Eo, napokon i Slavonija na Lipsusu.
Četr godine nikog, i eto nas.
Hren nikad sretniji.
Bar on, ako nitko drugi!
Drago je nama kada nekog usrećimo!
Samo da nije preko naše nesreće!
Al, tko nam kriv, sami tražili! I još platili!
Nego da krenem!
Sve je počelo još na ne tako davnom RUR-u. Našli se, rekoh ima Lipsus, dogovorišmo se.
Neki autom, netko vlakom (tko drugi, nego ja) i nađošmo se u Kraljevici u kampu Oštro nedaleko Rijeke.
Petak k'o petak; traži mjesto za podizanje šatora, čisti kamenjar, diži šator po mrklom mraku (bem ti kamenje), sastanak vođa ekipa (smjestio Kosu), večernja feštica.
Marko, Tinka, Marina, Kos i ja iza fotoaparata
Kako je već i red, bilo je i otvaranje akcije negdje skoro već sutra, a dvije djevojke su izvele opasan ples
I kako je to već red, poslije otvaranja slijedi zabavica do kasno u noć.
Nakon prospavanih ciglih 3 (brojkom 3), oko 6 i 30 je slijedilo buđenje. Slijedi jutarnja gimnastika i samošamaranje u svojstvu samorazbuđivanja,oko pola osam oko polovicu sudionika (i nas) su potrpali u bus, odvezli to neke točke, izbacili iz busa gdje smo čekali da nas ubace u kombije na dvije rate, izbace iz istih kombija na mjestu koje su simbolički nazvali START. Stvarno čudno ime.
Nakon što smo riješili zadatke na karte, što je vrlo žešće zeznuto ako ste na brdu gdje puše i još k tomu rješavate zadatke na podu, krnušmo ka prvoj KS (kontrolnoj točki).
Da nismo imali dvije karte i da netko nije krivo gledao kvadrant, možda i ne bismo kružili okolo naokolo kroz đunglu đabe. Ali et, bilo je tako, pa smo kružili okolo naokolo kroz đunglu đabe.
Nakon riješenih zadataka na 1. KS, uputišmo se prema 2. KS (što je i logično) i to dobrim dijelom po pruzi. Kako je hodanje prugom zabranjeno neovlaštenim osobama, a kako je moja veličanstvenost jedina od nas bila ovlaštena osoba koja može hodata po pruzi, naravno da sam im morao to nabit na nos.
Za one koji ne znaju, stupić na desnoj slici označava kilometarski položaj. Veći broj označava hektometar (stotine metara) kilometra, a manji je broj kilometara od nultog kilometra. Kilometraža se još uvijek računa od Beograda.
I tako smo nastavili potragu za kontrolkama, gdje su neki malo bili i prilegli.
Sve je bilo u redu dok nismo trebali naći 6. KS. Mislim da je dosta njih i odustalo od nje. Bili smo toliko uporni da smo se đaba penjali na brdo, pri čemu su nas izgrizle domaće biljke. Beštije su garant osjetile našu slatku slavonsku krv.
Mislim da donja slika bolje dočarava visinu na koju smo se popeli, što je svakako previše za jednog, a kamoli tri Slavonca i jednu Slavonku.
Nakon što smo napokon došli na cilj u kamp i nakon što su napokon dople sve ostale ekipe, ubrzo oko ponoći je krenuo KZP na kojem smo se predstavili naklonom, a nakon toga je bila prezentacija predzadatka koji je trebao piti iće ili piće. Mi smo odabrali:
Smradovi makedonci nisu donijeli mastiku. Da sam znao da neće donijet, donio bi ja svoju, al ne bi bilo to to. Da se mene pitalo, ja bi ih odma u startu diskvalificirao, ali da to oni ne znaju.
Svejedno, zabava je trajala do negdje sata, kada ju je Hren prekinuo. Brinuo se za nas da se možemo ujutro ustat i na tomu mu veliko hvala.
U nedjelju je slijedio prelazak MP koji zbog nedostatka komunikacije nismo prešli. Nakon toga slijede igre na moru. Nakon toga zatvaranje.
Kojeg li razočaranja!! Za sitnih dvadeset bodova nam izmakao pehar za posljednje mjesto. Tuga u našim očima je bila očigledna.
Ali da još nismo za bacit, nismo
osvojišmo prvo mjesto u igrama na moru.
O sreće i radosti, Slavonci da pobijede na igrama na moru! Bit će da je pozitivno na nas djelovalo to što smo napokon vidjeli neku ravnicu.
Ruši šatore, spremi stvari, pozdravi se sa skim stigneš i biži ća!
Do slijedeće akcije
Krpica
|