Zborovanje Saveza izviđača Hrvatske

četvrtak , 31.05.2007.

Prvo bi željela reći - ako imate opciju da sejvate dok pišete nešto - koristite ju... Inače ćete završiti kao ja... Trenutno imam čir na želucu, par godina i sijedih vlasi više... Naravno, došla sam skoro do kraja izvještaja i onda je moj prst odlučio stisnuti tipku na mišu taman kad je kursor bio iznad malog (prokletog) x-ića... Pošto ja nisam osoba koja živčani, udara psuje i viče kad od toga nemam ništa, progutala sam i krenula ispočetka... Shit happens...

Mjesecima unaprijed najavljivano Zborovanje imalo je odličan odaziv - 57 PRIMORJAŠA!!! Kome bolje idu postoci neka izračuna točno koliki je to postotak Odreda sudjelovao jer ja baš nisam vična matematici - samo mogu reći - JAKO DOBRO! Pretpostaviti ću da veliki dio zasluga ide na račun predvodnika. Eto dragi moji, opet vas hvalim - Bravo, bravo!!!
Dogovor starijih je bio naći se ranije na kavi - na nepoznatom mjestu u nepoznato vrijeme - a tko stigne zadnji zabavlja cijeli autobus na mikrofon... Naravno, znali smo svi vrlo dobro i gdje i kada (jer nema baš izbora u okolici Delte u 7 ujutro), a i onaj tko je stigao zadnji nije nakraju uzeo mikrofon - nego naša Maja (šifra: JUUUHUUU!!!) Krenuli smo sa zakašnjenjem od gotovo 15 minuta što nas je nakraju djelomično koštalo a time što smo propustili otvaranje (ali nije jedini razlog). Dragi moji koji kasnite, idući put vas NE čekamo - imate sreće što u odredu ima i dobrih dušica, jer ja sam htjela krenuti... U autobusu je na početku bila neka nj-nj atmosfera, koju su podigli Vesna i Vlado sa svojom trgovinom majicama, te Maja na mikrofonu. Do Tifona na Ravnoj gori svi su imali novu majicu pa smo i odmor iskoristili za kratki photosession.. Of course... Do Zagreba još dosta, a šole nikako da počne voziti - 80 po autoputu... svima je bilo jasno da ćemo zakasniti... a šta se tu može... Prije nego smo došli u Zagreb obavili smo još jednu vrlo važnu stvar u autobusu - Obećanje poletaraca koje su položili Ivana i Jakov i to na mikrofon! Čestitamo!!! I to baš na Dan izviđača - 19.05.
Iskrcali smo se ispred hotela Zagreb tako da smo morali još malo pješačiti do samog Bundeka gdje je bilo Zborovanje. Moram priznati da nas je bilo lijepo za vidjeti... A još lijepše kada smo iz sveg glasa zapjevali Šuma, potok i vikali Alabio! - tako da svi znaju da smo stigli... Smjestili su nas na naš komad livade gdje su brđani odmah počeli dizati brđansko-istraživačke šatore u krug, a ostali su krenuli na svoje aktivnosti - poletarci na Proljetne igre, a izviđači na Sportske susrete (tu još jedna pohvala - kako je vođa družine imala drugih obaveza - njena patrola se bavila organiziranjem i zabavljanjem članova - svaka čast Juckelle!! ). Da ne misle da sam ih zaboravila, ekipa Opet najbolji u sastavu Boki, Sale, Tamara, Eva i Nataša je krenula na Državnu izviđačku olimpijadu...
Nakon što smo dignuli sve šatore (odnosno, ja sam stvarno malo radila - ispričavam se, ne znam šta mi je bilo...) krenuli smo u obilazak aktivnosti... Ali kamo god smo krenuli ili su naši već završili ili čekali na red za natjecanje... Pa smo se malo slikali, a neki su i pustili krv... A sad ozbiljno, opet pohvala - svi (osim jednog) punoljetni članovi su dali uzorak krvi za Zakladu Ana Rukavina!!
Prilično smo kilometara napravili po Bundeku, ali nije nam bilo teško - sastanak vođa, dođite po narukvice za sudionike, dođite po cd-e, dođite po ručak - puna kutija sendviča, sokova i tortica - dobro da su Vlado i Miro bili samnom...
Popodne je bio nastavak aktivnosti i proglašenje pobjednika Proljetnih igara - nisam baš dobro čula tko je pobijedio , ali tu je ionako najvažnije sudjelovati... Ipak su to igre... (Tu bi zamolila Sanju ili Andreju da napišu par riječi kako je bilo...)
Oko 17:30 smo krenuli prema školi u Zapruđu gdje je bila večera i organiziran smještaj... Malo smo imali problema čim smo krenuli... Prvo jer su svi išli na svoju stranu, pa nismo bili sigurni da li idemo dobro. Kad samo saznali da idemo u pravom smjeru, ko za vraga smo naletili u pothodniku na nekolicinu navijača - baš taj dan je bila utakmica Dinamo-Hajduk... Malo su se momci izvikali, zapalili koju baklju... Mi smo ih pustili da se ispušu, te zatim prošli dalje... Bilo je zanimljivo proći kroz potpuno zadimljeni pothodnik... Kad smo došli pred školu dočekao nas je veeeliki red za večeru - koja je bila (po skromnom mišljenju brđana) promašena - kakva paštašuta za toliko ljudi - žolfa, to se traži! Ili nešto na žlicu.. iako je i ova pašta bila skoro za žlicu... Ali bilo je jestivo, a to je najvažnije... Malo smo se iznervirali jer je u dvorani bila gužva za spavati, a stotinjak riječkih izviđača se trebalo negdje smjestiti.. No, imamo mi prilično snalažljive momke u svojim redovima pa su se neki smjestili na drvenu pozornicu, a mi smo užicali domara da nam otvori I.b - nadamo se da smo im ostavili učionicu kakvu smo i zatekli... Bilo je malo gužvovito, ali znate kako se ono kaže: Gdje čeljad nije bijesna, ni škola nije tijesna...
Kad smo smjestili svih krenuli smo natrag prema Bundeku na koncert - šuškalo se prije tko će svirati, bilo je govora o Hladnom pivu, Zabranjenom pušenju i sličnim bendovima... Nakraju su atmosferu napravili Dino, neki bend (netko mi je rekao da se zovu Noćna mora, ali mislim da je to bila šala...) i na kraju Marko Perica (izviđač iz odreda Javor i navodno bivši dečko Maje Šuput - malo babinjanja)... Mlađi članovi su bili u prvim redovima, dok su se brđanke raspametile u zadnjim... Predvodnice poletaraca i starješina pogotovo dok je svirao Dino (šala mala). Prije nego što je Marko Perica (ili Marica Perica Bukić - kako bi rekla Željka) počeo svirati, imali smo spektakularan vatromet... a nakon toga su naši predvodnici poveli članove u školu na spavanje - pošto je većina već padala s nogu od umora... Mi malo stariji ostali smo još neko vrijeme družiti se s starim prijateljima - neki na "plaži", a drugi u krugu Istrijana (a neki i na obje lokacije...)
Ujutro nas je probudila kiša, odnosno produžila ustajanje nama koji smo spavali u šatorima na 8:30... Ali tada su počeli zvoniti mobiteli jer je ekipa iz škole bila spremna za polazak (i to ne svojom voljom). Srećom, kiša je prestala i došli su taman na doručak - piroške sa sirom i ono što će tek postati glavni hit - hrenovke u šlafroku...
Spremili smo većinu stvari te se postrojili u uniformama za otvaranje - i nismo stali u kadar, pa sam slikala u tri dijela - prvi dio, drugi dio i treći dio... Lijepo... I krenuli sa zastavom na čelu na proglašenje pobjednika Olimpijade i zatvaranje Zborovanja. O samom DIO-u će (nadam se) više napisati sami sudionici (čim napišu izvještaj sa Memorijala ), a ono što mogu ja reći je da su osvojili 5. mjesto - i to na moju nesreću i sreću... Naime, pokrenuli smo tjedan prije u odredu malu internu kladionicu koje će mjesto zauzeti... Jedino smo Nevena i ja rekle 5. mjesto - i to je bio najniži plasman što im je itko dao - tako da se potvrdila sumnja da smo nas dvije odredske vještice i od sada pazimo na logoru da ne završimo na zadnjoj vatri kao "dodatak" pagodi - kao u srednjem vijeku (Nevena- javi se da se dogovorimo oko reprezentacije... )
Nakon zatvaranja su autobusi došli po nas te smo krenuli za Maksimir i ZOO... Nakon malo zabavne vožnje obližnim uličicama u potrazi za parkiralištem za autobus (koje je bilo odmah preko puta ulaza) sretno smo se iskrcali i krenuli po patrolama u zološki... Samo neki su umjesto životinja odabrali ćevape (i sada im je žao...) Svaka patrola je imala za cilj vidjeti baš tu životinju, a Veli Jože se nakon brzinske kave uputio u potragu za ljamama... Nažalost, nismo ih našli pa smo se zadovoljili slikanjem s devom i u homo sapiens kavezu... I Cilju je posebno mučilo što Gibonni radi u zološkom...
Dogovor za povratak je bio u 14:00 ispred ulaza. Svi su stigli na vrijeme, a prije samog polaska smo pojeli sendviče i još malo piroški i hrenovki od doručka... Naime, organizator je dovezao pun auto i od srca nam dao (da ne kažem uvalio) par kutija punih hrane - od koje su svi pali kao pokošeni u autobusu - kao dokaz je i ovaj slideshow:

Ekipica se probudila kad smo opet stali na Tifonu i pojela još malo... A onda je počeo show - imali smo ekskluzivno javljanje Borke Ciljev koja je otvorila emisiju.. nakon toga je uslijedila Vicomanija, pa Talent show i razne druge... Naravno, nagrada za svakog sudionika je bila ili hrenovka u šlafroku ili sendvič... Mislili smo da su neki jaaako gladni jer su se stalno vraćali, ali kako smo kasnije saznali samo su opskrbljivali hranom one malo sramežljivije... I tako smo s vicevima i naravno, pjesmom ušli u Rijeku. Na Delti su nas dočekali roditelji (ne od starijih članova, naravno... ). Podijelili smo ostatak hrane, a patrole su se još jednom slikale (neke su nažalost nepotpune) - Plava munja, Bijeli tigrovi, Jednorog, Trn u oku... Na kraju smo se pozdravili sa jednim velikim Alabio!, a stariji su otišli na tradicionalnu kavu... na sređivanje dojmova...
I to vam je to... tko ima još nešto za dodati, znate šta i kako... ja ću rado objaviti...

...i svoj odred voli... Koka