Quis custodiet ipsos custodes?

"Pobune su trajale kratko, toliko kratko, da ih nije vrijedilo ni dizati."

Dolazi nam jesen, lišće počinje otpadati, maglovita i hladna jutra.

S ljetom su svi govorili da će jesen biti vruća, ali čini se da je očajanje toliko zahvatilo ljude da ništa ni od kakvog bunta, osim onog organiziranog od strane vlasti bliskih sindikalista.
Osobno mi se način rješavanja(?) krize ne sviđa, i čini mi se da je bez plana i reda, bez želje i volje za suštinskim promjenama. Ali dokle god nema bunta, neće ni biti korjenitih promjena. Narod je jedini korektiv vlasti, i jedino pod pritiskom mase se neke stvari mijenjaju.
E sad, kada se smjeni uprava HEP-a zbog mnogobrojnih afera, nisam siguran da je najbolje rješenje za novog predsjednika uprave postaviti čovjeka koji je do sada bio na funkciji koja je trebala kontrolirati rad te iste uprave. Evidentno taj posao nije radio kako treba, ili zato što nije htio, ili zato što nije smio, ili zato što nije mogao, ili zato što nije znao.
Što god bili razlozi, ne vjerujem da će pod njegovim vodstvom HEP raditi transparentnije i kvalitetnije.

U društvu se stvara privid da je najvažnije što čeka našu zemlju ove jeseni predsjednički izbori.
Iako je predsjednik posljednjim promjenama Ustava sveden na protokolarnu funkciju i dana mu je mogućnosti odlučivanja uglavnom o ne pretjerano bitnim stvarima, a u onim bitnim i onako suodlučuje sa premijerom, koji je faktički vladar(ica) zemlje, stalno se govori o kampanji, koja još nije ni počela.

Svakakvih likova se uključilo u kampanju, od kvalitetnih i časnih ljudi do deklariranih profašista, od navodno bogatih, pogubljenih u vremenu i prostoru do suludobogatih koji jako dobro znaju što rade.

Naravno da je funkcija Predsjednika Republike bitna, smatram da je sadašnji predsjednik odigrao vrlo pozitivnu ulogu u otvaranju naše zemlje prema međunarodnoj zajednici i suočavanju sa vlastitim tragedijama, i pomogao demokratizaciji društva. I naravno da nije svejedno tko će biti sljedeći predsjednik, to je jako bitno.
Ali, postoje i bitnije stvari.

Država je u krizi, ekonomska situacija je na rubu katastrofe, nezaposlenost raste, proizvodnja pada, vanjski dug je ogroman, nema strategije razvoja, država je troma, skupa, prožeta nepotizmom i aferama na svim razinama, MMF kao lešinar čuči pred vratima.
Vladajući rade svoj posao kako znaju i umiju, da bi to tako bilo.

Najjača opozicijska stranka, umjesto da se aktivira na državnoj razini, najveći dio vremena u medijima troši na vlastita unutarstranačka razračunavanja.
Zaista bi bilo lijepo živjeti u zemlji u kojoj ne znate tko vam je predsjednik ili premijer, ali ne zato što živite u SAD i ne znate ništa o životu, nego živite u jednoj uređenoj demokratskoj zemlji gdje to zaista nije bitno, i gdje nije za cijelu zemlju najvažnije tko je gradonačelnik glavnog grada.

I gdje zaista nije bitno hoće li se taj gradonačelnik uključiti u bitku za predsjedničku funkciju ili ne.

Ali opozicija si opet zabija autogol, i čini se da radi sve da ne pobijedi na izborima, kao što je bilo i na posljednm izborima za Sabor.
Svakim svojim postupkom pokušavaju rastjerati birače i uvjeriti ih u svoju nesposobnost.

Situacija u zemlji je teška, i jasno je da im se baš ne žuri preuzeti vlast, ali njihovo oklijevanje daje argument vladajućim da isto tako ne posežu za drastičnijim rezovima u društvu. Jer tko god ih poduzme, suočit će se sa bijesom naroda. Najgora varijanta bi bila da to napravi prinudna uprava MMF-a, a svojim ponašanjem i jedni i drugi kao da ju zazivaju.
Sigurno je da postoje dobri ekonomisti i političari u opoziciji, koji imaju ideje kako drugačije voditi ovu zemlju, i kako drugačije rješavati krizu.

Čitajući novine, slušajući radio i gledajući TV, stječe se dojam da opozicionari nisu uspjeli zatomiti vlastitu sujetu i složiti zajedničku paltformu, već se sve svodi na istupe nekoliko pojedinaca iz manjih stranaka (Čačić, Kajin).
Taman kad se ovo ljeto činilo da su uspjeli postići zajednički jezik, i kada su vladajući bili ozbiljno poljuljani, najjača opozicijska stranka se opet počinje baviti sama sobom.

Dame i gospodo, ovo su preozbiljna vremena za vaše igrice, jedino što postižete je da sve više ljudi uvjeravate da su svi političari isti, i podižete broj onih koji apstiniraju od izbora.
I onda ćete se poslije čuditi rezultatima.

I selo će izgorjeti, ali vi ćete bar imati lijepu frizuru.



Na današnji dan 1980. godine umro je bubnjar Led Zepplin, John Bonzo Bonham.

"Možete varati sve ljude neko vrijeme.
Možete varati neke ljude svo vrijeme.
Ali ne možete varati sve ljude svo vrijeme."
Abraham Lincoln

Za promjenu bih započeo nečim lijepim.
Grad Ogulin ima redizajnirane web stranice, i na tim stranicama je prisutna, zahvaljujući vrijednim članovima Radio Kluba Ogulin 9A1CFI, web kamera locirana na Kuli.

Ogulin web kamera


U ovim teškim vremenima nisam siguran koliko ima smisla ponavljati već mnogo puta prežvakne teze o nesposobnosti, nepotizmu, zatucanosti, nemoralu i primitivizmu vladajućih, svaki dan se na žalost te teze potvrđuju mnogobrojnim aferama.
Dobronamjerna i šutljiva većina to i onako zna, a plaćenici i obožavatelji onih koji su zemlju doveli na rub propasti, iako to znaju, i dalje se bore za neku samo njima vidljivu i prihvatljivu istinu. Svjedoci ste toga svakodnevno i posvuda, nema smisla davati im prostor i trošiti vrijeme na njih.

Porazna studija Svjetske banke, koja je samo sumirala, neutralno i bez političkog predznaka, ono što većina i onako zna, da je država glomazna, troma, skupa, neefikasna, da se stimulira nerad, da ne postoji adekvatno tržište rada, da nema zadovoljavajućih kadrova potrebnih privredi i da se geneira masa neupotrebljivih kadrova, da je potrebna oštra reforma, uz vijest od padu BDP-a iu prvom kvartalu ove godine za više od 6%, bi u svakoj normalnoj zemlji bio znak za uzbunu.
Vladajući su se uzbunili, ali samo da bi zbili vlastite redove, a za državu i narod ih nije briga.
Skandalozna studija Svjetske banke

Vjerujem da ste i vi barem jednom dobili mail koji kruži ovih dana Hrvatskom, a potpisan je sa Štefica Vincek. Ne znam postoji li zaista ta osoba, ali vjerujem da se većina može prepoznati u barem nekim dijelovima njenog teksta.

I dok se to pismo proslijeđuje od jednog do drugog, dok se stalno organiziraju različite grupe po internetskim forumima i stranicama protiv ovakve politike vlasti, čini mi se da vladajući mogu biti mirni, makar je afera i dokaza nesposobnosti toliko da su im i inače skloni mediji okrenuli leđa.
Jer očajanje je zahvatilo ljude, i jednostavno nema volje ni snage za promjenama ("Narod je pust broj, rasuta snaga. Nema jednog cilja, ništa mu nije zajedničko, osim neposredne koristi i straha. Izdijeljeni smo. Selo selu neće pomoći ako naiđe opasnost. Svako se nada da će njega mimoići.").
To pismo nam je nekakav zajednički nazivnik, pokazuje da ima ljudi sa sličnim razmišljanjima i problemima, pokazuje da ima ljudi kojima je dosta ovakvog stanja u državi, ali plašim se da će na toj identifikaciji i ostati.
Sumnjam da će najavljeni protesti sindikata išta poduzeti, dovoljno je vijdeti koliko različitih središnjica ima, i jednostavno se lociraju plaćenici vladajućih, koji će minirati bilo kakav ozbiljniji pokušaj bunta.
Hoće li opozicija uspjeti artikulirati svoj program na jednostavan način blizak ljudima, i hoće li smoći snage reći da je car gol, ili ćemo za to morati čekati prinudnu upravu MMF-a koja nam je pred vratima?

Ako slučajno niste dobili pismo (obratite pažnju na sadržaj, a ne na to postoji li dotična ili ne, jer čini mi se da postoje jako,jako puno Štefica Vincek u našoj domovini, i mnogi bi se potpisali pod ovakvo pismo, samo kada bi ga imali kome razumnom uputiti).

Poštovani članovi vlade,

Dozvolite da Vam svima uputim nezadovoljstvo s Vašim radom i odlukama koje donosite.
Smatram da nemate pravo od mog dohotka oduzimati mi niti lipe jer je to novac koji sam pošteno zaradila, jer je taj novac mjesecima unaprijed raspoređen na potrebe moje obitelji.
Ako smo prošli rat bez "ratnog" poreza, kako se usuđujete nametati mi "krizni" porez?
Ja znam da ovakva situacija u zemlji nema puno veze s globalnom krizom, već s lošim odlukama i radom vlade koju ja plaćam.
Koliko znam, kad netko loše radi svoj posao i čini štete ide na disciplinsku i izriču mu se razne mjere-sve do izvanrednog otkaza o radu. Po meni, Vi bi trebali dobiti otkaze ugovora o radu, bez otpremnina i ostalih privilegija.
Prekjučer sam dobila odluku o izmjeni kamatne stope (uvećanoj) banke u kojoj ima kredit i novi otplatni plan. EBOR pada, a oni dižu kamate. Lako je to jer je moja država prodala banke strancima, životna situacija me prisilila da dignem kredit, a nitko ne može banci zabraniti da me cjedi, mene moja vlada ne štiti od tog ponašanja.
Od države ne koristim NIŠTA.
Na bolovanju nisam bila od 1992. (zadnji porodiljski)
Zubara plaćam privatno i sebi i djeci, upropastili nam zube u domu zdravlja, magnetsku-platila za djete, ne znam da li ima smisla spominjati privatne ginekologe..školarinu za fakultet, kupnju laptopa za potrebe studiranja...
Dalje neću nabrajati jer će mi pozliti, ali hoću reći da imam osjećaj da Vi svi skupa ne znate kako ljudi žive.
Ljudi koji žive od svog rada i ne dobivaju nikakve potpore, pomoći, subvencije, ne jedu po pučkim kuhinjama - a voze se autom.
Ti ljudi sam i ja i ja Vas financiram. Ništa se nije napravilo da se recimo kontrolira novac u socijali, čemu onda OIB???
Neki put mi dođe da odem u pučku kuhinju sa svojima i najedem se tamo, jer ih gledam od 10 sati ujutro kako se šeću, puše, čitaju novine, a ja radim i plaćam im to zadovoljstvo.
Ogorčena sam radom vlade i postupkom oduzimanja tih 3%! Ne želim biti solidarna s NIKIM više!
Želim živjeti od svoga rada.
Želim NE ZNATI kako mi se zove predsjedinik, ministar, gradonačelnik.
Želim da taj radi svoj posao kvalitetno, ostavi me na miru i ne zavlači ruku u moj novčanik!!!!

Štefica Vincek

Meni je prva asocijacija na potpisnicu pisma bilo ime heroine filma Rajka Grlića prema knjizi Dubravke Ugrešić, Štefice Cvek.
A kako vlada gleda na svoj narod, i na dotičnu Šteficu Vincek i njene prigovore?
Isto onako kako je na Šteficu Cvek gledao Bata Živojinović, i sa istom onom replikom/obećanjem:
"Sad ću da te ...."


Na današnji dan 1939. godine započeo je II svjetski rat.