BANJA LUKA 23.-25.11.2007.

Prošlog vikenda se skupina hrabrih istraživača (poznatih pod nazivom Bokijev harem) uputila u Banja Luku kako bi sudjelovala na Novembarskim susretima izviđača Europe, ali istovremeno i u pohod na banjalučke ćevape!
Put do tamo bio je više nego zanimljiv - Eva je putovala sama, upoznala interesantnog Sarajliju i stigla u Banja Luku u 13h, dok smo mi ostali došli tek u 23h. Nas je inače vozio Đole i na tome mu možemo samo reći: HVALA!
Inače, Banja Luka i Banjalučani su nas potpuno oduševili - svima je životni moto „opušteno“, nema nikakvih strogih pravila, sve se da riješiti dogovorom i treptanjem okicama, sve košta marku i nešto a užasno je fino.
Uglavnom, prvi dan smo imali samo bodovanje opreme, a nakon toga smo se družili u odredskim prostorijama 22. aprila - organizatora natjecanja. Drugi dan smo ujutro krenuli na stazu puni životnog elana i jednako tako smo ispunjavali sve zadatke na stazi. A bilo je tu svega - od skakanja sa zavezanim nogama, testova o fudbalu, jezičnog testa, slaganja piramide od limenki, gusjenice sa stolicama, do „ozbiljnih“ topo radova - profila, skice dijela puta i skice hoda po azimutima (šifra: „đe s'ušla, tu's izašla“). Ono što nam je bilo malo bezveze je to što su ove ozbiljne stvari bile pomiješane s igricama, i što se na igricama moglo dobiti više bodova nego na topografiji, ali budući da smo mi išli opušteno, nismo se previše zabrinjavali s time.
Imali smo na stazi i gađanje iz zračne puške, a ono što je još zanimljivo u vezi staze je da su nas na jednom dijelu čekala dva dečka koja su nam objasnila točno kako doći do k.s. jer je ona bila malo zavučena iza jedne zgrade. Prolazili smo kraj neke zanimljive arhitekture, lijepih mostova i natpisa kojima smo bili oduševljeni.
Za ručak smo imali ćevape u lepinji koji su nam jako dobro sjeli, a mrtvo vrijeme smo iskoristili i za malo chillanja.
Pri kraju staze čekao nas je semafor koji nam je bio ultra zabavan zašto što je sazdražavo slova kao što su Q i Y, a i brojeve kao što je 14. Tamo nam je kontrolor bio Arnelin prijatelj sa prošlog Lipsusa, koji nas je uputio u jedan super kafić u kojem smo mogli dovršiti radove. A tamo nas je čekao on .
A na cilju smo mi čekali Trećemajce, da vidimo kako će oni izvest igru u kojoj 5 članova ekipe mora preći nekoliko metara premještajući se na 4 stolice. I bili su više nego dobri! Tamo smo se i presvukli u večernji look i bili smo spremni za ludi party koji je samo za izviđače bio organiziran u studentskom klubu.
Ujutro smo dugo spavali, a kad smo se digli bilo je proglašenje. Nevena i Sandra su se i pozdravile s nekim starim prijateljima - obratite pozornost na to čiju maramu nosi ovaj dečko! Bili smo četvrti, s čim smo i više nego zadovoljni, s obzirom na to da smo sve shvatili opušteno. Pozdravili smo se s novim ljudima koje smo upoznali (Čičak, vrijeme!) i s 3. Majem krenuli u restoran Jezero, na pravu banjalučku mesinu.
Tamo je Eva postala mesojed!! :shocked: :shocked: :shocked: Naime, kako je to bilo: Eva je prva naručila ovo nakon čega joj se i konobar smijao - baš ne sreću puno vegića tamo, ali nije nas više mogla gledat kako uživamo u mesu dok ona jede travu, doživjela je prosvjetljenje i odustala od svog tinejžerskog bunta! A kad je počela, nije mogla stat - trpala je u sebe komad po komad mesa, željna da isproba što je godinama propuštala! I onda nam je ostatak dana pričala šta će sve jesti kad dođe doma...
Da rezmiramo: u Banja Luci nam je bilo super, svi smo se jako zbližili i otkrili puno stvari jedni o drugim koje nismo znali, uživali u banjalučkim specijalitetima, i vraćamo se i druge godine!

...i svoj odred voli... Tamara