"Ne trebamo nove poreze. Trebamo nove ljude koji plaćaju porez, koji su zaposleni, generiraju prihod i plaćaju porez.
A nakon toga, trebamo discipliniranu vlast da taj novoostvarni porez iskoristi da plati dugove i da ih više ne generira."
Marco Rubio, američki republikanski senator
Grad Ogulin tj. većina u gradskom vijeću (osim SDP-a) je odredila uvođenje prireza u iznosu od 10% od 1.1.2015.
Sjednice se više ne prenose, izvještaji su dosta šturi, pa ne možemo znati sve argumente koji su upotrebljeni, iako je jasno da je na kraju argument snage opet bio jači od snage argumenta i zdravog razuma.
Tako da svi koji su se radovali da će im jedna rijetka razumna odluka sadašnje Vlade o smanjenju poreza na plaću popuniti kućni budžet su u principu ispali naivni i blesavi, kad su pomislili da vlast neće zavući ruku u džep na drugi način.
Gubitkom statusa brdsko-planinskog područja grad Ogulin ostaje bez dijela prihoda od poreza, i taj manjak se nekako mora nadoknaditi.
Jedan od načina bi bilo privlačenje investicija i otvaranje novih radnih mjesta (gdje su one stotine novih mjesta koja su obećavana pred lokalne izbore?).
Ali to zahtijeva znanje, sposobnost, stručnost, ne bazira se na podobnosti, i samim tim otpada kao opcija.
Puno je lakše zagrabiti u džepove ljudima, nego si dati truda od kojeg se teško može očekivati osobna korist, pošto strani investitori nisu skloni samo davati novce, i prepuštati da domaći ljudi raspolažu novcem kako žele.
Da su vrli vlastodršci zaista čitali knjigu na koju se kunu i koja im sigurno zauzima važno mjesto na polici, ili da se za to vrijeme nisu napajali djelima druga Kardelja i ostalih samoupravnih mislioca, već da su i tada išli u crkvu, umjesto što su prebrojavali one koji su išli, možda bi čuli priču o faraonu i Josipu i o sedam debelih i sedam mršavih krava, i kako se Egipat pripremio na mršave godine.
Debele krave su prošle kroz naš grad i odavno ih nema, a iza njih je ostao park, teniska dvorana, gradska knjižnica, renovirano kino, nove fasade, višestruko prekapane ceste, nefunkcionalna i nedovršena kanalizacija, Frankopanska garda, golubica, tržnica, autobusni kolodvor, zgrada stadiona...
Usput, dok su debele krave tutnjale gradom, propali su DIP, Izgradnju, Sintal, Ventilator, TP Ogulin, Bjelolasica, PK, ali nitko nije reagirao jer krave su bile debele i nitko nije bio gladan.
Došle su mršave krave na koje se nismo pripremili, i sada kada je novaca sve manje, ne znamo što i kako i kuda dalje. Tj. ne znaju ljudi koje smo izabrali i odabrali.
Ako do sada, sa znatno više novca i u neuporedivo povoljnijim okolnostima, nisu bili u stanju racionalno trošiti i usput investirati u otvaranje novih mjesta, jasno je da neće ni sada, da je ovo potez očajnika, koji se ne želi odreći ničega od raznih beneficija koje uživa, koji ne želi podobnima naplatiti dugove ili ih lišiti nezasluženih prihoda, ali je u stanju nama ostalima uzeti sve, jer mi smo tu radi njega, a ne on (oni) radi nas.
Teško je čitajući proračun grada zaključiti ima li prostora za uštedu, ali za pretpostaviti je da ima.
Bilo bi lijepo kad bi negdje postojao objedinjen podatak koliko zaposlenih ima u gradu i gradskim poduzećima, koliki su im prihodi, koliki rashodi i kolike su im prosječne plaće.
Ali nevezano za iznose, prva stvar za koju će se većina ljudi u gradu složiti jest da nam ne trebaju tri zamjenika gradonačelnika.
Onako otprilike, na njihove plaće i ostale troškove, vjerujem da grad troši sigurno preko 700 000kn godišnje.
Kako rade i što rade, i što su im dužnosti i obaveze, realno i jedan bi bio previše, a mislim da smo jedini grad u Hrvatskoj koji ima tri.
Proračun sa 2014. smanjen je sa 41 000 000kn na 40 000 000kn
Ovo je dokument rebalansu, pa ga možete i sami pročitati, vidjet ćete da se na nekim stavkama štedilo, a na drugima se planira potrošiti više.
OGULIN REBALANS
Teško mi je kao laiku ga komentirati, ali neke stavke su tolike da je sigurno da ima mjesta za uštede, ali naravno da do njih neće doći.
Neću ulaziti u prihode, jer je jasno da to ne znaju, ne žele i ne mogu podići ni na koji način nego dizanjem poreza, i pokušavanjem iznajmljivanja poslovnih prostora po cijenama kojih se ne bi posramili ni puno veći i prosperitetniji gradovi od Ogulina.
Dakle, neki rashodi, zaokruženi, da ne cjepidlačim u lipu.
- Rashodi za usluge 8 600 000.
- Nespomenuti rashodi 1 500 000. Pa za te novce, red bi bio da ih se spomene.
- Ostali rashodi 8 700 000 (malo je to previše novaca da bude pod stavkom ostalo).
- Rashodi za nabavu neproizvedene dugotrajne imovine 800 000.
- Rashodi za nabavu proizvedene dugotrajne imovine 1 000 000.
- Obilježavanja dana grada i drugih manifestacija i obljetnica 270 000.
Laik sam i bilo bi lijepo da to netko stručan malo razloži koje su to usluge vrijedne preko 8,5 mil.kn, ili kakvo je to dugotrajna imovina.
Zanimljivo je da Gradska knjižnica i čitaonica koja zaista intenzivno radi i u velikoj mjeri doprinosi kvaliteti života u našem gradu, košta 900 000kn.
Pučko otvoreno učilište, za koje 99% naših sugrađana ni ne zna da zaista radi, niti koristi njegove usluge, košta godišnje 2 000 000kn, a do sada je koštalo preko 22 000 000kn.
I tako se može ići kroz dokument u kojem je puno nejasnih i čudnih stavki. Teško je kad se vlast zatvorila u svoje kule i vile u zraku i ne osjeća život običnog čovjeka s njima komunicirati, ili dobiti odgovor na bilo koje pitanje.
Ali bilo bi zanimljivo čuti kako i što oni misle sanirati na Sodolu sa izdvojenih 10 000 kn, dok s druge strane se za kanalizaciju planira potrošiti 1 700 000, što je po meni sramotan i suludi nesrazmjer, i evidentna nebriga za kvalitetu života u gradu.
I jedno i drugo imamo priliku osjetiti kad god se mijenja vrijeme ili kad vjetar nanese smrad sa tinjajućeg odlagališta.
Iako porezi jesu na neki način jedan od motora društva (ali nikako jedini), mislim da jesu samo ako se tako prikupljeni novci pravilno koriste, i u tom slučaju su nužni.
Ali ovako, već unaprijed možemo reći da ništa od svega, osim za nekolicinu, koja od cijele te priče jako dobro žive.
Na današnji dan 43. pr.n.e. ubijen Ciceron, 1877. Thomas A. Edison prikazao gramofon, 1917. SAD objavile rat Austro-Ugarskoj, 1928. rođen Noam Chomsky, 1941. Japan napao Pearl Harbour.
