Quis custodiet ipsos custodes?

"Ovo nije kraj. Ovo nije čak ni početak kraja. Ali ovo je po svemu sudeći kraj početka."
W. Churchill nakon pobjede saveznika u bici kod El Alameina

Mali osvrt na svjedočenje kako bi Krleža rekao Velikog meštra svih hulja.

Obzirom da sam se u postu Malo dobrih ljudi
referencirao na njegovu nasljednicu, iz istog filma posveta na svjedočenje koje nam nije reklo ništa nova o načinu funkcioniranja vlasti dok je vedrio i oblačio, a najbliža suradnica govorila "Kud Ivo, tud i ja", ali je zanimljivo razotkrilo nervozu u redovima vladajućih i očitu odluku da ne preuzme svu krivnju na sebe.
Apsurdna tvrdnja da nitko osim njega nije ništa znao izgleda da neće biti tako lako progurana i plasirana u javnost.
Da se razumijemo, ne branim ga, niti mislim da je nevin (dapače, sigurno snosi veliki dio krivice za sadašnje katastrofalno stanje), ali isto tako duboko sam uvjeren u jednako veliku krivnju i svih oko njega koji su zajedno s njim donosili odluke zbog kojih ispaštamo i zbog kojih je zemlja u najdubljoj krizi od osamostaljenja.

Skoro svi prerogativi suverenosti su nam oduzeti, i nalazimo se u uzničkom odnosu prema stranom kapitalu kojem su nas prodali, raskrčmili nacionalno bogatstvo, upropastili privredu, pokrali sve što se moglo i što se nije moglo, i sada bi htjeli izaći iz svega čisti.


Fascinantno je kako je ex-premijer doživio sudbinu svih moćnika na ovim prostorima ("sve ćeš paka niže pasti") kome su svi okrenuli leđa i koriste svaku priliku da se od njega distanciraju i na njega svale krivicu za sve promašaje vladajuće garniture.

To oslanjanje na kratko pamćenje biračkog dijela je uglavnom uvijek uspijevalo (pa i sada je nakon svjedočenja ispao heroj i junak koji je ispreskakao svoje dojučerašnje kolege kako kakve balavce, jer je taj mačistički, fakinski pristup na Balkanu uvijek dobro prolazio, još kad je umotan u znanje stranih jezika i evidentno kvalitetno pripremljen nastup), samo je pitanje hoće li ovako velik zalogaj moći svi skupa progutati. Bivši intendant splitskog HNK je ipak malo krupnija riba, samo kada se skupi puno krvožednih pirana, mogu doći glave i neuporedivo većim od sebe.

To je bitak borbe za opstanak u svijetu predatora, u što se antikorupcijska borba pretvara sa otkrivanjem svake nove afere. Ili velika riba jede male, ili puno malih jede veliku.

Meni se čini da je cilj svih ovih afera koje više ni državni odvjetnik ne može skrivati po ladicama da se sve svali na dva-tri čovjeka, dok će svi ostali htjeti izaći neokaljani i čisti, praveći se da ni o čemu pojma nisu imali.
Ljudima koji su pokrali državu za nepojmljivo velike iznose novca se nudi pokajnički status i oprost svih krivnji samo kako bi teretili druge lopove.

Ovo je pitanje opstanka vladajućih, ali i pitanje opstojnosti države, jedno isključuje drugo. Jer ako vladajući uspiju opstati uprkos svim aferama, svi smo propali, i obratno, ako oni padnu, onda će ova zemlja konačno krenuti na bolje.

Jer ZNA SE gdje je izvor svih zala u ovoj zemlji, i tko ju je doveo uz bok Kirgistana, Rumunjske i Grčke.

Malo dobrih ljudi:



Na današnji dan 1792. položen kamen temeljac Bijele kuće, 1942. rođen Paul Simon, 1943. Italija objavila rat Njemačkoj.