Eto, nakon posla, otputovao sam u južne krajeve lijepe naše. Od Zagreba smo išli nas par autoputom u smjeru juga.
Izlaskom iz tunela Sv. Rok morao sam fotografirati ovo.
Zaputili smo u ovu birtiju.
Ma nije to ništa strašno. To je samo naše lijepa hrvatska jezik. Tako je samo Jole nazvao kantinu. Nije on kriv što je previše markirao iz škole.
Što mislite da li je ovo dovoljan razlog da se proputuje 800 km?
Ja mislim da da.
Drugi razlog je ovaj preljepi pogled na križ na mom brdu (Kreševo Brdo) iznad mog polja i dola. U pozadini kojeg se vidi Biokovo. A polje svojim kanjonom presjeca Cetina.
Kada dođete do Cetine, svojom vas čistočom i bistrinom naprosto tjera da skočite u nju na dobar kupanac.
No, glavni razlog je bilo izviđačko natjecanje, odnosno 3 natjecanja odjednom organizirana: DIV (Državni izviđački višeboj) za osnovnoškolce, DION (Državno izviđačko-orijentacijsko natjecanje) za srenjoškolce i "Izazov krša" za ekipe koje nisu mogle biti niti u jednoj od te dvije kategorije.
U petak je bilo okupljanje i svečano otvaranje natjecanja, te riješavanje nekih zadataka (pronalazak kontrolnih točaka na zemljovidu koje drugi dan trebaju priječi).
Ustajanje u subotu je bilo veoma rano. Iako i sam pospan, nisma odolio da fotografiram kamp za izlazak sunca.
Evo kako izgleda dio natjecanja za osnovnoškolce u paljenju vatre, pripremi obroka i izradi zaklona od 2 šatorska krila.
Naravno, bodovalo se još puno disciplina.
Organizator je na takvim natjecanjima najumorniji, pa hvata svaku priliku da "ubije oko" na koju minutu. A za to su tu "manijaci" s fotoaparatima da to ne bi promaklo.
Najboljim ekipama se uručuju nagrade. A ove godine ih je bilo prilično. Doboljno je reči da su najbolje ekipe DIV-a i DION-a, između ostalih nagrada, dobili šator "Iglu".
I sama podjela nagrada prošla je u veselom tonu, uz plesnu glazbu s razglasa, te navijanje sudionika.
U Kreševo smo iz Zagreba stigli za ... sati. Ne smijem reči jer će nam policija nabiti kaznu, ali stvarno brzo. Bravo za autocestu.
Natrag smo išli puno sporije. Čak smo otišli u Klis na janjetinu (neki na ćevape). Te par puta stali na benzinskim po sladolede i slično. Al' nam je teško bilo.
U Zagrebu smo bili u večernjim satima. Čak sam uspio vidjeti malo i navijačke atmosfere na Jelačić placu. Pa kući u VK noćnim vlakom.
Eto, kako mi je teško u životu.
Uživajte!
|