Savezno zimovanje "Snjegović" 2007...

Ukratko:
GDJE? - Gozdna šola, Bohinj, Slovenija
KADA? - 02.-06. 01. 2007.
KOLIKO? - 820 kuna
TKO? - do 50 ljudi iz cijelog riječkog saveza (po sistemu, tko prvi - njemu djevojka)

Sve ostale informacije na letku koji možete pronaći OVDJE ili u odredu. Prijaviti se možete i na e-mail o_i_primorje@yahoo.com

Natječaj za najbolju božićnu priču ili pjesmu...

Ho, ho, ho!

Bliži nam se Božić i ona pred božićna groznica. Ako si slučajno i zaboravio (možda zbog vremena koji još ne podsjeća na kasnu jesen ili nečeg sličnog), onda su te sigurno podsjetili izlozi puni božićnih ukrasa i lampice što se nervozno pale i gase nad gradskim ulicama. Sve to postaje dio našeg božićnog duha, a mi ćemo odvrtiti vremenski stroj par desetljeća unatrag (ili u našim životima samo nekoliko godina) u vrijeme kada su nam čitali priče za laku noć, a pred božić i pokoju božićnu priču.

Prvi puta ove godine organiziramo natječaj za najbolju božićnu priču ili pjesmu koji je podjeljen u tri kategorije:
• vilenjak (poletarci i pčelice)
• sob (izviđači i planinke)
• djed mraz (izviđači-istraživači i brđani)

I što trebaš napraviti? Pa napisat božićnu priču ili pjesmu (ma tko bi rekao), poslati je na e-mail mishusita@gmail.com kojem ćeš u naslovu napisati "natjecaj-bozicna prica" ili nešto slično, a u e-mailu ćeš navesti i svoje podatke (ime, prezime, udrugu i patrolu/ jato iz kojeg dolaziš i koliko imaš godina).

Tema je relativno slobodna; treba imati poveznicu s Božićem i s izviđačima, al' hoće li to biti o tome kako Božić slave pingvini-izviđači na Južnom Polu, kako ga nekom drugom učiniti zbilja posebnim ili otkriti u priči koja je prava istina o Djedu Mrazu ili bilo što drugo što je povezano uz Božić, to je sve u potpunosti tvoj izbor.

Komisija? Nisu babaroge, njihova imena su zasad poznata samo redakciji, kako ih ne bi pokušali podmititi, iako su oni, naravno, nepotkupljivi (kao). Al' ne brinite, prije svega su fer i imaju nekoliko polica pročitanih knjiga :). I šećer na kraju (ili zvijezda na vrh bora) – nagrade! Najbolja priča u svakoj kategoriji biti će objavljena u Svijetu Skauta, na web stranicama SIH-a i nScoutParka, a njihovi autori za ovaj će Božić dobiti jedan izviđački poklon! Što to, pitate se? Neka to bude malo iznenađenje za pod bor!

A rok do kojeg treba poslati priču je 15. prosinca 2006 godine.

Dakle, što čekate, olovčice u ruke, zasukat rukave i pustiti maštu da malo šeće. I nemojte se sramiti, bolje je poslat i jednu kratku priču i sitnu pjesmicu, nego ne poslati ništa...

Tim za program SIH-a

Izvještaj naših brđanki s Bjelolasice...

BJELOLASICA
Susret odraslih voditelja
18.11.-19.11.2006.

Krenule smo zorom, puno ranije nego što je trebalo. Padala je kiša, nebo je bilo sivo ali lica su nam se ipak ozarila kad smo stigle na željezničku stanicu kojom se orio odredski poklik. Ispratile smo naše Primorjaše u Fužine, mahale im bijelom maramicom i krenule put Bjelolasice. Put do Bjelolasice je bio dug, duži nego većini sudionika Susreta. I opet kažemo: «Đole, dobra ti je ona ... preko preče, naokolo brže ...» Ali nećemo sada o tome. Stigli smo na vrijeme.
Ekipa je bila uglavnom poznata, nešto starijih od nas, nešto mlađih, nešto naše generacije, taman. Nakon pozdravljanja i službenog otvaranja raspodijelili smo se po radionicama. Radionica je bilo nekoliko. Neke su bile zanimljive, neke manje zanimljive ali sve u svemu poučne, a i navele su nas na razmišljanje. I ... prošao je dan.
Navečer smo imali zabavu uz bjelolasičke tamburaše, ćakulicu, ples brđana...
Drugi dan je bio rezerviran za neobavezne razgovore sudionika, razmjenu informacija ali i za pitanja pojedinim načelnicima nove Uprave. I tako, vrijeme brzo prođe. Ručak i povratak.
Šta da vam još napišem?
Bile su: Cilja, Željka i Vesna. Klopa je bila odlična, neki su uzimali i po nekoliko tanjura. Sobe su bile super, s kupaonicom, centralnim grijanjem, televizijom, plahtama (moram napomenuti da mi je ovo prvi put da sam na izviđačima spavala u pidžami).
Opet imamo tračeva, ali o tome nećemo na blogu. Žao nam je što i Koka nije mogla s nama...
I tako, ima toga još puno, puno ali ne možemo sad baš sve napisati. Morate nešto čuti i u srijedu.
I... kao i uvijek, bilo nam je super. Žao nam je što nismo mogle na odredski izlet ali i ovaj odlazak je bio zabavan, a mislim i koristan. Sigurno je svaka od nas čula nešto što će joj dati snage, motivacije da nastavimo dalje, da i dalje širimo znanje i duh najdraže nam organizacije.


...i svoj odred vole... Vesna, Željka i Cilja

Odredski izlet Rakov jarak...

18.11. Subota ujutro. 37 izviđača na kolodvoru. Popis članova i kemijska su mi u rukama i u moru roditelja pokušavam pronaći svih... Puno nove djece... Malo marama... Zbunjuje me to... Ali predvodnici su svi tu, okupili svoje članove i spremni smo za zbor. Nemamo ni puno vremena, vlak kreće za nešto manje od 10 minuta. Zbor, pozor (na koji nitko ne trza) i brzinski prebroj se. Svi smo tu, osim Bokija i Mirota koji su na putu za Metro - naši metro dečki... Ukrcali smo se na vlak, i ja nisam uspjela ni izvaditi fotić, a vlak je krenuo... Negdje na ovoj mutnoj slici nam mašu Vesna, Cilja i Željka... Naš odbor za ispraćaj...
U vlaku su najraspoloženiji za slikanje bili Bijeli tigrovi i naravno poletarci i pčelice. Kao što je vidljivo iz ovih fotki, omjer muških i ženskih u Mladim dabrovima je nevjerovatan i šokantan... Cure su uhvaćene na prepad, a Sale kao da i nije s nama... Sale, gdje su ti unifoma i marama?
Kad smo se iskrcali u Fužinama, krenuli smo u koloni prema kućici za šta nam je trebalo oko 40 minuta. Ostavili smo Saleta s poletarskim putnim torbama na kolodvoru da ih Miro pokupi autom. U Rakovom jarku nas je dočekao domar i naložena peć. Brzo smo se smjestili, a kako nam je vrijeme loše, odlučili smo odmah obaviti jahanje i spilju. Još nije padala kiša, a tko zna kakvo će vrijeme biti poslije. Ostavili smo Bokija i Saleta da kuhaju ručak i krenuli na ranč. Jahali su gotovo svi - od najmanjih do najvećih kauboja. Pa i vaša načelnica je uspješno uzjahala i sjahala... Nisam pala... jeeee....
Nakon ranča, požurili smo u špilju Vrelo, a nakon špilje još više nazad prema kućici. Počela je lagana kišica, no mi smo bili spremni. Neki više, neki manje... Vratili smo se taman na ručak gdje su nas dočekale kobasice s kupusom i krumpirom... Savršeno...
Kad su se svi dobro najeli i malo (strogo) odmorili kiša je taman prestala i izašli smo van. Igrale su se razne igre - upoznavanje, Skriči - skreči, Labirint... Odjednom su se pojavili roditelji Babić... nisu stigli Klari dati sendviče ujutro (?!?!)... Kad se već skoro smračilo vratili smo se u kućicu gdje se sve i svašta radilo do večere - neki malo topografije, neki čvorove, neki su smišljali novi poklik, a neki igrali otimanje čarapa do iznemoglosti... Vrijeme do večere je brzo prošlo. A za večeru pašta bolonjez... fino... Nakon tako fine večere bili smo spremni za turbomegaspektakl od kzp-a... Moram reći da je bio ok, ali je moglo biti i puno bolje... Bilo je ovakvih trenutaka, ali i ovakvih. Na kzp-u par provala - predstavljanje patrola - ja sam Jakov i volim tučnjavu; mi smo patrola Plava munja i predvodnica nam je Roberta Serihar; Koka je najstroža u odredu i gleda djecu mrko na zastavi... Kad je kzp završio, struja, pjesma i jedno malo iznenađenje! Fritule! Uz koje smo svi slađe zaspali. Mlađi gore, stariji ispred kamina...
U nedjelju ujutro smo uz klasičnu jutarnju tjelovježbu igrali i graničara... Tada je došla mama po Pinota jer on nikako ne želi propustiti utakmicu... E Pino, Pino... Umivanje i pranje zubiju, pašteta i čaj za doručak i u nove radne pobjede. Čak je i sunce zasjalo! Vrijeme do ručka smo proveli vani crtajući skicu, na patrolnom sastanku, s busolom u ruci, slikajući okolo, a poletarci su radili na svojoj vještini astronoma... Do ručka se još igrao Lov na lisicu. Neki su doduše malo krivo shvatili pravila, ali je svejedno ispalo dobro.
Za ručak je bila klasika - paštafažol. Naš majstor Boki je to odlično napravio i pojelo se sve do zadnje žlice... Kad smo se fino najeli i malo otpočinuli, bacili smo se na turbo čišćenje kućice... Da sve ostavimo čišće nego što smo našli... Uskoro je došao i domar. Oprostili smo se i oko 16 sati krenuli na stanicu da nas ne uhvati mrak na cesti. Počela je padati i kišica... Saleta kojeg smo opet poslali s autima da iskrca i čuva poletarske stvari našli smo kako spava na tim istim stvarima... Sale, Sale... Vlak smo čekali sat vremena koje smo kratili igrajući karte, jedući preostale sendviče (?!), te izvikujući patrolne i odredski poklič... Na stanici je također bilo dosta planinara i drugih putnika koji su nas u čudu gledali. Također smo iskoristili vrijeme za patrolna slikanja, pa krenimo redom - patrola Bijeli tigrovi, patrola Jednorog (fali Pino), jato Mladi dabrovi te patrole Plava munja i Trn u oku za ovu priliku spojene u jednu. Na kolodvoru u Rijeci smo se još jednom glasno pozdravili, a dočekale su nas Heni i Eva, a i Boki je otuširan došao od doma... hvala... Još jedan izlet uspješno završio...

...i svoj odred voli... Koka

Veli Jože u kinu...

Bili: Miro, Željka, Vesna, Cilja, Sanja, Andreja i Koka...
Gledali: Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan

Nekima je bilo jako smiješno (čak po 2 put), nekima malo manje... Uglavnom, film je dosta smiješan, ali bi ga trebalo pogledati još jednom... Zaključak: bi li se toliko smijali da je umjesto Kazahstana odabrao Hrvatski? hm, hm...

Imamo SAMO dvije slike (baš je glupo što se ne može fotkati za vrijeme predstave... ) - Brđani "postrojeni"
i spremni za kino, u kinu - kikiriki kokice, sokići i ostalo...

Vesna, se još ljutiš? Oprosti nam...

...i svoj odred voli... Koka

Lipsus 2006. odlazi u povijest...

... kao natjecanje na kojemu su iz Primorja nastupile 4 ekipe - od mlađih Trn u oku, a od starijih Juckelle, Smokvin list i Smijeh's. Od 4 ekipe - 2 pehara... Šta reći nego možemo biti zadovoljni... OPET NAJBOLJI...

U mlađoj kategoriji se natjecalo 8 ekipa, a našim Tukama je to bilo 2 natjecanje u životu. Došle su koliko - toliko pripremljene, ali u svojim novim majicama, druge zapalile vatru, dobile fi samo iz skice ks (kao i sve druge ekipe) i osvojile !!!
U starijoj kategoriji je bila konkurencija od 25 ekipa. Ekipa Smokvin list osvojila je 17., a ekipa Juckella and d' company 10. mjesto. Prva ekipa se definitivno mora zbrojiti i vidjeti tko zaslužuje ići na natjecanja i tko nešto zna, a Juckelle imaju ogroman potencijal... Samo kad bi pokazale još malo želje i volje da nešto nauče.. Npr. da odu na odredski izlet gdje bi im se puno toga pokazalo...
I na kraju, ekipa Smijeh's je (konačno) osvojila i veeeliki prijelazni pehar...
Ja sam opet plakala... (a Željka mi se smije...) Čestitam svima...

A sad još neke slike: Primorje na Lipsusu (fali Andreja), naše plavuše, Ola i ja, nema straha dok je Željka u kuhinji...

Mogla bi ja tu puno pisati, ali sada je red da i ekipe nešto napišu....

...i svoj odred voli... Koka

Odredski izlet Rakov jarak, Fužine...

Kada? – 11./12. 11. - nalazimo se u subotu u 7:15 na željezničkom kolodvoru, a povratak je u nedjelju u 18:30
Koliko? – 150 kuna što uključuje spavanje u kućici, put vlakom, 4 obroka, ulaznice za aktivnosti…
Gdje da se prijavim? – prijavnicu (koju možete skinuti s ovog linka, tražite gdje piše Download File) s potpisom roditelja (za maloljetne) i novcima za izlet dati ćeš svome predvodniku, a možeš se javiti na broj 091/515-1384 (Koraljka) ili srijedom u 19:30 u odredu
Što ćemo raditi? – ludo se zabaviti sa klasičnim izviđačkim aktivnostima, a osim toga idemo u spilju Vrelo i jahati na ranču…
Što trebam ponijeti? – uniformu i maramu, ruksak, vreću za spavanje, toplu odjeću, čvrstu obuću, kabanicu, baterijsku lampu, izviđačku bilježnicu, topo pribor i sve ostalo što izviđač nosi na izlet (ako ne znaš, pitaj predvodnika...)
Do kada su prijave? – sa uplatom - NAJNAJKASNIJE DO 03.11.!!!
Napomena - U slučaju nedolaska na izlet ili neopravdanog otkazivanja nakon 08.11., novac ne vraćamo.

...i svoj odred voli... Koka

Mladi dabrovi u muzeju...

Eto i jato Mladi dabrovi posjetilo je Prirodoslovni muzej u Rijeci, a to je ujedno bio i naš prvi samostajni jatni ( i družinski) izlet! Jeeeee!
A nekima je bio i prvi izlet uopće, jer su nam se na ovom izletu pridružila i naša dva nova člana braća Dominik i Denis Horvat! Aplauz!
U muzeju nas je dočekala tajnica muzeja koja nam je prodala karte, ali nažalost nije bilo nikoga tko bi nas mogao provesti kroz muzej i ispričati nam ponešto o eksponatima! :(
I tu nije kraj pehovima.......u jednom dijelu izložbe Kukaca nije bilo svjetla ( dok teta tajnica nije otkrila kako se pali).....a jedan dio o fosilima i sl. se preuređuje pa ga nismo mogli vidjeti!
Osim toga kako smo sami morali istraživati........što je bio dodatni izazov za naše znatiželjne poletarce.......vrijeme je proletilo pa smo morali juriti jer su nas roditelji već nestrpljivo čekali..............sladoled smo nažalost morali odgoditi za naš sljedeći izlet ili do prve prilike.
Sve skupa bilo je to jedno ugodno druženje koje ćemo sigurno ponoviti.

Za one koji nisu bili.........hm..........što reći.........nadam se da su bar mislili na nas.........i vidimo se na sastanku!
A sada oni koji su bili: Nika Sardelić, Vana Knežević, Andrej Bugarski, Damjan Jurković, Jakov Juričić, Denis Horvat, Dominik Horvat........... Andreja i Sanja!

Na žalost nismo imali fotić a slike sa moga mobitela su netragom nestale..........pa materijalnih dokaza za blog nemamo :(

... i svoj odred vole... Mladi dabrovi