Quis custodiet ipsos custodes?

"Bajke su više od istine, ne zato što nam govore da postoje zmajevi, već zato što nam govore da ih možemo pobijediti."
G.K. Chesterton

Završio je 6. Ogulinski festival bajki, pa sa malim vremenskim odmakom, da se osvrnem na njega. Obimom i trajanjem znatno skromniji nego prošle godine, ali vjerujem jednako uspješan, ako se uspješnost mjeri po osmjesima koje je izmamio na dječja lica i po broju izletnika koji su pohodili naš grad tih dana.

Festivalski program je evidentno prilagođen novim, teškim vremenima kada je potrebno štedjeti na svakom koraku i u svakoj stavci gradskog proračuna.
Znalo se da teška vremena dolaze, pa je pitanje na čemu se i koliko štedi i na čemu se i koliko može dodatno uštedjeti uvijek umjesno postaviti.

Kao i pitanje koliko racionalno su se trošila sredstva u boljim vremenima, jer mršave krave u našem gradu nemaju debelih krava koje bi mogle pojesti u sušnim godinama koje su došle.

Primjera ima puno, o njima je već mnogo puta pisano. Jedan od primjera je preko 22 000 000kn namijenjenih za zgradu kina na kojoj su radovi stali i koja prijeti da se pretvori u Potemkinovo selo, a bila je namijenjena kao spomenik vlastodršcima i njihovoj uspješnosti u vladanju gradom.
Uspješnosti koja se ne mjeri brojem novootvorenih radnih mjesta (po mogućnosti u proizvodnji, a ne u samoj općini), nego kilometrima ponovno prekopanih cesta i kvadratnim metrima uređenih fasada.
Njima je to bitnije od egzistencije stanovnika, jer oni su svoju osigurali.

I sada u novouređenoj i još uvijek neuseljenoj zgradi knjižnice uređuju sebi novu gradsku vjećnicu, za koju oni koji su je vidjeli kažu da je se ne bi postidjeli ni puno bogatiji gradovi od našeg.

Festival je bio zaista lijep, dobro organiziran i pun različitih događaja.

Za tri dana trajanja Festivala grad je nudio sasma drugačiju sliku od uobičajene. Pune ulice, puno dvorište kule, mnoštvo izletnika, događanja za svakoga i na svakom koraku, veselje, smijeh, radost.

Na žalost, medijski nije bio adekvatno popraćen na državnom nivou, iako je Ivana Brlić Mažuranić to svakako zaslužila, iako je to Ogulin svakako zaslužio.

Festival se terminski poklopio sa mučnim događajem u Splitu, sa bezumnim divljanjem pomahnitale rulje bijesne prema svakoj različitosti. Splitska sramota je okupirala sve naslovnice ne samo kod nas, već i širom svijeta. Pored bezumnih huligana i rijetko viđenog primitivizma i vandalizma, te standardno loše reakcije političara i gradskih vlasti u Splitu, nešto tako dobro, lijepo, plemenito i optimistično kao što je naš Festival bajki nije imalo nikakvu šansu.

Nakon veselja zbog zaključivanja pristupnih pregovora, pokazalo se da smo još svjetlosnim godinama daleko od one Evrope kojoj težimo i za koju se lažemo da joj pripadamo.

O sramoti u Splitu neću trošiti riječi, sve su rekli, svako na svoj način, Ante Tomić i Jurica Pavičić:

Ante Tomić - Vlaška posla - Jadan ti je Rim, bez katolika i teologa


Jurica Pavičić - A s koje strane bi u subotu bio Isus?


Nama u Ogulinu ostaje povratak u našu svakodnevicu, uz nadu i očekivanje da svi skupa možemo pomoći da se stvari pokrenu i preokrenu u pravom smjeru. Jer ovo kamo i kako sada ide naš grad je sve samo ne dobar smjer.

Na žalost, nema čarobnjaka ni vila koje nam mogu pomoći, to ćemo morati sami.


Na današnji dan 1215. potvrđena Magna Charta Libertatum, 1884. Charles Goodyear patentirao postupak vulkanizacije gume, 1947. rođen Salman Rushdie, 1996. umrla Ella Fitzgerald.