HODALI SMO, HODALI,…SITNICA, NITI 15 MINUTA…UKUPNO
četvrtak , 28.02.2008.
22.02.08. bio je rođendan našeg osnivača, kao i svake godine. I brđani i istraživači su imali zajedničku aktivnost kako bi obilježili taj dan, kao i svake godine. I u nedjelju, 24.02.08., skupili smo se u vrlo, vrlo malom broju. Razočaravajuće!!! Zar nas ima tako malo? Ali oni koji su došli su jaki, jači, NAJBOLJI!!! Našli smo se u Klani – History pub Khlan, a stigli su: jedna istraživačica (Nataša), jedna mlađa brđanka (Petra), jedan mlađi brđanin (Sale) i tri starije brđanke (Željka, Cilja i Vesna). Neki (ajde pogodite tko) su kasnili ali samo 10-ak minuta (vjerovali ili ne) i znali smo da negdje moramo «potrošiti» to vrijeme kako se ne bi vratili prerano s izleta. Pa smo tako naručili kavice, čitali Story i 24 sata, igrali poker na automatu, obavili malu i veliku nuždu (neki i dva puta) i konačno nakon podosta vremena krenuli put Gumanca i Trstenika (to vam je tamo negdje u šumu 17-ak km).
… I parkirali aute, obuli gojzerice, ruksake na leđa i krenuli. Nakon par sto metara - pečat. Vade se blokići, papiri (oni koji su imali), pečatiramo i konstatiramo da je planinarenje ustvari ful lagano. Nismo hodali niti 5 minuta, a već smo «osvojili» jedan pečat. Sretni i veseli idemo dalje. Ha,… put je nešto strmiji ali idemo, idemo,… Nataša primjećuje da je put dosta strm… sunce pići, vruće je. Malo mi se i vrti u glavi. Odmor! Jedemo čokoladu za energiju i nastavljamo dalje. Vruće je za poluditi! Pravo ljeto. Sale poziva svih da stanemo i popijemo malo vode. Ali Sale nema vode! Ma nemoj? Kakvo čudo! Dolazim do zaključka da je bolje ne nositi vodu jer ju on nikad ne nosi i nikad nije žedan, a ja ju nosim uvijek i uvijek mi fali. Ah, svugdje čovjek može nešto naučiti!
Hodamo dalje… Pa gdje je taj Obruč? Piše lijepo sat vremena od Trstenika. Ma daj da vidim! Čekaj, čekaj, pa nije sat nego dva, a onda još sat do Hahlića. A joj, krivo vidjeli… A, evo i snijega… Nema puno ali se skliže i na nekim dijelovima je zaleđen. Onda stijene, pa opet snijeg (sunce cijelo vrijeme prži, a mi u odredskim majicama koje turbo griju (a ja imam i dolčevitu…znoji mi se vrat)). Piše do vrha još 15 minuta. A-ha, baš je 15… Za koga? Možda za Supermena. Za nas nešto malkice više. I konačno…vrh Obruča!!! «Osvajamo» i drugi pečat! Vadimo sendviče i počinje rasprava idemo li na Hahlić ili se vraćamo. S vremenom smo na knapac i postoji mogućnost da nas uhvati mrak na povratku. Bez obzira na sve, odluka je pala: Idemo na Hahlić! Ali pod uvjetom da krećemo odmah. I idemo turbo tempom. I nema zaustavljanja na Hahliću. Možda 20-ak minuta. I nema kukanja.
Srećemo izviđače iz Ilirske Bistrice (izmjenjujemo mailove i kupimo informacije za logor) koji nam kažu da je do doma 25 min, neki ljudi iza njih kažu da do doma ima još sat vremena, a naš Sale nam to prevodi i uvjerava nas da do doma nema NITI 15 MINUTA. Ne znamo kakva je to računica ali ja sam pesimist (ne realna…to nikako), a on je optimist.
Put je ok, ravno i nizbrdo, i dolazimo kod doma na Hahliću (nakon sat vremena…pesimizam), a tamo kao da si na Korzu. Ljudi k'o u priči. «Osvajamo» i treći pečat, brzo, brzo jedemo i spremamo se natrag. Ja svih tjeram (Hitlerovka) jer će nas uloviti noć, a ostali nemaju baš volje za pokret. Cilja već traži telefon od GSS-a ali se ipak predomislila i mi krećemo nazad. Ima još nekih puteva do Trstenika, recimo kroz Pakleno (ali zar bi se zvalo Pakleno da je tamo kao u raju?) ili prema Studeni (ali iskusan planinar nas uvjerava da je to još duže) pa se vraćamo istim putem. Ali povratak nije nizbrdo, kako bi to bilo normalno kad se vraćaš s planinarenja nego se mi opet penjemo. Petra je na čelu, nekoliko metara ispred svih. Hitlerovka svih tjera brže, nema stajanja. I dolazimo na Obruč, opet jedemo čokoladu za snagu i idemo dalje.
Opet snijeg. Željka je u tenisicama koje se skližu, ona viče, smije se… potjerala je sve životinje u blizini. Iako je već blizu 17 sati, sunce je visoko na nebu (tako kaže naš optimist). Više nema snijega, idemo po bijeloj cesti. Ajme kako je dosadno, nikako stići do auta. Mislim, auto je tu … niti 10 minuta…. Ali mi hodamo, hodamo i hodamo i tih 10 minuta se nešto opasno rastegnulo. I evo auta. Krećemo prema Klani. Još jedna kratka cugica i kući. Mrtvi umorni. I s upalom mišića. Ali i zadovoljni.
Ma baš nam je bilo COOL!!! Ma baš svima treba biti žao što niste bili s nama!!! Ma baš sad stalno idemo negdje i svugdje!!!
p.s.
I da nije bilo Hitlerovke ulovila bi nas noć i možda bi još uvijek bili tamo negdje na planini.
...i svoj odred voli... Vesna 
komentiraj (7) * ispiši * #
B.P day 2008 (polići, izviđači + Livija i Tamara)
srijeda , 27.02.2008.
Dana 23.02. našli smo se u 9:00 ispred odreda premda smo se trebali naći na Jelačićevom trgu u 9:00 (hm, tko nam je to krivo rekao, pitam se pitam). Ali dobro nekako smo se skupili. Krenuli smo busom do nekog mjesta i onda smo laganom šetnjicom došli do Martinovog sela. Tamo smo razgledali mlin. Kad smo to razgledali onda smo počeli jesti. Za to vrijeme je Tamara kupila suvenir i on će sa svim našim potpisima biti u odredu (ili već je). Obavili smo razgledavanje mlina i onda smo krenuli na šetnju. Tijekom šetnje smo 2-3 puta stajali i svaka autobusna stanica bi nam se činila kao spasitelj. Šetali smo se i šetali i napokon smo došetali...............do još jedne pauze koja je bila kod potoka ispod mosta.Tamo smo opet malo jeli i razgovarali.
Napustili smo i to mjesto i opet šetali i šetali i onda smo se došetali do «kraja». Ali na nečiju inicijativu smo zašli još malo dublje u šumu. Tamo smo podjeljeni u dvije skupine odigrali B.P kviz.. Nagrada su bile napolitanke Kraš. Onda se netko sjetio da bi mogli igrat brzinsko jedenje napolitanaka. Štopali smo i mislim da je bilo vrijeme 3:00 minute (Livija ispravi ako sam u krivu). Nakon toga smo odigrali struju u nama rekordnih 2 sekunde i krenuli smo doma. Busom do grada, a onda kako tko.
... i svoj odred voli ... Ante (Bijeli tigrovi)
komentiraj (2) * ispiši * #
ŽELJEZNE LEJDIS NA DOBROVOLJNOM DAVANJU KRVI
utorak , 19.02.2008.
Evo, prošlo je 4 mjeseca i 13.02.2008. ponovo smo otišli u Riječku bolnicu pustiti malo krvi. Bile su: Cilja, Željka, Nataša i Vesna. Ostali su ili bili ranije ili bili u nekom drugom gradu ili ležali doma s longetom ili… Uglavnom, ovaj put bila je ženska četvorka s prolaznošću 50 %. S ponosom javljam da su prošle Nataša i Vesna s puuuno željeza u krvi, a Cilja i Željka će ponovo probati za koji dan, kad im se skupi željeza.
ZAKLJUČAK:
Morate jesti puno povrća i ribe, a manje svinjetine (pazi na naglasak; to je vrlo bitno) pa ćete biti željezne lejdis s puno željeza u krvi! Baš kao mi!!!
...i svoj odred voli... Vesna
komentiraj (10) * ispiši * #
B.P. Day
nedjelja , 17.02.2008.
U subotu, 23. veljače ćemo kratkom šetnjicom obilježiti BP-jev rođendan, odnosno B.P. Thinking Day.
Malo ćemo prošetati uz Rječinu, a vidjet ćemo i Gašparov mlin u Martinovu selu, koji je izgrađen pred 350 godina i jedini je preostli mlin u našoj županiji. (A jednom davno je uz Rječinu postojalao čak 27 mlinova!)
Možda bude i neka nagradna igra iznenađenja, pa zato svi ponovite svoje znanje o Robertu Baden-Powellu, osnivaču izviđača. ;)
Šta treba uzeti?
Izviđačku maramu (naravno), vodu ili sokiće, neki sendvič ili nešto za jesti i karticu 4. zone.
Polazak: u subotu u 9:00 h ispred odreda
Povrtak: isto u subotu oko 15h
Vidimo se! :)
...i svoj odred voli... Tamara 
komentiraj (2) * ispiši * #
PTIČICA BLIC! - tko su pobjednici?
četvrtak , 07.02.2008.Na ovogodišnjoj Ptičici Blic! sudjelovala su 2 jata - "Crveni vragovi" iz OI 3.maj i "Dupini" iz OIP Kantrida, te 6 patrola - "Nitko i ništa", "Šaka u oko" i "Uzalud smo došli" iz OI 3.maj, te "Jednorog", "Plava munja" i "Geosi" iz OI Primorje. Na proglašenju održanom 02. veljače u odredskim prostorijama Primorja s početkom u 11 sati skupili smo se u "velikom" broju... Nažalost, brojeći i organizatore nije nas bilo više od 10... Ali to nas nije spriječilo da pogledamo sve slike, pojedemo grickalice, popijemo čašu-dvije soka i proglasimo najbolje, te podijelimo nagrade i diplome...
A to su u kategoriji poletaraca JATO "DUPINI" OIP Kantrida i PATROLA "JEDNOROG" OI Primorje u kategoriji izviđača. Nažalost u kategoriji istraživača i brđana nitko se nije natjecao. Vlasnici najbolje fotografije su poletarci i pčelice iz Dupina sa slikom kako prodaju voće na tržnici...
Hvala svima koji su sudjelovali te se nadam da se vidimo i iduće godine sa još više natjecatelja i još zanimljivijim zadacima!!
...i svoj odred voli... Koka 
A evo i nekih slika:
komentiraj (5) * ispiši * #
