"Ne govorite ono što mislite ako živite od toga što govorite".
Rimski bog Janus, jedan od najstarijih rimskih bogova, bio je bog svih vrata, prolaza, bog svakog početka i svršetka. Njemu u čast prvi mjesec u godini je dobio ime.
Prikazivan je sa dva lica koja gledaju na suprotne strane, jedna u prošlost, a druga u budućnost.
Nedavno je završio festival bajki u našem gradu. Puno je rada, truda i volje uloženo da se takva manifestacija uspostavi i zaživi, i svima koji su učestvovali u njenom održavanju treba iskreno čestitati. Bilo je lijepo vidjeti i posjetiti mnogobrojne priredbe koje su se održavale. Konačno je Ogulin po nečemu lijepom dospio do novina, da ga ne dovedu u vijesti pijani maturanti koji padaju u Đulu i slične svinjarije.
Mnogo je ljudi posjetilo naš grad i oduševilo se njegovim ljepotama, uređenim fasadama, uređenim cestama, divilo se energiji onih koju su organizirali festival.
Većini mojih prijatelja koji su navraćali u Ogulin tih dana ipak nisam mogao objasniti što se dogodilo s parkom, i svi kojima to nije bio prvi posjet našem gradu bili su neugodno iznenađeni na što sada centar grada liči, smatrajući to nespojivim sa ostalim aktivnostima na uređenju grada.
Teško je tu podijeljenost i podvojenost našeg grada objasniti nekom sa strane.
S jedne strane su tu nove fasade, nova stabla ispred suda i komiteta, nove i obnovljene zgrade na mjestu bivših vojnih objekata, novi slojevi asfalta po mnogim ulicama, nova teniska dvorana, nove trgovine (Plodine na mjestu baraka "Izgradnje" bi trebale uskoro otvoriti), gradi se nova školska sportska dvorana (dvije nove dvorane u kratko vrijeme. Je li se to moglo napraviti drugačije, jednom, većom i polivalentnijom? Zna se odgovor).
Uskoro će biti uređena i kino dvorana, u gradu je puno lijepih sadržaja koji zapošljavaju puno ljudi u onom što se nekada zvalo "tercijarne djelatnosti".
Osnovni problem nepostojanja bilo kakve proizvodnje i proizvodnih pogona, pogona koji bi proizvodili za izvoz ili proizvodili nešto što se sada uvozi, je time samo još više istaknut. U redu su trgovine, one nam daju mogućnost kvalitetnijeg izbora za naš novac, možemo odabrati bolje, kvalitetnije proizvode, imamo veći izbor. Ali, većina robe je uvozna, a od uvoza mogu dobro živjeti samo neki. Da bi cijelo društvo bilo snažno, mora postojati izvozna proizvodnja, ili barem proizvodnja koja zadovoljava vlastite potrebe. Barem kada je riječ o prehrani. Ali to je duga i više puta ponavljana priča, manjak strategije na najvišoj razini, koji se samo preslikava na male sredine.
Priče o poduzetničkoj zoni i otvaranju radnih mjesta su i dalje samo priče, kako se približavaju izbori bit će ih sve više, ali još uvijek ta zona ne radi kako treba.
Rebalans gradskog proračuna neće donesti otvaranje novih radnih mjesta, novac će opet otići u nešto što je lijepo za pokazati, pogotovo pred lokalne izbore.
Kao što je zgodno pred lokalne izbore i aktivirati priču o POS stanovima, koja je prigodno pokrenuta pred prilično vremena, pa je natječaj za izvođača radova nekoliko puta poništavan.
Ili kao što je zgodno, dok se svi polako pripremamo za zimu i spremamo drva, aktivirati priču o plinovodu i plinu, bez konkretnih rokova i bez konkretnih iznosa koliko će one koji bi ga ,kad jednom dođe, htjeli uvesti. Uopće ne ulazeći u to tko je koncesionar i tko su vlasnici kojima ćemo plaćati taj plin, kad jednom dođe.
Čini mi se nekada da je i naša domovina tako ambivalentna.
Jedno lice koje gleda u budućnost, koje želi napredak i prosperitet za sve nas, lice koje se pokazuje strancima, raznim emisarima, poklisarima i gubernatorima koji nas procjenjuju, ocjenjuju, vrednuju, otvaraju i zatvaraju poglavlja, lice koje se hvali antifašizmom i stajanjem na pobjedničkoj strani u 2. svjetskom ratu, ono koje predstavljaju svi oni uspješni pojedinci i grupe koji pronose dobar glas po svijetu, oni čijim postignućima se dičimo, ma kako malo u njima participirali.
I ono drugo lice, podmuklo, zadriglo, zadojeno fašizmom, opsjenama, prošlošću, konzervatizmom i primitivizmom, ono koje okuplja i u nebesa uzdiže poražene snage i njihove poklonike, ono koje relativizira sve zločine i opravdava ih višim ciljevima, ono koje se prikazuje glasačkom tijelu i koje je za domaću upotrebu. Ono koje zaboravlja rasne zakone režima i pokreta koji tako relativiziraju i banaliziraju, prema kojima bi se sa svakim tko je više od 1/8 "nečiste krvi" obračunali oni o kojima je u crno obučeni pjevač kojemu se klanjaju i kojeg obožavaju pjevao.
Mislim da su oni koji to zastupaju samo zato što tako njihovi birači žele čuti, gori od njih samih. Ali, ako je netko u stanju odreći se svojih roditelja ili roditelja svojih roditelja radi karijere, onda je odricanje od ideja i stavova puno manji korak.
Pred nekoliko dana je umro George Carlin, jedan od najboljih svjetskih stand-up komičara (Američka TV stanica Comedy Central je najboljim proglasila isto tako pokojnog Richard Pryora, Carlin je bio drugi).
Da parafraziram Duška Radovića, koje smo mi sreće, nama umiru njihovi najbolji ljudi.
Kao poveznicu situacije kod nas i u SAD, preporučio bih da pogledate ovaj njegov nastup.
Geroge Carlin
Bio je vrlo izravan, brutalno iskren, nije se libio niti jedne teme,crnog humora, religije, politike, rasizma, bio je nečista savjest Amerike, njihov advocatus diaboli.
Isto ono što je na našim prostorima bio Feral Tribune, okupljalište novinara koji su zaista iskreno i nesebično voljeli našu domovinu, ukazujući na sve one manjkavosti, nepravilnosti i zla u njoj. Obrađivali su sve one teme o kojima nismo htjeli ništa znati, sve one teme za koje smo se nadali da se nisu ni dogodile ili se nisu dogodile na način na koji su se dogodile, sve one neuralgične točke naše bliže i dalje prošlosti, bez čijeg raščišćavanja nam ni budućnost nije svijetla.
Niste se uvijek s njima morali slagati, niste morali odobravati njihov način pisanja ili goste koje su intervjuirali, ali uvijek i jedino čime su se rukovodili je bila istina. Dok mnoga opskurna desničarska i fašistoidna glasila opstaju zahvaljujući potporama države, Feral je uz pomoć te iste države ugašen.
I opozicija, koju je, kako je lijepo napisao jedan komentator, "Sanader eutanizirao" i koja se bavi samo sobom, i HHO, i HND, i mnogi salonski i nesalonski opozicionari i umjetnici koji su često gostovali na Feralovim stranicama, svi su šutjeli, svi oni kojima je u nekim drugim i kako kažu mračnijim vremenima D. Radović uputio rečenicu s početka posta.
Da ne spominjem Martina Niemollera.
Na današnji dan 1810. rođen Stanko Vraz,1908. u Sibiru se dogodila nikad razjašnjena eksplozija (Tunguska eksplozija), 1934. u "Noći dugih noževa" Hitler se obračunao sa svojim neistomišljenicima, pripadnicima jurišnih SA odreda, 1936. objavljena knjiga "Prohujalo s vihorom", 1960. Kongo stekao nezavisnost od Belgije.
