"Nešto nije u redu sa mnom, ili sa svijetom, ili je u redu i sa mnom i sa svijetom, ali ne možemo vezu da uspostavimo, nikakvu. Da li je iko uspostavlja, ili ljudi lažu, pretvarajući se da nema raskida ili im je svejedno, a održavaju samo privid. Da li je moguća ikakva veza između čovjeka i svijeta osim moranja? Ja ne biram ono što imam. Ne biram, u stvari, ništa, ni rođenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Jos je čudnije što to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom, od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene. Ja ga otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali neću da znam za to svejedno, dajem im svoje osjećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate."
Nastavljaju se Frankopanske ljetne večeri.
"Stilske vježbe", za koje se bezuspješno tražila karta više, odigrane su u prepunoj maloj dvorani POU, maestralna izvedba Lele Margitić i Pere Kvrgića često prekidana pljeskom publike, i povremeno blicevima fotoaparata.
Na kraju je organizator nagradio dvoje virtuoza buketom cvijeća.
Što je vrlo lijepa gesta.
Pa je to cvijeće uručio gradonačelnik.
Pošto je PUO organizator, a grad vlasnik PUO, i to je u redu.
Pa je gradonačelnik čak i uspio prilikom predaje cvijeća imena polovice aktera predstave izgovoriti bez pogreške.
Što je sramotno, ali oba imena bi ipak bilo previše za očekivati od čelnog čovjeka našeg grada.
Odgovora na pitanja o Sabljacima nema, kao da to nije bitno.
Ako je bilo bitno slikati se uz plavu zastavu i drobiti gluposti i obećavati svašta, ako se putuje po sajmovima turizma i bjesomučno utaman troši tuđi novac, i ako se zaista misli učiniti nešto po pitanju turističke ponude, onda bi Sabljaci trebali biti zamašnjak te ponude, i onda bi nekom trebalo biti bitno što se s njima događa.
A onda bi taj netko trebao bar jednom stati iza svojih svojih riječi (ili iza riječi onog tko mu ih je napisao). I trebao bi u ime interesa građana zatražiti odgovornost za počinitelje, i pokrenuti mehanizme da se Sabljaci očiste i osposobe za kupanje.
Istini za volju, niti na puno važnija pitanja nema odgovora.
Nije da vlast ne radi ništa u ove vruće ljetne dane. Kako su nagodinu izbori, i mora se o nečemu pozitivnom pričati, a Bjelolasica je potrošena tema, održana je tribina na kojoj se govorilo o izgradnji POS-ovih stanova, tako pompozno najavljenih pred nekoliko godina, pa aktualiziranih lani, pa sad opet.
Ukratko, ne zna se kada će biti gotova sva dokumentacija, ne zna se tko će ih graditi, ne zna se kada će ih graditi, ne zna se kakvi će biti, ne zna se koliko će koštati, ne zna se koliko će ih biti.
Zašto je tako?
Zna se.
Sutra bi u Kuli trebao biti koncert HPD Klek i puhačkog orkestra iz Francuske.
Na današnji dan 1966. prvi nastup Janis Joplin, 1982. umro Meša Selimović.
"Dolaze s lakim tovarom, vraćaju se otežali, s čitavim karavanom. Čudo je kako niko na položaju ne očuva poštenje. Ili se boje gužve i promjene, a valja živjeti i kad te smijene, ili je položaj takav, pa je teško ne uzeti, dok te ne smijene. Poslije su i pošteni. O vraćanju duga ne govore ni valija ni Sehaga, valija zato što mu se ne vraća, Sehaga zato što mu se ne isplati, jer je s tim dugom valija manji nego što jest, Sehaga veći nego što jest. Bez duga bi valija bio jak kao grad, ali lakši za sto kesa dukata, a to je čitavo bogatstvo, pa radije ostaje s manje dostojanstva a s više novca. Po tome se vidi kako je novac koristan, jer ako je vlast nevolja, pohlepa je čini snošljivijom. "