Quis custodiet ipsos custodes?

"Siguran recept za neuspjeh je da pokušate udovoljiti svima".

Kako sam pisao pred izbore, red je da se osvrnem i na rezultate.
Razlika između pobjednice i pobijeđenog, čak i da ne zanemarimo glasače u susjednim zemljama koji biraju našeg predsjednika, što je i u redu, jer ih mi financiramo našim novcem, je vrlo mala.
Puno manja od broja nevažećih listića, onih koji su na listiće dopisivali svoje kandidate ili crtali određene organe ljudskog tijela.
Što su nacrtali i poželjeli, ispunilo im se.

Izlaznost je bila kažu velika, iako je preko 40% naših sugrađana ostalo kod kuće.


Predsjednica je u svom govoru, koji je jako bazdio na devedesete, obećala isto tako hrpu nerealnih stvari i govorila o onome o čemu nema mandat, ali očito ju je ponio trenutak. Dokle će je nositi i kamo će ju odnesti, to ćemo tek vidjeti.

I nisu ovo bili nevažni izbori, daleko od toga, oni su štih proba za prelomne, parlamentarne izbore koji slijede.
Ovi izbori, makar bili za protokolarnu funkciju koju su lokalne HDZ-ove vlasti omalovažavale svo ovo vrijeme dok ju je obnašao dosadašnji predsjednik, pokazali su fanatičnu privrženost biračkog tijela svojoj stranci, njihovu vrhunsku organiziranost pokraj koje je društvo s Iblerova trga djelovalo tragikomično.
Što se prije riješe klaunova iz svojih redova, prije će moći bar pokušati stati na svoje noge i nastaviti političku borbu.
Nakon drugog uzastopnog teškog poraza, valjda će nekom od njih postati jasno da kukavičkom politikom nezamjeranja i uhljebljivanja i ne diranja dosadašnjih uhljeba ništa učiniti i postići neće.

Kao što ništa neće i ne može postići ni nova predsjednica, ali bar ima pravo veseliti se svojoj pobjedi.

A mi ostali?
I onako im nismo bitni, osim kada dajemo svoj glas prividu promjene.

Dva dobra osvrta na kampanju:
INOSLAV BEŠKER

OLEG MAŠTRUKO

Sinoć sam dugo razgovarao i analizirao političku situaciju sa čovjekom koji na žalost puno bolje pogađa i prepoznaje trendove i situacije u društvu od mene, Kruletom, našim mogu slobodno reći ponajboljim satiričarem.

Nismo se u svemu složili, kao što se nikada ni ne složimo, ali sukus je ostao usuglašen.
Nesposobna i pasivna politika vlade, Josipovićeva politika nezamjeranja i evidentno netočne ankete popularnosti koje su mu uljevale povjerenje, katastrofalna ekonomska situacija koju ne znaju promijeniti, gafovi ministara i napose ministrice, bahatost premijera, vrhunska organiziranost HDZ-a do najmanjeg ogranka, intelektualna samodopadnost SDP-a kojem je ispod časti ići od kuće do kuće i mobilizirati svoje birače, zasićenost dobrog dijela građana politikom, kukavičje HDZ-ovo jaje, sve to skupa kad se zbroji, rezultat je zadivljujuće dobar.

Ono što sada ostaje pitanje na koji način će bivši predsjednik to kapitalizirati, i hoće li konačno pokazati čvrstoću i odlučnost, za početak da se možda unutar vlastite stranke razračuna sa onima koji su do ovog doveli, pa do parlamentarnih izbora možda se nešto i promijeni na bolje.

Na današnji dan 1737. rođen John Hancock (prvi potpisnik Deklaracije o nezavisnosti), 1876. rođen pisac Jack London, 1976. umrla Agatha Christie, 1981. emitirana prva epizoda "Dinastije".

"Nisu mane već vrline ono što čovjeka strmoglavljuje u propast."
Rebecca West

"U nedostatku pravde, što je suverenitet nego organizirana pljačka?"
Sv. Augustin


Došao je i taj trenutak istine i ispit zrelosti cijelog jednog naroda i mnogih generacija.

Biramo predsjednika RH.
Iako su ovlasti koje predsjednik ima zaista male i uglavnom protokolarne naravi, riječ je o izuzetno važnoj funkciji i moralnoj vertikali društva (naravno, ovisno o odabiru).

Vidjeli smo u kampanji izljeve mržnje, prijetnje i sve ono na što smo od HDZ-a već navikli, ali u jednom još ružnijem i prizemnijem i odvratnijem tonu, nemušto se pravdajući ispadima pojedinaca i "hakiranjem" njihovih računa na društvenim mrežama.
Ne zaboravimo da su to visokopozicionirani članovi(članice) i da izražavaju ne samo svoje mišljenje, već i mišljenje onih koje predstavljaju i još važnije, onih koji su ih postavili.

I nemojmo se zavaravati da se stranka čiji je predsjednik i nekadašnji premijer kojeg su svi slijepo slijedili promijenila, i da je prošla katarzu. Osim onih koji su završili u Remetincu, svi ostali su na svojim mjestima i svojim funkcijama, svi oni koji su Hrvatsku doveli na rub uništenja i dalje slobodno hodaju zemljom, i dalje prijete svima koji ne misle kao oni.

I nemojmo se zavaravati da će njihova kandidatkinja biti drugačija od njih koji su ju stvorili, bez obzira što iza nje i njene kandidature ne stoje samo oni, i što nam se predsjednik ovaj put pokušava nametnuti iz Bruxellesa.

Pokazalo se to u mnoštvu laži koje je nemušto pokušala skriti kroz kampanju, od toga da nije napustila jako dobro plaćen posao u NATO savezu, do toga da je lagala o korištenju službenog aviona, o svojoj ulozi u vladi Ive Sanadera, i hrpi drugih stvari.
I njene neiskrene ograde od svih tih nazadnjačkih ispada iza kojih stoji i progovara pravo lice stranke koje uzalud pokušava prikriti, i vođe stranke kojeg će morati slušati u slučaju pobjede.

A to će nas vratiti u ona vremena koja nam obećava, u doba pokojnog prvog predsjednika RH i njegove svite, i njegove teorije o 200 bogatih obitelji koja je udarila temelje neviđenoj pljački i osiromašenju zemlje, njenoj tadašnjoj posvemašnjoj izolaciji.

Ali ono što je mene u ovoj kampanji i prvom krugu najviše užasnulo nisu ni lažni invalidi neviđenih povlastica, ni stotine autobusa kojima se dovoze državljani drugih zemalja da odlučuju o našem predsjedniku, ni zastrašujući izljevi mržnje prema svima koji misle drugačije, ni jalove rasprave o drugom svjetskom ratu i prošlosti iz čijih okova nikako da izađemo, ni elementarno nepoznavanje Ustava ni ovlasti Predsjednika Republike kod kandidatkinje i nekih kandidata.

Ono što je najgore od svega, ono što je najporaznije nakon prvog kruga, jest neporeciva činjenica očaja i gnušanja ljudi kojima su dvije vodeće stranke i njihovi sateliti zgadili politiku do te razine da je po onom neviđenom nevremenu i kijametu 300 000 ljudi izašlo na izbore i zaokružilo HDZ-ovo kukavičje jaje, jednu budimo iskreni nesposobnu i neiskusnu bezličnu osobu iza koje ne stoji ništa (osim HDZ-a koji ga je gurnuo u vatru da razbije glasove onih koji nisu za HDZ a ipak izlaze na izbore), ispred koje ne stoji ništa, koja nema nikakav program osim hrpe paranoičnih nebuloza pokupljenih po tamnim zakutcima interneta, koja nema nikakvo poslovno ni političko iskustvo i koja ne nudi ništa osim tvrdnje da je drugačija od onih do sada.
To je jedino što je istinito, definitivno u odnosu na sve ostale kandidate jest potpuno drugačiji kandidat.

Reći da je uspjeh da takva osoba dobije nekoliko puta više glasova od Kujundžića je opasno umanjivanje značaja takvog trenda.

300 000 ljudi je reklo da im je dosta ovakve vlasti i opozicije i da misle da bi netko tko je sam sebi dao drugo ime jer mu se tako dopalo, tko je "slavu" stekao glumatajući pred kućama ljudi koje su deložirali, ne pomažući nikom osim sebi, nekome tko sa 24 godine ima završenu tek višu školu, nema dana radnog staža i oko sebe je okupio hrpu apsurdnih i grotesknih likova koji su odlučili ugrabiti svojih 15 minuta slave, čiji program izgleda kao da ga je sastavio netko u prvom razredu srednje škole, ne vodeći računa ni o stvarnosti ni o realnosti, netko komu su jednako dragi ljudi i rijetke gljive, netko tko je baratao papirićem sa "stvarnim" vlasnicima INE, rasipajući čak ne ni smiješne nego otužne teorije zavjere, da bi netko takav trebao biti predsjednik i da bi bio bolji od postojećeg establišmenta.

Što je pokazalo još jednu manjkavost izbornog zakona, jer 10 000 potpisa koje je potrebno skupiti za predsjedničku kandidaturu je definitivno omalovažavanje predsjedničke funkcije.


Tih nešto preko 300 000 ljudi nisu glasači HDZ-a, to su ljudi razočarani u ljevicu, to su ljudi koji su vrlo oštro i na potpuno krivi način poručili da im je dosta ovakvog vođenja politike i države.

Jer ovdje biramo između vođenja politike na način koji je državu doveo u sadašnje stanje beznađa, koji je opljačkao i uništio privredu, prodao (bolje rečeno predao) najvrijednije kompanije i banke na upravljanje strancima, premrežio cijelu državu paralelnom strukturom vlasti, stvorio administrativno više općina i gradova i naselja nego što ih ima Velika Britanija, stvorio monstruozni birokratski aparat koji nas guši i uništava, i ukratko uništio sve naše snove i nadanja, i politike koja bar pokušava to promijeniti.

Ovo nisu parlamentarni izbori, i ne vrednuje se ekonomska politika ove Vlade, koja je sve samo ne uspješna, ovo su izbori na kojima biramo početak povratka u mračnu prošlost od koje se još nismo uspjeli oporaviti i čije posljedice i danas osjećamo, ili biramo kontinuitet jedne predsjedničke politike koja je u okvirima svojih ovlasti pokazala da Hrvatska može i hoće bolje.
I nije stvar toga da kažnjavamo SDP za sve što su obećali a nisu napravili u vođenju države, jer nije riječ o SDP-u nego je riječ o budućnosti svih nas. I stoga treba zatomiti razočaranje onim što su napravili, ili još bolje rečeno onim što nisu napravili, i odabrati čovjeka koji daje nadu i vjeru da se može drugačije i bolje.

Neću se složiti sa Kruletom, iako je u mnogim stvarima u pravu , da ovdje biramo između Pepsi Cole i Coca Cole. Ovdje je izbor puno puno dublji i sa puno dalekosežnijim posljedicama.


Da je predsjednik Josipović mogao više napraviti u svom mandatu mogao je. Ali ako govorimo o eventualnoj šteti koji je on učinio time što nije djelovao odlučnije i čvršće po nekim pitanjima i ako govorimo o tome što nam je stranka i vlada u kojoj je aktivno sudjelovala njegova protukandidatkinja učinila, tada zaista pokušavamo usporediti neuporedivo.

I ovi izbori su vrlo jednostavni, želimo li zaista povratak u kasne devedesete (a po nekim stvarima i rane devedesete), što nam obećavaju oni koji su nas već jednom doveli na rub ponora i sada žele da napravimo korak naprijed, ili Hrvatska i mi svi skupa zaslužujemo nešto bolje i pravednije.

Na današnji dan 1973. počelo suđenje u aferi Watergate.

"Ako otvorimo sukob između prošlosti i sadašnjosti, vidjet ćemo da smo izgubili budućnost.".
W. Churchill