Quis custodiet ipsos custodes?

"Ja ne mogu biti šovinist. Ja sam bio prvak svijeta."

Umro je Mate Parlov, najbolji hrvatski sportaš 20. stoljeća, svjetski prvak, olimpijski pobjednik, tih, samozatajan, veličanstven, čovjek koji je čitao i recitirao poeziju, koji je osvojio sve što se osvojiti može, koji je bio veći i plemenitiji od vještine kojom je stekao slavu.

Nek mu je vječna slava i hvala za sve što je osvojio i zato što je bio najveći i najbolji, zato što je bio čovjek.

"Vlast koja pljačka Petra da bi dala Pavlu uvijek može računati na potporu Pavla".

O veličanju fašista i terorista kojima smo svjedoci posljednjih dana kroz sve medije, uključujući i nacionalnu televiziju, mogu samo izraziti svoje gnušanje. Kako teroristima, tako i onima koji ih brane i veličaju.

Gnušanje izazivaju i pojave isluženih kvaziboraca za slobodu na dočeku terorista (možda bi mogao, dok nariče nad sudbinom osuđenog teroriste i nad svojom sudbinom i dok si gradi auru sveca i žrtve ispričati zašto je morao intervenirati kao potpredsjednik vlade za neke ljude da ih Merčepovi zločinci ne ubiju, kad nije bilo zločinaca ni zločina u Zagrebu te ratne 91. godine), ili osvjedočenih fašista na sprovodu jednog od njih.
Crkva se nije ogradila od svog službenika koji je održao oproštajno slovo i hvalospjeve jednom ratnom zločincu. Zašto i bi, kad pater Lasić govori ono što jedan dio njih misli. I to jedan dio njih na visokim položajima.

Može naša vrla ministarka pričati o zlu fašizma koliko hoće, ali dokle god ona i slični budu držali figu u džepu kada se bude pričalo o fašizmu i antifašizmu, stvari će biti sve gore i gore.

Nadam se da ju nije na to nagnala spoznaja o postotku krvnih zrnaca koji smiju biti drugog porijekla, a da se ne završi na mjestu gdje je komandirao nedavno sahranjeni zločinac, i o kome ode pjeva omiljeni pjevač većine naših političara.
Obzirom na njeno čuđenje svemu što se događa oko nje, možda joj je netko tek sad rekao kakva je to bila država, i kako su izgledali i provođeni rasni zakoni, ili je možda ipak negdje pogledala i pročitala kako je izgledao taj logor.

"On ne zna ništa, a misli da zna sve. To definitivno ukazuje na karijeru u politici".

U teatru ludila još jednu u nizu svinjarija su priredili navijači, vješajući lutku obučenu u dres jednog nogometaša koji im se ne sviđa jer je igrao za drugi klub, a sada igra za njihovu svetinju. Što bi tek radili da im se ne sviđa njegovo porijeklo, ili boja kože?
Inače, ta svetinja je navodno lani bila na drugom mjestu u Evropi po ukupnoj svoti novca zarađenoj od transfera igrača, ali kao udruga građana ne mora na to platiti porez.
Mi moramo plaćati poreze, i iz naših se poreza plaćaju isti ti igrači, mastodont od nedovršenog stadiona i slične idiotarije.

Svašta sam napisao, a krenuo sam pisati post o sasma drugoj temi.
Prošli tjedan sam nakon par godina opet prošao malo podrobnije Likom, kroz Gospić i Otočac.

Svi koji prođu našim gradom, dive mu se. Dive se izgledu grada, njegovim lijepim fasadama i uređenim trgovačkim centrima.
Svi osim turista koji unezvjereno parkirani nasuprot hotela čitaju karte i pokušavaju dokučiti kamo treba skrenuti, jer su prometni znaci poprilično nespretno postavljeni.

Što bi tek rekli da vide kako se recimo razvio Gospić?
Ili da se provezu kroz Otočac, grad koji je do pred nekoliko godina bio polupust i zapušten.
Zadar ne treba ni spominjati, postaje pravi biser Jadrana.

Ako ste ikada bili u ovim gradovima pred 10 ili 20 godina, i ako prođete njima sada, znate o čemu pišem.

Svi su ti gradovi obnovljeni uglavnom državnom pomoći (pročitajte investitore na plakatima postavljenim kod gradilišta u tim gradovima).
Dok se njihovi političari svim silama trude što veću količinu budžetskih sredstava sliti u grad, i dok su uspješni u tome, naši se trude što veću količinu gradskog novca utrošiti u projekte koje u drugim gradovima financira država.

Obzirom tko je kod nas na vlasti, to mi je potpuno nejasno.
Ali samo ako se gleda stranačka pripadnost.
Ako se gledaju pojedinci na vlasti u našem gradu i njihove sposobnosti, kako političke tako i ljudske, sve je više nego jasno, i možemo reći da nam je taman tako kako smo zaslužili.


Na današnji dan 1856. rođen George Bernard Show (kojem osim naslova i citata u tekstu dugujemo i mnoga briljantna književna djela), 1908. u SAD osnovan FBI, 1943. rođen Mick Jagger.

"Malo znanja je opasna stvar, ali moramo prihvatiti taj rizik, jer malo je maksimum koliko naši vođe mogu shvatiti."

Judas:
"Woman your fine ointment
Brand new and expensive
Should have been saved for the poor
Why has it been wasted?
We could have raised maybe
Three hundred silver pieces or more
People who are hungry
People who are starving
Matter more
Than your feet and hair"
...
Jesus:
"Surely you're not saying
We have the resources
To save the poor from their lot?
There will be poor always
Pathetically struggling
Look at the good things you've got!
Think while you still have me
Move while you still see me
You'll be lost
You'll be so sorry
When I'm gone"

Kada su Andrew Lloyd Webber i Tim Rice postavili rok operu "Isus Krist Superstar", o posljednjih 7 dana života Isusa Krista, mnogi su im iz crkvenih i vjerničkih krugova zamjerali pojednostavljen i površan prikaz tih 7 dana, zamjerali su što je Juda svojom pojavom u predstavi zasjenio Isusa i pokazao se puno životnijim, zamjerali su im što predstava završava smrću Isusa na križu a ne uskrsnućem.
Stihovi su iz pjesme "Everything's allright", kada se Juda buni zašto Marija Magdalena i ostale žene troše pomade na Isusa, kada bi za taj novac mogli pomoći gladnima.
Isus mu odgovara da će uvijek biti gladnih i da ih oni ne mogu sve spasiti. (Ako vam se dopada ova numera,možda vam se dopadnu i "Heaven on their minds", "Jesus must die", "Pilate's dream").

Nedavno je u Japanu bio sastanak premijera zemalja G8 posvećen problemu gladi u svijetu, napose u Africi. Na monstruozno bogatoj večeri od 24 jela, čiji jelovnik su više-manje sve novine sa veseljem prenesle, nije se našlo mjesta za siromašne o kojima je bio sastanak, i koji su sastanku prisustvovali, doduše samo kao nemoćni promatrači.
Naravno da premijeri najbogatijih zemalja ne trebaju biti na kruhu i vodi, iako bi bar neki na tome završili da se nisu zaštitili zakonima, ali trebalo bi imati mjeru. Britanski premijer koji je svoje sugrađane pozvao na štednju hrane je doputovao privatnim mlažnjakom koji je po njega iz SAD poslala jedna kompanija.
Zastrašujući jaz između siromašnih i bogatih, sitih i gladnih je sve veći, profiti kompanija su sve veći i kompanije su sve bezobzirnije i beskrupuloznije u ostvarivanju zarada.
S druge strane, oni se ne pretvaraju da su moralna vertikala društva, pa je to ipak manja farizejština.

Puno je veća kada netko obučen u svilu i kadifu, gradeći mramorna zdanja i spomenike sebi a ne onome što bi trebao zastupati, optočen zlatom, sa velebne pozornice, pozove mlade da se trebaju odreći pohlepe i cinizma.
Ako to nije cinično, onda je barem licemjerno. I prilično na tragu Webberova i Riceova djela.

Košarkaška reprezentacija se kvalificirala na OI u Pekingu, uspjeh koji sve raduje i koji je iskreno rečeno malo tko očekivao od nekada trofejnog sporta koji je posljednjih godina spao na niske grane.
Državna televizija je zaključila da joj to nije komercijalno isplativ turnir, pa ga nisu ni prenosili.

Treninzi formule 1, drugorazredni teniski turniri poput onog u Zagrebu, ili prvoligaške nogometne utakmice jesu, ali kvalifikacije košarkaške reprezentacije za olimpijske igre nisu komercijalno zanimljive.
Komercijalne televizije imaju pravo odabirati program prema potrebama svojih sponzora i procjenjivati što im se isplati a što ne.
Ali HTV nije komercijalna televizija, pošto jako puno novca (više od 60% ukupnog prihoda) dobija od naše pretplate, i pošto joj je na čelu čovjek kojeg postavlja Sabor, i pošto njime upravlja vijeće koje imenuje isti taj Sabor, kao i sve urednike. Kako nisu u ravnopravnom položaju s ostalim TV kućama, nije u redu da se rukovode istim principima.
A sve i da nije komercijalno isplativo, kao javna ustanova morali su to prenositi.
Još jedna sramota jedne sramotne ustanove koju na žalost svi skupa plaćamo.

Poveznica cinizma, bezosjećajnosti, pohlepe i sramote kada god podigne cijene goriva opravdava to rastom cijena na svjetskom naftnom tržištu. Nakon rekordnog rasta, ovaj tjedan je zabilježen rekordni pad cijena nafte, za više od 10%.
Za koliko će, i hoće li uopće reagirati najbogatija kompanija u našoj zemlji?

Radovi na devastaciji parka su privedeni kraju (valjda). Radovi na obnovi će pretpostavljam čekati jesen, jer čak ni u Ogulinu nema smisla saditi stabla po ovoj paklenoj vrućini.

Možete se slagati ili ne slagati s Nešom, zamjerati mu ovo sada ili ono prije, procjenjivati koliko je njegovo direktorovanje na ROG pomoglo da nas uzjašu ovi što nas sada jašu (realno nije puno), može vam smetati Laprdarij, mogu vam smetati njegovi sadašnji stavovi iz kojih neki iščitavaju osvetoljubivost i prikrivene ciljeve, no povremeno je odabirom tema o kojima piše, a takvih je prilično u posljednje vrijeme, on đavolji advokat našeg grada, koji dopire do puno većeg broja duša no što to čini konretno moje piskaranje.
Pred nekoliko dana je napisao vrlo lijep epitaf parku.

Radio Ogulin

Neću ulaziti u namjere autora ni financijera novog parka, ovaj put neću ni pitati koliko će to sve koštati (kao da znaju, a i da znaju kao da bi rekli), neću pitati je li to uopće trebalo na taj način raditi.
Možda je to sve rađeno sa smislom i svrhom, možda smo svi mi subjektivni i za park nas vežu uspomene (priznajem ja jesam), možda je to zaista napredak.
Nešo je definitivno u pravu, to naše jadikovanje je prije svega žal nad samim sobom i nad prolaznosti vremena, više nego nad samim parkom.

Zaista izvanradan članak, Neši svaka čast, pogodio je u potpunosti.


Na Sabljacima je stanje bolje, za razliku od prošlog puta kada se kupanje nije preporučavalo, sada se kaže da je moguće na vlastitu odgovornost.
U čemu je tu razlika u odnosu na to kad se kupanje ne preporuča, osim u lingvističkim finesama?
I dalje se ne zna ni tko je kriv, ni kada će se situacija popraviti, ni kada će lutak na koncu konopcem podignuti plavu zastavu na jarbol.



Na današnji dan 1304. rođen Francesco Petrarca, 1866. umro njemački matematičar Georg Riemann, 1944. neuspio atentat na Hitlera, 1969. Neil Armstrong stupio na Mjesec, 1974. Turska invazija Cipra.

"Nešto nije u redu sa mnom, ili sa svijetom, ili je u redu i sa mnom i sa svijetom, ali ne možemo vezu da uspostavimo, nikakvu. Da li je iko uspostavlja, ili ljudi lažu, pretvarajući se da nema raskida ili im je svejedno, a održavaju samo privid. Da li je moguća ikakva veza između čovjeka i svijeta osim moranja? Ja ne biram ono što imam. Ne biram, u stvari, ništa, ni rođenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Jos je čudnije što to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom, od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene. Ja ga otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali neću da znam za to svejedno, dajem im svoje osjećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate."

Nastavljaju se Frankopanske ljetne večeri.
"Stilske vježbe", za koje se bezuspješno tražila karta više, odigrane su u prepunoj maloj dvorani POU, maestralna izvedba Lele Margitić i Pere Kvrgića često prekidana pljeskom publike, i povremeno blicevima fotoaparata.
Na kraju je organizator nagradio dvoje virtuoza buketom cvijeća.
Što je vrlo lijepa gesta.
Pa je to cvijeće uručio gradonačelnik.
Pošto je PUO organizator, a grad vlasnik PUO, i to je u redu.
Pa je gradonačelnik čak i uspio prilikom predaje cvijeća imena polovice aktera predstave izgovoriti bez pogreške.
Što je sramotno, ali oba imena bi ipak bilo previše za očekivati od čelnog čovjeka našeg grada.

Odgovora na pitanja o Sabljacima nema, kao da to nije bitno.
Ako je bilo bitno slikati se uz plavu zastavu i drobiti gluposti i obećavati svašta, ako se putuje po sajmovima turizma i bjesomučno utaman troši tuđi novac, i ako se zaista misli učiniti nešto po pitanju turističke ponude, onda bi Sabljaci trebali biti zamašnjak te ponude, i onda bi nekom trebalo biti bitno što se s njima događa.
A onda bi taj netko trebao bar jednom stati iza svojih svojih riječi (ili iza riječi onog tko mu ih je napisao). I trebao bi u ime interesa građana zatražiti odgovornost za počinitelje, i pokrenuti mehanizme da se Sabljaci očiste i osposobe za kupanje.
Istini za volju, niti na puno važnija pitanja nema odgovora.


Nije da vlast ne radi ništa u ove vruće ljetne dane. Kako su nagodinu izbori, i mora se o nečemu pozitivnom pričati, a Bjelolasica je potrošena tema, održana je tribina na kojoj se govorilo o izgradnji POS-ovih stanova, tako pompozno najavljenih pred nekoliko godina, pa aktualiziranih lani, pa sad opet.

Ukratko, ne zna se kada će biti gotova sva dokumentacija, ne zna se tko će ih graditi, ne zna se kada će ih graditi, ne zna se kakvi će biti, ne zna se koliko će koštati, ne zna se koliko će ih biti.
Zašto je tako?
Zna se.

Sutra bi u Kuli trebao biti koncert HPD Klek i puhačkog orkestra iz Francuske.

Na današnji dan 1966. prvi nastup Janis Joplin, 1982. umro Meša Selimović.


"Dolaze s lakim tovarom, vraćaju se otežali, s čitavim karavanom. Čudo je kako niko na položaju ne očuva poštenje. Ili se boje gužve i promjene, a valja živjeti i kad te smijene, ili je položaj takav, pa je teško ne uzeti, dok te ne smijene. Poslije su i pošteni. O vraćanju duga ne govore ni valija ni Sehaga, valija zato što mu se ne vraća, Sehaga zato što mu se ne isplati, jer je s tim dugom valija manji nego što jest, Sehaga veći nego što jest. Bez duga bi valija bio jak kao grad, ali lakši za sto kesa dukata, a to je čitavo bogatstvo, pa radije ostaje s manje dostojanstva a s više novca. Po tome se vidi kako je novac koristan, jer ako je vlast nevolja, pohlepa je čini snošljivijom. "

"Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu."

Ako poneko slučajno zaluta u ove vrele dane na stranice bloga, možda će mu iskočiti poneka reklama.
Nije do mene, riječ je o vlasnicima servisa blog.hr koji na taj način financiraju njegovo postojanje. Kako je servis besplatan i dobar, nemam se ni prava ni potrebe buniti zbog toga, ma koliko mi i samom smetale ove ili bilo koje druge stranice na kojima iskaču nepozvane reklame.

Vlada će zamijeniti 19% dionica INE za 5% dionica MOL-a. Onako laički, čovjek bi rekao da će nakon toga MOL imati potpunu kontrolu nad poslovanjem INE, dok INA neće imati nikakav utjecaj na poslovanje MOL-a.
Zašto je tako, i kolika je vrijednost jedne i druge kompanije bila pred 15, 10 ili 5 godina, tko je bio bogatiji i moćniji i tko je koga mogao i trebao kupiti nema smisla razglabati.
Jesu li te dionice mogle biti prodane nekom drugom, po boljoj cijeni, ne ZNA SE. U svakom slučaju, tko provodi transakciju, i na koji ju način kani provesti, za očekivati je da će biti loše po nas i našu zemlju, a dobro po zemlje članice EU, i zasigurno ponekog pojedinca.
Članak u Jutarnjem listu

Da se razumijemo, ne mislim da je ili ova, ili bilo koja druga vlast za sve kriva niti za sve zaslužna. Puno toga se događa mimo njihove volje i njihove nesposobnosti, jednostavno nitko nije otok, i globalni tokovi definiraju jako puno događanja u društvu.

Dapače, kad je riječ o nafti, tu se skoro ništa ne može učiniti, i cijene goriva su zaista izvan kontrole vlade.
Stoga je opasno i bezobzirno igrati se osjećajima puka i napadati vladu zbog toga, kao što je još opasnije bilo obećavati da će se cijene goriva zadržati u okvirima za koje je bilo jasno da je nemoguće održati ih.
Naravno da bi INA mogla poslovati racionalnije i bolje, uz manje troškova i krađa, ali cijena goriva je rezultat igara na pono višem nivou.

No nije samo veliki meštar svih hulja spreman lagati u svakoj prilici i govoriti narodu što želi čuti.

Lani je naše more, kako tepamo jezeru Sabljaci, dobilo plavu zastavu, znak iznimne čistoće vode. Vladajući su to iskoristili u propagandne svrhe, ispalo je da su oni jedini za to zaslužni.

Ovako je to bilo 17.06.2007.
"Nakon zahvala koje su izrekle predsjednica Turističke zajednice Grada Ogulina Marija Popović i direktorica Turističkog ureda Ankica Puškarić, gradonačelnik Ogulina izrazio je veliko zadovoljstvo što će se Ogulin ove godine moći pohvaliti Plavom zastavom, ali i obećao da će Ogulin nastojati ispuniti sve priterije i iduće godine, kako bi zastava ostala na obali jezera Sabljaci, a potom je podigao Plavu zastavu na jarbol."
Članak prenesen sa stranica Ogulinskog lista

A ovako je to bilo 2.07.2008:

"Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije, medijima je jučer poslao obavijest o kvaliteti vode na kupalištima, u kojoj se navodi:
....Kvaliteta vode u jezeru Sabljaci kao i ponovljena analiza kvalitete rijeke Korane na Foginovom kupalištu u Karlovcu, i rijeke Kupe na gradskom kupalištu u Ozlju, NE UDOVOLJAVA istim kriterijima. Uz bakterijsko zagađenje na ovim mjestima utvrđene su i povišene vrijednosti ukupnog fosfata. U svezi naprijed navedenog, na rijeci Korani na Foginovom kupalištu u Karlovcu, rijeci Kupi na gradskom kupalištu u Ozlju i na jezeru Sabljaci, NE PREPORUČA SE KUPANJE DO DALJNJEGA".
Članak prenesen sa stranica Radio Ogulina


Što je sada s obećanjem lutka na koncu, koji očito čeka da mu onaj-koji-sve-vidi-i-zna i koji ga pomiče i postavlja po našoj sceni i diktira mu što, kada i kako reći i učiniti kaže koji je njegov stav o tom problemu. Koji istini za volju za njega i nije neki problem, on se i onako ne misli kupati na Sabljacima.

Hoće li sada lutak ili njegov patron izaći pred svoje birače i objasniti što je to učinjeno da zastava i ove godine zavijori na Sabljacima, kojim je to potezima postignuto?

Duboko sam uvjeren da nitko od vladajućih nije onečistio jezero, nije prao traktorske šprice u jezeru niti na koji drugi način ga zagadio. Oni su svoju egzistenciju osigurali provizijama, prodajama kuća Lidlu i sličnim potezima, nije njima potrebno bavljenje poljoprivredom.

Međutim, kad su se busali u prsa plavom zastavom, bio bi red da sada pokažu malo brige za naše more, kako mu tepaju kada se mogu slikati i ubirati političke poene na njemu, ili kad mogu prodavati zemlju za gradilišta uz jezero.
Trebali bi se malo aktivirati da se pronađu krivci, da se odgovori građanima zašto se kupanje ne preporuča, tko je onečistio jezero i tko će za to odgovarati, i u krajnjoj liniji tko će ga ponovno očistiti i omogućiti bezbrižno kupanje u njemu?

Pa gdje ste sada, drugarice i drugovi?
Što je sada s vašim obećanjima, što ćete učiniti po ovom pitanju? Hoćete li pronaći i kazniti krivce za devastaciju Sabljaka, ili ćete sačekati hladne dane da kupanje i onako bude nemoguće?

Ljeto je, dolazit će turisti u naš grad, prolazit će mnogi na proputovanju za Bjelolasicu ili more, zadržat će se u našem gradu. Kada je trebalo mucati i blamirati se neznanjem, zamuckivanjem i smijuljenjem u emisiji "Sunčana" posvećenoj festivalu bajke, onda je predstavnica Turističke zajednice pohrlila pred mikrofone.

Kada se god dogodi nešto lijepo i pogodno za pozerstvo i samoreklamu, svi su tu, ma koliko malo imali konkretnoga za reći.
Međutim, kada se treba potruditi i učiniti nešto korisno, a da se iz toga ne mogu izvući novci u vlastite džepove, kada se ne može otputovati na kakav besmislen službeni put ili se promovirati po novinama, nema ih nigdje.

Kazališna predstava "Zulejka" sinoć u Kuli je pokazala kako smo gladni takvih događaja, i sigurno je da će Frankopanske večeri koje uskoro počinju opet privući veliki broj posjetitelja. Svaka čast organizatorima i učesnicima, , izniman entuzijazam svih učesnika, bio je užitak biti u gradu u subotu. Naravno da to kvalitetom nije "Kralj Lear" niti "Gospoda Glembajevi", ipak je riječ o amaterskom kazalištu, ali posjećenost pokazuje da nije samo nastup narodnjaka ono što može okupiti toliki broj gledatelja.

U idući petak gostuju Pero Kvrgić i Lela Margitić sa "Stilskim vježbama", najdugovječnijom predstavom na svijetu sa istom postavom, fantastičnom predstavom o jednom banalnom događaju i njegovim mnogostrukim interpretacijama.
Virtuoznost Pere Kvrgića u naoko jednostavnoj formi je fascinantna i pokazuje onu staru istinu da nema velikih i malih uloga, samo velikih i malih glumaca.



"Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći."


Na današanji dan 1891. rođen je Augustin Josip Ujević.