Marketing
Odredski izlet Rakov jarak...
18.11. Subota ujutro. 37 izviđača na kolodvoru. Popis članova i kemijska su mi u rukama i u moru roditelja pokušavam pronaći svih... Puno nove djece... Malo marama... Zbunjuje me to... Ali predvodnici su svi tu, okupili svoje članove i spremni smo za zbor. Nemamo ni puno vremena, vlak kreće za nešto manje od 10 minuta. Zbor, pozor (na koji nitko ne trza) i brzinski prebroj se. Svi smo tu, osim Bokija i Mirota koji su na putu za Metro - naši metro dečki... Ukrcali smo se na vlak, i ja nisam uspjela ni izvaditi fotić, a vlak je krenuo... Negdje na ovoj mutnoj slici nam mašu Vesna, Cilja i Željka... Naš odbor za ispraćaj...
U vlaku su najraspoloženiji za slikanje bili Bijeli tigrovi i naravno poletarci i pčelice. Kao što je vidljivo iz ovih fotki, omjer muških i ženskih u Mladim dabrovima je nevjerovatan i šokantan... Cure su uhvaćene na prepad, a Sale kao da i nije s nama... Sale, gdje su ti unifoma i marama?
Kad smo se iskrcali u Fužinama, krenuli smo u koloni prema kućici za šta nam je trebalo oko 40 minuta. Ostavili smo Saleta s poletarskim putnim torbama na kolodvoru da ih Miro pokupi autom. U Rakovom jarku nas je dočekao domar i naložena peć. Brzo smo se smjestili, a kako nam je vrijeme loše, odlučili smo odmah obaviti jahanje i spilju. Još nije padala kiša, a tko zna kakvo će vrijeme biti poslije. Ostavili smo Bokija i Saleta da kuhaju ručak i krenuli na ranč. Jahali su gotovo svi - od najmanjih do najvećih kauboja. Pa i vaša načelnica je uspješno uzjahala i sjahala... Nisam pala... jeeee.... 
Nakon ranča, požurili smo u špilju Vrelo, a nakon špilje još više nazad prema kućici. Počela je lagana kišica, no mi smo bili spremni. Neki više, neki manje... Vratili smo se taman na ručak gdje su nas dočekale kobasice s kupusom i krumpirom... Savršeno... 
Kad su se svi dobro najeli i malo (strogo) odmorili kiša je taman prestala i izašli smo van. Igrale su se razne igre - upoznavanje, Skriči - skreči, Labirint... Odjednom su se pojavili roditelji Babić... nisu stigli Klari dati sendviče ujutro (?!?!)... Kad se već skoro smračilo vratili smo se u kućicu gdje se sve i svašta radilo do večere - neki malo topografije, neki čvorove, neki su smišljali novi poklik, a neki igrali otimanje čarapa do iznemoglosti... Vrijeme do večere je brzo prošlo. A za večeru pašta bolonjez... fino... Nakon tako fine večere bili smo spremni za turbomegaspektakl od kzp-a... Moram reći da je bio ok, ali je moglo biti i puno bolje... Bilo je ovakvih trenutaka, ali i ovakvih. Na kzp-u par provala - predstavljanje patrola - ja sam Jakov i volim tučnjavu; mi smo patrola Plava munja i predvodnica nam je Roberta Serihar; Koka je najstroža u odredu i gleda djecu mrko na zastavi... Kad je kzp završio, struja, pjesma i jedno malo iznenađenje! Fritule! Uz koje smo svi slađe zaspali. Mlađi gore, stariji ispred kamina...
U nedjelju ujutro smo uz klasičnu jutarnju tjelovježbu igrali i graničara... 
Tada je došla mama po Pinota jer on nikako ne želi propustiti utakmicu... E Pino, Pino... Umivanje i pranje zubiju, 
pašteta i čaj za doručak i u nove radne pobjede. Čak je i sunce zasjalo! Vrijeme do ručka smo proveli vani crtajući skicu, na patrolnom sastanku, s busolom u ruci, slikajući okolo, a poletarci su radili na svojoj vještini astronoma... Do ručka se još igrao Lov na lisicu. Neki su doduše malo krivo shvatili pravila, ali je svejedno ispalo dobro. 
Za ručak je bila klasika - paštafažol. Naš majstor Boki je to odlično napravio i pojelo se sve do zadnje žlice... Kad smo se fino najeli i malo otpočinuli, bacili smo se na turbo čišćenje kućice... 
Da sve ostavimo čišće nego što smo našli... Uskoro je došao i domar. Oprostili smo se i oko 16 sati krenuli na stanicu da nas ne uhvati mrak na cesti. Počela je padati i kišica... Saleta kojeg smo opet poslali s autima da iskrca i čuva poletarske stvari našli smo kako spava na tim istim stvarima... Sale, Sale... 
Vlak smo čekali sat vremena koje smo kratili igrajući karte, jedući preostale sendviče (?!), te izvikujući patrolne i odredski poklič... Na stanici je također bilo dosta planinara i drugih putnika koji su nas u čudu gledali. Također smo iskoristili vrijeme za patrolna slikanja, pa krenimo redom - patrola Bijeli tigrovi, patrola Jednorog (fali Pino), jato Mladi dabrovi te patrole Plava munja i Trn u oku za ovu priliku spojene u jednu. Na kolodvoru u Rijeci smo se još jednom glasno pozdravili, a dočekale su nas Heni i Eva, a i Boki je otuširan došao od doma... hvala... Još jedan izlet uspješno završio... 
...i svoj odred voli... Koka 
Post je objavljen 18.11.2006. u 12:07 sati.