"Na Trgu svetoga Marka sablasni napjev se poje,
na Trgu svetoga Marka se luđačke furije gone,
na Trgu svetoga Marka mrtvih plešu kolone,
na Trgu svetoga Marka gasnu hrvatske boje."
Vrijeme je bremenito događajima, iako bi čovjek s dolaskom ljeta očekivao usporenje i "sezonu kiselih krastavaca".
Kažu da će početkom iduće godine biti objavljeni službeni rezultati popisa stanovništva. Premijerka, totalno izgubljena u prostoru i vremenu (da ne kažem izgubljena u prijevodu) se pobunila što su prvi rezultati objavljeni javno, bez da su prije podastrijeti Vladi RH, koja ih je po njenim riječima platila.
Koliko su pokrali, zaista su tih 170 000 000 kn mogli platiti iz svog džepa.
Ali nisu, platili su novcem poreznih obveznika. Dakle to je novac svih nas, a ne Vlade RH.
NR Kina je za svoj popis potrošila preračunato 560 000 000 kn i trebalo im je 6 mjeseci za potpune rezultate.
RH ima 4 500 000 stanovnika, cijena popisa ispada cca 40 kn po stanovniku.
NR Kina ima 1 400 000 000 stanovnika, cijena popisa ispada cca 40 lp po stanovniku.
Dakle, iako će Kinezi potrošiti 100 puta manje za popis, njihovi rezultati će biti objavljeni puno brže no naši.
Čudi li vas to?
Premijerki bi najbolje bilo da ispuni svoje obećanje i izjavu kud Ivo tud i ona, i spasi napaćenu nam domovinu sebe i broda luđaka kojim kormilari i usput razbija sve što im se nađe na putu.
Nastavljen je trend zaduživanja. Svi vide da srljamo u propast, od MMF-a do eminentih hrvatskih ekonomista i privrednika, ali kako se bliže izbori ne želi se dirnuti ni u jednu neuralgičnu točku našeg društva, već se jeftinim predizbornim trikovima pokušava zadržati još koji dan vlasti, ili osigurati još 4 godine iste.
Na nama je da napravimo sve što je u našoj moći da se taj crni scenarij ne obistini.
Jer ma koliko nam domovina bila bogata, još 4 godine veleizdajnika na vlasti ne bi mogla izdržati. Jer ovo što je učinjeno i što se svakodnevno čini mislim da se komotno može nazvati veleizdajom.
“Ne borite se vi za pravo, vi pravedni, nego za to da pobijedi vaša slika o čovjeku.”
Veliku buru podigao je novi zakon o visokom školstvu, koji će izgleda, opet pod pritiskom javnosti, biti povučen iz procedure.
E sad, nije svaki zakon kojeg predloži ova vlast loš, niti su svi njihovi potezi katastrofalni, pa ni ovo a priori ne mogu osuđivati. Ne znam puno o tom zakonu, cijela tematika je iznimno kompleksna i višeznačna, i realno je teško odabrati stranu.
Nekako bi najlakše bilo pridružiti se kritičarima tog zakona i pljuvati po autorima.
Ako je suština zakona u tome da onaj tko financira ima pravo znati kuda i kako se troši novac koji daje, nekako se ne mogu oteti dojmu da je to jedan sasma legitiman zahtjev.
Ako je cilj zakona da se nametne politička kontrola znanosti i obrazovanju, bez da se omogući njihov razvoj i bez da se ustanove temelji boljeg i pravednijeg školovanja, te u svakom slučaju kvalitetnijeg obrazovanja no što ga sada imamo, onda zakon nije dobar.
I tu sad dolazimo o toga da zakon očito ne rješava neke fundamente cijele problematike, ili ne čini to na najbolji način.
Prvi je izdvajanje novca za znanost i obrazovanje, drugi je kontrola trošenja tih izdvajanja, a onaj najvažniji je kvaliteta samih kadrova koje ta sveučilišta stvaraju i kadrova na sveučilištima.
Svjedoci smo toga da su neki fakulteti i neki profesori pretvorili svoje katedre u privatne biznise, da zarađuju ogromne novce, a s druge strane generiraju se generacije i generacije završenih studenata bez ikakvih korisnih i kompetentnih znanja kojima mogu doprinesti razvoju društva.
Većina školskih programa je potpuno neprilagođena trenutnim okolnostima na tržištu rada, i totalno zatvorena za nove ideje, prgrami su zastarjeli, obrazovne metode promašene.
Argument protivnika zakona da su oni koji donose ovakav zakon odškolovani besplatno a sad žele naplaćivati školovanje ne stoji.
Jer oni su odškolovani u socijalizmu, gdje je puno toga bilo besplatno, tj. bilo je plaćeno iz zajedničkih sredstava.
U socijalizmu za kojeg je na prvim izborima plebiscitarno odlučeno da ne valja i da ga treba mijenjati iz temelja.
E pa sad, 20 godina nakon odluke, iznositi argumente u korist socijalizma je malo deplasirano i besmisleno.
Nema besplatnog ručka, i na to se svi moraju naviknuti. Ne može se imati (ma što vam reklama za jednu telekom kompaniju govorila) i ovce i novce.
Ne može se imati besplatno školstvo koje netko drugi u konačnici plaća i biti nezavisan.
Nezavisna sveučilišta bi bila ona koja se financiraju vlastitim projektima, donacijama i na druge načine, te ne ovise o potpori i financiranju države, pa bi onda mogla i zahtjevati da ih se pusti na miru.
Ovako generiraju kadrove koji ne mogu naći posao, daju im jako lošu podlogu i uopće ih ne pripreme za stvarni svijet i život, financiraju se skoro u potpunosti od strane države, i još bi htjeli da ih nitko ne pita kamo ti novci idu.
Svi bi htjeli samo prava, a nekako mi se čini da ne bi baš rado neke obaveze koje idu uz njih.
Ako je i protiv sadašnje vlasti, previše je.
Sigurno je da cijela priča oko novog zakona nije tako jednostavna i ne može se svesti samo na to tko daje a tko troši novac, sigurno je da je znanost od vitalne važnosti za budućnost zemlje, i sigurno je da u znanost treba ulagati znatno više, ali i znatno transparentnije i kvalitetnije no do sada. Ovaj zakon to očito neće riješiti, ali to pitanje se mora pod hitno riješiti, a i tu će, kao i u drugim segmentima, trebati razbijati neke ustaljene navike, i mijenjati način ponašanja. U ovom trenutku akademska zajednica na to nije spremna, a vladajućima ne trebaju studenti na ulicma,a pa će se sve gurnuti pod tepih, do neke druge prilike, i nadajmo se neke druge, bolje, kvalitetnije i odgovornije vlasti.
Na kraju, ostaje mi samo da se složim sa prof. Davidom Šporerom sa Filozofskog fakulteta, jednim od štrajkača, da nije isto bavite li se elektronikom i računarstvom, ili Držićem, Marulićem i lirikom 16. stoljeća.
Što u toj usporedbi jest ozbiljna znanost, a što je financiranje nečijeg hobija, i koja od tih znanstvenih grana može naše društvo učiniti boljim i kvalitetnijim, te pomoći izlasku iz krize, vjerujem da se lako kvantificira.
Pristupni pregovori sa EU su završeni, sva poglavlja zatvorena, sve što su neokolonijalisti tražili poslušnici su ispunili, i što ima opravdanja i što nema.
Realno, ne zadovoljavamo kriterije koje zadovoljavaju napredne članice EU kojima težimo, sudstvo je katastrofalno (čast iznimkama), korupcija na svakom koraku, mnogo je toga u čemu jako zaostajemo.
S druge strane, isto tako realno, ako su primili Bugarsku i Rumunjsku, onda smo tamo trebali biti već odavna.
Iako ne postoji nigdje objektivna i iskrena studija i procjena što to donosi a što odnosi, i koji su dobici a koji gubici ulaskom u EU, svakodnevno nas bombardiraju afirmativnim (?!) reklamama koje bi trebale razbiti predrasude o tome da ulazak u EU nije dobar za Hrvatsku.
Reklame su plitke i prizemne, kao što su i oni koji su ih naručili, a najviše me zasmetala jedna koja govori o suverenosti i o tome da je se nećemo odreći ulaskom u EU.
Hrvatska ne može sama podmiriti potrebe za hranom ni električnom energijom.
Hrvatska naftna industrija je u vlasništvu stranaca (iako nemaju preko 50% dionica, Vlada RH im je predala upravljačka prava, i svi su za to znali, a ne samo odbjegli premijer. Sjećate li se s koliko ponosa su se po gradu nosile jakne koje su bivši premijer i njegova svita dijelili?).
Sve velike i bitne banke su u vlasništvu stranih banaka (prodane su im nakon što su sanirane novcem poreznih obveznika).
Telekomunikacije su u vlasništvu stranih kompanija.
Većina medija je u vlasništvu stranaca.
Radi servisiranja tekućih troškova država se konstrantno zadužuje.
U Jadranu strani brodovi izlovljavaju kada i koliko hoće.
Gotovo sva proizvodna i prerađivačka industrija je uništena.
Brodogradnja je na koljenima, a i ono što radi proizvodi uglavnom gubitke (najveći udio u sagrađenim brodovima čine uvozne komponente).
Pokrivenost uvoza izvozom je cca 60%.
Hrvatska je jedina zemlja "nove Evrope" koja se ekonomski ne oporavlja i ne bilježi ekonomski rast.
Uz Grčku i Španjolsku, Hrvatska ima najveću stopu nezaposlenosti mladih u Evropi.
O kakvom mi to suverenitetu pričamo, i čime ga mislimo provoditi, i nad čime ga mislimo provoditi, kada su nam u bescjenje prodali zemlju i predali nas u ruke stranom kapitalu?
Što se tiče našeg grada, samo u ove vrele dane razmišljanje o tome da bi bilo bolje da se pokrene nešto po pitanju revitalizacije Sabljaka.
Kad se sjetim u doba moje mladosti kako su vrvili kupačima i izletnicima, a sada djeluju otužno i prazno.
Bez obzira na uludo protraćene silne novce u novo kino i ostala Potemkinova sela, ovo bi bio uloženi novac koji bi se vjerujem brzo vratio. Potrebno je samo malo dobre volje i par svježih ideja, i neki novi ljudi koji bi ih proveli, jer ovima koji su sada na vlasti u našem gradu to evidentno nije u interesu.
Dok se splitski gradonačelnik tek trudi osmisliti projekt kojim bi sebi podigao spomenik koji će buduće naraštaje podsjećati na njega, naši vrli očusi su ih u gradu posijali poprilično.
E sad, hoće li ih budući naraštaji po njima pominjati ili zbog njih proklinjati, procijenite sami.
Na današnji dan 1893. rođen je Miroslav Krleža.
"Vrijeme je da se zamislite što znači kad jedan živ čovjek smatra prirodnim da ga njegovi suvremenici dignu do polubožanstva, i što znači kad se je netko pretvorio u tajanstven pojam iza zavjese, a pred zavjesom kleči puk i moli litanije. Milosnici vaši, korisnici vaši, udvornice i laskavci, dvorjanici, dostojanstveni pripuzi, dvorske budale, plaćenici, podmićena pera, akademici, kardinali, sav onaj šareni narod papiga i opica, svi oni kleče pred vašim spomenikom, a ja vam kažem da u ovoj nesretnoj blitvanskoj zemlji neće biti tako dugo pravde dok se vaša glava ne nađe na konopcu ili na krvničkom panju."
