"Pobune su trajale kratko, toliko kratko, da ih nije vrijedilo ni dizati."
Dolazi nam jesen, lišće počinje otpadati, maglovita i hladna jutra.
S ljetom su svi govorili da će jesen biti vruća, ali čini se da je očajanje toliko zahvatilo ljude da ništa ni od kakvog bunta, osim onog organiziranog od strane vlasti bliskih sindikalista.
Osobno mi se način rješavanja(?) krize ne sviđa, i čini mi se da je bez plana i reda, bez želje i volje za suštinskim promjenama. Ali dokle god nema bunta, neće ni biti korjenitih promjena. Narod je jedini korektiv vlasti, i jedino pod pritiskom mase se neke stvari mijenjaju.
E sad, kada se smjeni uprava HEP-a zbog mnogobrojnih afera, nisam siguran da je najbolje rješenje za novog predsjednika uprave postaviti čovjeka koji je do sada bio na funkciji koja je trebala kontrolirati rad te iste uprave. Evidentno taj posao nije radio kako treba, ili zato što nije htio, ili zato što nije smio, ili zato što nije mogao, ili zato što nije znao.
Što god bili razlozi, ne vjerujem da će pod njegovim vodstvom HEP raditi transparentnije i kvalitetnije.
U društvu se stvara privid da je najvažnije što čeka našu zemlju ove jeseni predsjednički izbori.
Iako je predsjednik posljednjim promjenama Ustava sveden na protokolarnu funkciju i dana mu je mogućnosti odlučivanja uglavnom o ne pretjerano bitnim stvarima, a u onim bitnim i onako suodlučuje sa premijerom, koji je faktički vladar(ica) zemlje, stalno se govori o kampanji, koja još nije ni počela.
Svakakvih likova se uključilo u kampanju, od kvalitetnih i časnih ljudi do deklariranih profašista, od navodno bogatih, pogubljenih u vremenu i prostoru do suludobogatih koji jako dobro znaju što rade.
Naravno da je funkcija Predsjednika Republike bitna, smatram da je sadašnji predsjednik odigrao vrlo pozitivnu ulogu u otvaranju naše zemlje prema međunarodnoj zajednici i suočavanju sa vlastitim tragedijama, i pomogao demokratizaciji društva. I naravno da nije svejedno tko će biti sljedeći predsjednik, to je jako bitno.
Ali, postoje i bitnije stvari.
Država je u krizi, ekonomska situacija je na rubu katastrofe, nezaposlenost raste, proizvodnja pada, vanjski dug je ogroman, nema strategije razvoja, država je troma, skupa, prožeta nepotizmom i aferama na svim razinama, MMF kao lešinar čuči pred vratima.
Vladajući rade svoj posao kako znaju i umiju, da bi to tako bilo.
Najjača opozicijska stranka, umjesto da se aktivira na državnoj razini, najveći dio vremena u medijima troši na vlastita unutarstranačka razračunavanja.
Zaista bi bilo lijepo živjeti u zemlji u kojoj ne znate tko vam je predsjednik ili premijer, ali ne zato što živite u SAD i ne znate ništa o životu, nego živite u jednoj uređenoj demokratskoj zemlji gdje to zaista nije bitno, i gdje nije za cijelu zemlju najvažnije tko je gradonačelnik glavnog grada.
I gdje zaista nije bitno hoće li se taj gradonačelnik uključiti u bitku za predsjedničku funkciju ili ne.
Ali opozicija si opet zabija autogol, i čini se da radi sve da ne pobijedi na izborima, kao što je bilo i na posljednm izborima za Sabor.
Svakim svojim postupkom pokušavaju rastjerati birače i uvjeriti ih u svoju nesposobnost.
Situacija u zemlji je teška, i jasno je da im se baš ne žuri preuzeti vlast, ali njihovo oklijevanje daje argument vladajućim da isto tako ne posežu za drastičnijim rezovima u društvu. Jer tko god ih poduzme, suočit će se sa bijesom naroda. Najgora varijanta bi bila da to napravi prinudna uprava MMF-a, a svojim ponašanjem i jedni i drugi kao da ju zazivaju.
Sigurno je da postoje dobri ekonomisti i političari u opoziciji, koji imaju ideje kako drugačije voditi ovu zemlju, i kako drugačije rješavati krizu.
Čitajući novine, slušajući radio i gledajući TV, stječe se dojam da opozicionari nisu uspjeli zatomiti vlastitu sujetu i složiti zajedničku paltformu, već se sve svodi na istupe nekoliko pojedinaca iz manjih stranaka (Čačić, Kajin).
Taman kad se ovo ljeto činilo da su uspjeli postići zajednički jezik, i kada su vladajući bili ozbiljno poljuljani, najjača opozicijska stranka se opet počinje baviti sama sobom.
Dame i gospodo, ovo su preozbiljna vremena za vaše igrice, jedino što postižete je da sve više ljudi uvjeravate da su svi političari isti, i podižete broj onih koji apstiniraju od izbora.
I onda ćete se poslije čuditi rezultatima.
I selo će izgorjeti, ali vi ćete bar imati lijepu frizuru.
Na današnji dan 1980. godine umro je bubnjar Led Zepplin, John Bonzo Bonham.
Post je objavljen 25.09.2009. u 06:56 sati.