Quis custodiet ipsos custodes?

"Cilj opravdava sredstvo sve dok postoji nešto što opravdava cilj".

Sezona je kiselih krastavaca, iako se ne može reći da se ništa ne događa.
Ukinut će se ograničenje na radno vrijeme dućana, tek što je zakon stupio na snagu.
Od koga je, dugo je i trajalo, još jedna u nizu nebuloza interesne skupine beskorisnih ljudi. Sljedeća će biti ukidanje zabrane rada nedjeljom. Zahtijevalo bi puno više prostora i vremena pa ovaj put neću više o tome. Nema smisla ni o sucima koji sude rođenom ocu a da pojma nemaju da je riječ o njemu, niti njihovim šefovima koji ne nalaze za shodno kazniti ih, niti o mnoštvu poznatih koji pune stupce i naslovnice u ovo vrijeme dok je vlast na zasluženom odmoru.

Izvrsna splitska humoristička skupina Gitak je već odavno napravila fantastičan skeč na temu estrade:

GITAK TV skeč "Selebriti"

Opet ću malo o omiljenoj temi, prolaznosti vremena i promjenama u našem gradu.
Često pišem o gradu kakav je nekad bio, a i sami sigurno primjećujete mnoge promjene, neke na bolje, neke ne, ali u svakom slučaju nepovratne, a možda i neumitne.

Martin, Mizner, Potočnjak, Goldner, Hačko, Mane, Mrzla, Mliječni, Mrđa, Badžek, Konjušnica, Crvenkapica, Badanjak...
Zvuči poznato?

Mnoge zgrade, trgovine i birtije smo nazivali prema njihovim nekadašnjim vlasnicima, ili prema ljudima koji su i njima radili, ili prema tome što se radilo.
Mnoge od njih su promijenile vlasnika, neke namjenu, neke su srušene, neke su izgorile...

Samo je jedna ostala ista, sa istim onim ljudima istog koji su i nekada stolovali i drmali našim gradom, a i dalje to čine, a to je zgrada koju smo prigodno zvali Komitet.



Neke od pomenutih zgrada su pripadale TP Ogulin (Bivša Zvijezda). TP Ogulin je doveden na niske grane, odbrojava posljednje dane i rasprodaje posljednje poslovne prostore. Splet je to objektivnih okolnosti i rukovođenja koje zavrijeđuje pažnju državnog odvjetništva i ostalih organa zaduženih za provođenje zakona i poslovnih propisa. Teško da bi TP Ogulin mogao držati korak s Konzumom i ostalim gigantima, ali sigurno ga se normalnijim poslovanjem i radom i trudom moglo spasiti u godinama dok je bila najveća trgovačka firma u našem gradu.

Kada neki privrednik odjednom stekne silni imetak i pokupuje silne firme, i počne dobijati nagrade za uspješan rad, kao što je to dobijao Miroslav Kutle pred ne toliko puno godina, to može biti znak ili da je čudotvorac, ili da se balon od sapunice napreže do pucanja.

Kada netko nesposoban i bez vizije, kao što je bio Željko Čović, dobije nagradu za najboljeg privrednika na području jugoistočne Evrope, isto tako je to znak ili da je zaista sposoban (obzirom da je suludim poslovnim potezima obezvrijedio firmu teško je za vjerovati u to), ili da radi za nekoga kome je to obezvrijeđivanje cilj, i da se u konačnici možda ne piše dobro firmi koju vodi.
Naravno, ima i drugačijih primjera, sposobnih privrednika, i ne znači da je svatko tko dobije nagradu nesposoban, upravo suprotno, oni su iznimke koje potvrđuju pravilo.
Te nagrade dodjeljuju stručnjaci, i ako je netko dobija, to je uglavnom znak da radi dobro svoj posao i da tvrtke kojima su ti ljudi na čelu su dobre, pouzdane i imaju perspektivu.
Sa popriličnom sigurnošću njihove tvrtke možete smatrati uspješnim.

Ali, kad netko stalno dobija nagrade za sportske dosege, a trebao bi se baviti vođenjem firme, onda možete biti sigurni, kako bi rekao nepismeni Drago Ćosić u današnjem prenosu rukometne utakmice,110% na sat, da sigurno neće biti dobro po firmu, a hoće po njega, i da firma sigurno srlja u propast.
Jer i te nagrade dodjeljuju ljudi koji su stručnjaci u svom području, a to je sport. Kada ih dobije profesionalni sportaš ili zaljubljenik u sport koji svoje slobodno vrijeme posvećuje tome, one su u redu. Pitanje je samo koje i čije vrijeme troši dobitnik nagrada, i kada se stigne baviti onim što je bitno i što mu je u opisu radnog mjesta.

Slavodobitnik bi se trebao najprije baviti vođenjem firme koja pokriva širok dijapazon roba koje prodaje, koja ima veliki broj lokacija u gradu i okolici, i veliki broj zaposlenih.
Teško bi ikome tko bi se toga ozbiljno prihvatio ostalo vemena za ikakvo bavljenje sportom, a kamo li tako intenzivno da se dobijaju nagrade, neosporno zaslužene.

Očito je bilo teško uskladiti obaveze tenisa, skijanja i sličnih zanimacija sa vođenjem TP-a, sve kad bi i bilo volje i sposobnosti za ovo potonje.
Ako samo prošećete užim centrom grada i vidite prostore koji su pri(o)padali ili još uvijek pri(o)padaju TP-u, bit će vam jasno što je imalo prioritet.

Na današnji dan 1940. ubijen Lav Trocki, 1948. rođen Robert Plant*, 1968. počela invazija na Čehoslovačku.

*"Yes, there are two paths you can go by, but in the long run
There's still time to change the road you're on."