Quis custodiet ipsos custodes?

nedjelja, 24.05.2009.

Jedina prava greška je ona iz koje ništa ne naučimo

"Svi ljudi čine greške, ali samo mudri iz njih uče."
Winston Churchill

Da ne bih nepotrebno doljevao ulje na vatru izbora u našem gradu, potaknut mailovima koje sam dobio, telefonskim pozivima nekolicine prijatelja koji poznaju situaciju i ono o čemu pišem, te komentarima koji su ponekad prelazili i granice ukusa pa sam ih morao brisati, raspitao sam se o činjenicama iz prethodnog posta.
Pa se moram posuti pepelom i priznati da sam pogriješio, i da sam saznao da su neke od činjenica iz posta netočne (hvala anonimnom pošiljatelju maila koji mi je u tome pomogao, iako me prvi put i doveo u zabludu oko broja glasova HSS-a i HSP-a).

Obzirom da se grad oko izbora polarizira, nema potrebe da krivim činjenicama i sam tome doprinosim. Uvijek nastojim ukazati na probleme u gradu, i ponekad predložiti neko rješenje, pa je i prošli post bio time potaknut, ali eto, ispostavilo se da je bio u jednom dijelu baziran na krivim, a u drugom na nepotpunim činjenicama.

Razlika od 2 listića između ukupnog broja izašlih, važećih i nevažećih glasova proistekla je iz toga što su dva glasača glasala na osnovu potvrde, jer nisu bili upisani u biračke popise, pa su se po propisanoj proceduri morali upisati u matičnom uredu i tek onda pristupiti glasanju.

Razlika između broja glasova koje su HSS i HSP dobili prema prvim rezultatima kojima se baratalo i koje sam naveo, te službenim rezultatima, jest rezultat pogrešnog zbrajanja osobe koja mi je te brojeve dostavila u prvom mailu, a sada je ispravila grešku. Pa je samim time HSS zavrijedio jednog vijećnika, a HSP čini se polako nestaje sa naše političke scene.
Očekivao sam da niti jedna od tih stranaka neće preći izborni prag, ali očito da vješto koaliranje inače neprepoznatljive i bezidejne stranke na državnoj razini daje dobre rezultate i u lokalnim sredinama.

Iskreno vjerujem da ta greška sa rezultatima nije namjerna, pa sam ju podijelio s vama, na isti način kako sam podijelio i svoju sumnju da se nešto događa.
Uz sve to, kao što sam napisao i u prošlom postu, kako nije bilo žalbi, sve je prošlo regularno što se tiče ukupnog broja glasova i izbornih rezultata.

Dakle, ovim putem se ispričavam svima koje sam svojim postom naveo na pogrešno promišljanje ili doveo u nedomicu oko plasmana HSS-a i HSP-a te ukupnog broja birača, ali kako nije bilo puno komentara, ne bih rekao da je puno ljudi uopće reagiralo na blog. To što je nositelj nezavisne liste i gradski vjećnik danas na ROG rekao da imaju prigovore na rezultate i na neke nevažeće glasove, vjerujem da ima svoje razloge i svoja saznanja. Uostalom, o tome se po gradu naveliko priča i bez mog pisanja.

Dakle, još jednom isprike svim posjetiteljima bloga na pogrešnim informacijama koje sam prenio. Ali ne umišljam si da itko mišljenje o situaciji u gradu formira na osnovu mog pisanja, no svejedno sam razočarao najviše sebe, jer sam iznio pogrešne informacije, a nastojim se uvijek držati činjenica.

Općenito mi se čini da je utjecaj "internet populacije" na društvena kretanja precijenjen, što rezultati ovih izbora u našem gradu pokazuju. Slično akcijama na facebooku, nije problem naći ljude za neku aktivnost dok se sve odvija u toplini doma, ali kada treba nešto stvarno poduzeti, pa makar to bio i izlazak na izbore, stvar se prepušta drugima u nadi da će oni odraditi posao za nas i u skladu sa našim željama.

Svi ogulinski blogovi su dobronamjerni, ali definitivno i s punim pravom kritički nastrojeni prema lošim potezima kojih je u našem gradu biloi poprilično, svaki bloger na svoj način.

Neki novi blog koji sam zazivao i još uvijek zazivam da se otvori, i koji bi pisao samo lijepo i pozitivno i isticao uspješne poduhvate vlasti, te možda iznosio službene informacije nedostupne nama ostalima, i koji se ne bi morao brinuti o komentarima i komentatorima, te komu bi netko mogao posvetiti puno radno vrijeme, nema. Nitko od og-blogerima nesklonih komentatora koji ih prozivaju za nekorektnost i iznošenje neistina nije našao za shodno da ga otvori.
S te strane bi čovjek rekao da je opozicija u prednosti.

Službena glasila su službena i kao takva bi trebala biti neutralna (ROG, Og list), dakle ni tu vladajući ne bi trebali biti u prednosti.
A opet, u izborima za gradsko vijeće vladajući su dobili 46% glasova i imaju najviše vjećnika ( D'Hondtovom metodom je to 9 od 17, dakle 53% vjećnika, ili 10 od 18, što bi bilo 55% ovisi kako se interpretiraju rezultati, to ste danas mogli čuti i na ROG).
Činjenica je da je to 46% od broja izašlih glasača, što je otprilike 23% ukupnog broja birača.
Činjenica je da je 23% građana s pravom glasa dobilo 53% vjećnika, ali je isto tako činjenica da oni koji su ostali kući su i onako svojim postupkom rekli da su za opciju koja pobijedi i da im je svejedno.
Prema tome, 23% građana sa pravom glasa koji imaju dovoljno svijesti i savjesti da izađu na izbore i obave svoju građansku dužnost i obavezu su odabrali pobjednika u gradskom vijeću, i nikakvi argumenti to ne mogu osporiti.

Sve ostalo što sam o izborima napisao stoji i dalje, loša izlaznost, bezvoljnost naših sugrađana kojima kao da je svejedno što se sa gradom događa ili koji ne vjeruju da može biti bolje (bilo zato što misle da je dovoljno dobro ili da je toliko loše).

Isto tako, sve što sam prije toga o trošenju proračunskih sredstava, promašajima postojeće vlasti, strategiji razvoja i problemima našeg grada i dalje stoji, to nisu problemi koji su nestali pred izbore niti se nakon izbora mogu preko noći stubkom promijeniti.
Još bih samo dodao nešto o čemu se ne govori, a to je problem naše vodovodne mreže, i volio bih da se o tome povede više računa.

Pitanje prije izbora za gradonačelnika, a ostalo je još tjedan dana, je jednostavno, treba odabrati onoga kome više vjerujete na osnovu njegovih djela i onoga što je do sada, zajedno sa suradnicima koje je odabrao za dogradonačelnike napravio, ili što su spremni napraviti.
Dakle, želite li da naš grad krene na bolje i da dobije perspektivu, ili ste zadovoljni sadašnjim stanjem.

Sami procijenite, ali u svakom slučaju izađite na izbore i utječite na ljude da izađu, jer očito je da će utrka biti tijesna i da će svaki glas biti bitan.

što je veća izlaznost, to je i manja šansa da bilo tko, svjesno ili nesvjesno, manipulira glasovima i samim tim našom budućnošću.

A sad, po tko zna koji put, (možda oni koji prate blog po službenoj dužnosti vode evidenciju?) malo o komentarima i komentatorima.

Noam Chomsky je rekao da ako ne vjerujemo u slobodu govora za ljude koje preziremo, onda ne vjerujemo u slobodu govora uopće.

Inoslav Bešker je napisao:
"...internetski portali, pa i oni koji se uklapaju u definiciju javnih obavijesnih sredstava, funkcioniraju kao privatni blogovi anonimnih mrzitelja.
Bi li rješenje bilo zabraniti anonimne komentare? Možda. Ali bi time javnost bila prikraćena za jednu mučnu spoznaju: da vidi kakvi smo, mi u Hrvatskoj, kada vjerujemo da smo nekažnjivi. Na što smo sve spremni.
"

Uprkos tomušto je riječ o iznimnim intelektualcima i misliocima, rijetkim u današnje doba i što se sa njihovim stavovima uglavnom slažem, ne mogu sve komentare ostaviti na blogu i povremeno, kad uhvatim vremena ih brišem.
Neki od njih su izuzetno uvredljivi, kada krenu u prebrojavanja krvnih zrnaca kao da zazivaju proljevanje krvi, ili kada zadiru u privatnost osoba, ili kada jednostavno vrijeđaju.
I nije istina da sve kritičke komentare brišem, samo one koji vrijeđaju na osobnoj ili globalnoj razini.

Uglavnom su komentari bili u granicama kokretnosti, iako ima nekih komentatora koji to uporno nastoje promijeniti.

Tipičan primjer je moj(a) stalni(a) posjetitelj(ica) i komentator(ica) "fran" koji/koja moj blog ne podnosi, i uglavnom ostavlja provokativne i uvredljive komentare koje sam u posljednje vrijeme brisao (neke i više puta).
Dotični/dotična me uglavnom stalno progoni i vrijeđa i po drugim blogovima, ali neću se spuštati na njegov/njen nivo da mu/joj tamo kontriram, to sam napravio samo jednom na Maksovom blogu.
Ne bih ni tada reagirao ali me počeo/počela prozivati uz njegove/njene, brišem i komentare drugih ljudi, pa ih kasnije vraćam.

To je definitivno besmislica, koja ne bi bila vrijedna osvrta. Jedino što mi nije jasno jest zašto se uvijek vraća kad mu/joj ništa što na pišem ne odgovara.

Ali onda taj isti komentator(ica), ili netko tko se potpisao kao on(a) (nije se javljao/javljala pa pretpostavljam da je to opet bio on/ona), ostavi sasvim korektan komentar o izborima i točnu analizu situacije, i bez standardnih uvreda ili provokacija.

I sad, da sam bio dosljedan sebi obrisao bih komentar, jer sam rekao da ću sve njegove/njene komentare brisati (ostavlja ih radnim danom između 7 i 15h, pa bi netko maliciozan zaključio da mu/joj je i to u opisu radnog mjesta), ali sam ga ostavio. I sad je pitanje što je korektnije, ostaviti sve, ostaviti sve osim krajnje neukusnih, ili ne ostaviti ni jedan? Različiti blogeri imaju različit pristup

Uske staze je odabrao dopustiti komentare samo registriranim posjetiteljima, ali zbog toga blog nije ništa izgubio na oštrini i kvaliteti.

Ogmaksimala piše iznimne postove koji bi se mogli nazvati pravim malim esejima, vrlo promišljenim i aktualnim, i skuplja najviše komentara, pa mi se čini da ima i najviše posla oko filtriranja istih. Definitivno je navukao svojim pisanjem bijes mnogih, pa su komentari koji se kod njega ostavljaju ponekad zastrašujuće neugodni (u skladu sa Beškerovim riječima).

Naši posli (Janjo) ne filtrira komentare i sve ih ostavlja, a Ogulinska fatamorgana je isto tako ponekad morao reagirati. Na žalost potonja dva blogera pišu malo rjeđe, ali njihovi postovi su svaki put osvježenje.

Kada čovjek obriše neki ružan komentar, a ostavi komentare na njega, situacija postaje pomalo konfuzna. No kako je nemoguće stalno bdjeti nad blogom, ponekad prođe i nekoliko dana da ne pogledam, provuku se ne samo uvredljivi komentari, veći komentari takvih komentara.

Moram biti iskren, sve više me umara to brisanje, ne mogu i ne želim stalno čučati na blogu i glumiti policajca, niti pretraživati komentare i glumiti Beriju, jer čini mi se da time idem na ruku onima čije komentare brišem.
I onako ih ostave na drugom mjestu, i još me prozivaju, a da idem okolo po blogovima i portalima i pravdam se za svaki svoj postupak nekome tko to nije zavrijedio, bilo bi pobijanje svega za što se zalažem i o čemu pišem.
Na žalost, ne postoji filter kojim bi se moglo anonimne komentatore uklanjati i blokirati im pristup, to funkcionira jedino za registrirane komentatore.
Svašta se ostavlja u komentarima ne samo po blogovima nego i po portalima, i ulaziti u raspre i objašnjenja nema nikakva smisla.

Kako bi svim opcijama pružio istu šansu za iznošenje svojih stavova u ovo predizborno vrijeme, odlučio sam da do završetka izbora u našem gradu onemogućim anonimno komentiranje na blogu.

Žao mi je da je tako, ali ko što rekoh, ne mogu glumiti Lavrentija Beriju, a da ne bih morao stalno čučati i provjeravati ostavljene komentare, i da ne bih omogućio da se na mom blogu iznose stavovi s kojima se ne slažem i koji duboko vrijeđaju ljudsko dostojanstvo i provociraju, do izbora gradonačelnika anonimnih komentara na blogu nema.

Ako netko baš nešto želi objaviti i podijeliti s ostalima, može mi poslati mail, ili otvoriti vlastiti blog i onda ostaviti komentar.

Svoj stav o izborima i našem gradu sam iznio i iznosit ću i dalje, ali to može i bilo tko drugi, neka otvori vlastiti blog. Žao mi je da zbog nekolicine partijskih lutaka od krvi bez trunke ideje većina iskrenih i dobronamjernih posjetitelja ne mogu komentirati, ali vjerujem da mi neće na tome zamjeriti.


Post sam počeo Churchillovim citatom, ali za kraj mi se nekako čini prikladnijom misao koju sam čuo ovih dana, koja naravno nije točna, ali je zgodna:
"Englezi se uče na Oxfordu i Cambridgeu, a mi na greškama".

Na današnji dan 1941. rođen je Robert Allen Zimmerman.


"They say ev'rything can be replaced,
Yet ev'ry distance is not near.
So I remember ev'ry face
Of ev'ry man who put me here.
I see my light come shining
From the west unto the east.
Any day now, any day now,
I shall be released.

They say ev'ry man needs protection,
They say ev'ry man must fall.
Yet I swear I see my reflection
Some place so high above this wall.
I see my light come shining
From the west unto the east.
Any day now, any day now,
I shall be released.

Standing next to me in this lonely crowd,
Is a man who swears he's not to blame.
All day long I hear him shout so loud,
Crying out that he was framed.
I see my light come shining
From the west unto the east.
Any day now, any day now,
I shall be released.
"


Već sam nekoliko puta postavljao link na Beškerov tekst, ali mi se čini da nikad nije previše:

Inoslav Bešker, JUTARNJI LIST: Anonimno društvo razularenih mrzitelja

- 14:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #