BJELOLASICA
Susret odraslih voditelja
18.11.-19.11.2006.
Krenule smo zorom, puno ranije nego što je trebalo. Padala je kiša, nebo je bilo sivo ali lica su nam se ipak ozarila kad smo stigle na željezničku stanicu kojom se orio odredski poklik. Ispratile smo naše Primorjaše u Fužine, mahale im bijelom maramicom i krenule put Bjelolasice. Put do Bjelolasice je bio dug, duži nego većini sudionika Susreta. I opet kažemo: «Đole, dobra ti je ona ... preko preče, naokolo brže ...» Ali nećemo sada o tome. Stigli smo na vrijeme. 
Ekipa je bila uglavnom poznata, nešto starijih od nas, nešto mlađih, nešto naše generacije, taman. Nakon pozdravljanja i službenog otvaranja raspodijelili smo se po radionicama. Radionica je bilo nekoliko. Neke su bile zanimljive, neke manje zanimljive ali sve u svemu poučne, a i navele su nas na razmišljanje. I ... prošao je dan.
Navečer smo imali zabavu uz bjelolasičke tamburaše, ćakulicu, ples brđana... 
Drugi dan je bio rezerviran za neobavezne razgovore sudionika, razmjenu informacija ali i za pitanja pojedinim načelnicima nove Uprave. I tako, vrijeme brzo prođe. Ručak i povratak.
Šta da vam još napišem? 
Bile su: Cilja, Željka i Vesna. Klopa je bila odlična, neki su uzimali i po nekoliko tanjura. Sobe su bile super, s kupaonicom, centralnim grijanjem, televizijom, plahtama (moram napomenuti da mi je ovo prvi put da sam na izviđačima spavala u pidžami). 
Opet imamo tračeva, ali o tome nećemo na blogu. Žao nam je što i Koka nije mogla s nama...
I tako, ima toga još puno, puno ali ne možemo sad baš sve napisati. Morate nešto čuti i u srijedu.
I... kao i uvijek, bilo nam je super. Žao nam je što nismo mogle na odredski izlet ali i ovaj odlazak je bio zabavan, a mislim i koristan. Sigurno je svaka od nas čula nešto što će joj dati snage, motivacije da nastavimo dalje, da i dalje širimo znanje i duh najdraže nam organizacije.
...i svoj odred vole... Vesna
, Željka
i Cilja 
Post je objavljen 19.11.2006. u 10:25 sati.