Quis custodiet ipsos custodes?

Može li se slovima na papir
prenijeti šum vjetra i pjevanje
ptica u šumi, i srce
slomljeno od boli?
Može li se u susjedstvu
Ili u dalekoj zemlji
Ići s rukama krvavim do lakata
I s nožem u zubima,
A k zvijezdama dizati pogled
ljudskih očiju?
Može li čovjek još da podnosi
Bijedu, poniženje, zločin
I da se raduje pokoljenjima
I da sluša šum vjetra
I pjevanje ptica?

"...mnogo fraza, mnogo snova u njenoj glavi i ništa od želje da se život bori..."


Mnogobrojne presude kvazinezavisnog, korumpiranog, nesposobnog, ispolitiziranog sudstva i naplata PDV-a, puno promptnija nego kad su u pitanju državni ili državi skloni mediji zajedno s bojkotom oglašivača koji nemaju moralnih skrupula kada se trbea reklamirati u novinama dijametralnog svjetonazora, dovele su do ruba propasti Feral Tribune.

Prošlo je dosta nezapaženo i mlako u javnosti, uz uobičajeni cinični komentar odgovornih kako nikome ne opraštaju PDV.

Dok se nogometašima Rijeke, Osijeka, Hajduka i Croatie iliti HAŠK Građanskog iliti Dinama oprostilo preko 1 000 000 000 kn poreza, dok se oprostilo silnim priležnicima vlasti i podupirateljima kampanja, dotle se odlučilo uništiti jedine istinski nezavisne novine, koje ne štede ni lijeve ni desne, koje su u mnogočemu zaista bile svjetlo na ovim prostorima, i to u mraku koji je nastao izlaskom iz mraka socijalzima.

Dok pravda nije bila tako brza kada su u pitanju žrtve raznih ubojica, prevranata, ratnih i poratnih profitera, pretvorbenih majstora, vrlo brzo je reagirala kad je trebalo njihove duševne boli valorizirati i naplatiti.
Postoje časne iznimke, koje su se usudile presuditi u korist Ferala, ali se vlast pobrinula da slučajevi više ne dolaze do takvih sudaca koji misle svojom glavom, već do onih koji zna se kako (ne)misle.

O poštenju pravosuđa i jednakosti pred zakonom pokazuje i brakorazvodni cirkus starlete i sumnjivog poduzetnika, koji nisu morali čekati godine i godine da im se zakaže rasprava, već su istog trena dobili termin na sudu. I kada je dotični gospodin privođen, saborski zastupnik koji je jedino čime se može podičiti (osim lažnog intelektualizma koji ispari čim prozbori dvije riječi) sličnost s jednom od najpozitivnijih ličnosti naše povijesti koja se zbog pozivanja na tu sličnost po svoj prilici okreće u grobu, je odmah intervenirao kod ministra policije.

O dičnom ministru se nema što reći, u gomili nekompetentnih ljudi na visokim položajima koje je donesla poplava posljednjih izbora, zauzima uvjerljivu čelnu poziciju. Postigao je i međunarodnu slavu, a i sam je nedavno priznao (bila je izjava na Radio Mrežnici), da mu policijski posao nije struka.

Sposobnost njegova ministarstva da stane na kraj kriminalu i korupciji, pljačkama banaka i zaštitarskih tvrtki, nepravdama u pretvorbi i van nje, ravna je nuli.

Vidjet ćemo dokle će pustiti da se otkotrlja klupko koje su počeli razmotavati u HFP-u. Hvalevrijedna akcija pravih profesionalaca, samo će opet glavni igrači ne samo ostati nedirnuti, već će se i okoristiti publicitetom koji akcija donosi. Jer te osumnjičenike je netko tamo postavio, netko je propisao zakone po kojima im je danom pravo da rade kako su radili i što su radili, i bio bi red da i taj netko odgovara. Tešlko da postoji veća pljačka od one odigrane privatizacijom, teško da postoji veća nepravda koja je mnoge dovela na rub egzistencije,a malobrojnima omogućila stjecanje nezamislivih bogatstava.
Nema potrebe o tome trošiti riječi, vjerujem da je većina posjetitelja, na ovaj ili onaj način i na svojoj koži osjetila tu nepravdu.
U nadzornom odboru sjede 4 ministra. Ako samo sjede a ništa ne rade, onda ih niti tamo ne treba, a ako nešto rade trebaju odgovarati. U svakom slučaju, moralno bi bilo da se maknu, jer su dopuštali i propuštali skandalozne malverzacije.

Za sada ih se njihov šef ne odriče, kao što se ni stranka ne odriče svoje zastupnice, uprkos skandaloznim uvredama i u najmanju ruku neciviliziranim primjedbama na račun zastupnice SDP-a i njenog majčinstva.
U civiliziranim zemljama prva bi je se trebala odreći ministrica obitelji i koječega još, ali gospođa ministarka neće ovaj put proliti suze, niti će ustati u zaštitu druge žene koja je uvrijeđena na najgori mogući način. Jer njoj je ipak stranka ispred pravde i istine, i ona je uvijek poslušna.
Uvrede su uglavnom jedini način na koji vladajući u posljednje vrijeme funkcioniraju, i nadam se da je to samo znak da su se pogubili i da gube tlo pod nogama.
Dostojanstvo ne gube, jer ga uglavnom nisu nikada ni imali, najveći dio njih. O rijetkim iznimkama kojih ima među njima ne pišem, jer su uglavnom daleko od očiju javnosti, u prvom planu su uglavnom uvijek primitivci, primitivke, siledžije i bahati.

U najgorem postizbornom scenariju, apokaliptičnoj situaciji o kojoj spekuliraju novinari, sadašnji ministar financija bio bi zamijenjen aparatščikovicom koja je na upozorenje stranih investitora da zbog netransparentnosti, kompliciranih uvjeta i visokih troškova strani investirori ne ulažu u Hrvatsku već idu u druge zemlje regije, odgovorila:
"Neka idu".
Slično logici samodovoljnosti kojom je neki partijski rukovodilac 50-ih godina prošlog stoljeća posprdno pitao:
"Koliko taj Vatikan ima divizija?".

Zasljepljujuća samodovoljnost u kombinaciji sa nesposobnošću i nemanjem drugog mišljenja doli mišljenja partije, te nemanjem adekvatnog znanja i iskustva ne obećavaju ništa dobra.
Ma kako se lagali i frizirali statistički izvještaji.
Uostalom, i onako je statistika točan zbir netočnih podataka.

U svemu ovome, jedna uzgred spomenuta vijest, da su slovenski policajci prisluškivali naše političare, i da su se naš i slovenski premijer dogovarali oko incidenata u Piranskom zaljevu, na žalost, ne zvuči potpuno nemoguće, iako je i jedno i drugo sramotno. Sve ako je i laž, sramtono je da tako ne zvuči.
I onako se i Piranski zaljev i ona budaletina Joras potežu kad god zagusti kojoj od strana na unutarnjepolitičkom planu.

Kako stvari stoje, prema otkrivenim aferama i aferama i afericama koje se kotrljaju iza brda, krajnji je trenutak da Joras napravi cirkus, ili da se ukine 0 promila, da se malo podigne rejting vlasti.

O ružnim stvarima i stvarima koje vjerujem da tište i mnoge druge a ne samo mene u Ogulinu (slagali se sa mojim stavovima u cjelini ili ne), često pišem, ali mi se čini da su se i čitaoci od njih malo umorili i ne zanimaju ih( Odlikaši, sine moj, odlikaši).
Pa onda, ovaj put, samo lijepe stvari iz lokalne zajednice.

Odlična lokalna vijest jest da su Sabljaci dobili plavu zastavu (jedna od 137 plaža u cijeloj državi koja se može podičiti tim priznanjem).
Volio bih kada bi to pomoglo njihovoj revitalizaciji i igranju značajnije uloge u turističkoj ponudi našeg kraja, jer turizam nam je evidentno u usponu (festival bajke, obnovljeni hotel, kreće i Karlek), i treba ga poticati koliko je god moguće.



Na današnji dan 1815. u bici kod Waterlooa slom Napoleona, 1936. umro Maksim Gorki, 1942. rođen Paul McCartney, 1946. Italija proglašena republikom.

"Jednostavno ne mogu graditi svoje nade na temeljima što ih čine pometnja, bijeda i smrt. Vidim kako se svijet postupno pretvara u divljinu, čujem stalno približavanje groma koji će i nas uništiti, mogu osjetiti patnje milijuna a ipak, ako pogledam u nebo, mislim da će se sve pravedno riješiti, da će i ova okrutnost završiti da će se opet vratiti mir i spokojstvo.
U međuvremenu moram zadržati svoje ideale jer možda će doći vrijeme kada ću ih moći ostvariti.

Tvoja Ana"
(subota, 15.VII, 1944)


Na današnji dan 1929. rođena je Ana Frank.

"Počnite s onim što je ispravno, a ne s onim što je prihvatljivo."
Franz Kafka

Pokušavam složiti kockice života, pa me jedno vrijeme nije bilo na blogu. Mijenjam i preslagujem ciljeve i planove, pa sam pisanje stavio u drugi plan.

Svašta se u međuvremenu izdogađalo u našem gradu, svašta se upravo događa, kao i do sad, tiho i uglavnom bez puno reakcija javnosti. Iskreno rečeno, i na one zastrašujuće slike na prošlom postu sam očekivao više reakcija, ne zato što sam željan popularnosti, niti sam prvi o tome govorio, u krajnjoj liniji niti sam stručan za tu problematiku, već zato što se sve to događa nekoliko kilometara od centra grada.

Nešto se pokrenulo s mrtve točke, postoji i "Studija ciljanog sadržaja o utjecaju na okoliš sanacije i nastavka rada odlagališta komunalnog otpada Sodol" o kojoj i građani mogu reći svoju riječ.
Lokalni političari su svoje već odavna po pitanju ekologije i brige za naše zdravlje rekli. Sigurno je da je sanacija i sve oko Sodola dugo planirano, i da postovi i slike nemaju nikakva utjecaja na trenutne događaje. Reakcije lokalnih vlastodržaca na primjedbe o stanju odlagališta i spaljivanju otpada su bile zaista sramotne (na nivou onih koji su ih izrekli), i u dobrim demokratskim društvima kakvim težimo (barem mi koji ne participiramo u vlasti) bi zbog toga letjeli s položaja. Ovako nikom ništa.

Općenito su alternativna scena i alternativni pogled na ogulinsku stvarnost, kao i mogućnost iznošenja mišljenja i prijedloga na neformalan način, dosta prigušeni, a i izvan mogućnosti participiranja većine naših sugrađana.
Daleko posjećeniji i neuporedivo upućeniji i kvalitetniji medij kao što je Radio Ogulin je ukidanjem mogućnosti komentiranja članaka dosta odmogao toj sceni.
O zabranama komentiranja smo svi skupa puno pisali i razilazili se u mišljenjima, a za komentiranje na RO mi je zaista žao. Og. list komentare filtrira, pa je teško reći koliko su prikazani komentari objektivni, a i time su sami sebi zadali previše posla, rekao bih zaludu.

Ono na što nitko od nadležnih do sada nije reagirao , a trebao bi i morao bi, to je problem vodovodne mreže u gradu, i kvalitete vode koju pijemo. Čuo sam glasinu o priključivanju na naš vodovod vodovoda koji bi trebao snabdijevati vodom Bosiljevo.
Doduše, to je glasina, pa ne znam ima li u njoj istine, ali sigurno je istina da se jako puno vode u Ogulinu gubi u cijevima, i da pijemo vodu vrlo upitne kvalitete i ispravnosti. I da bi po meni to trebao biti možda i prvi prioritet ove i buduće (nadajmo se sposobnije) vlasti u gradu, prije svega ostalog i bez obzira što u Karlovcu o tome mislili.

Diže se kredit Svjetske banke od 11 000 000 EUR za dovršenje projekta kanalizacije. Svakako da je projekt potreban, da je hvalevrijedan, da traje već jako dugo i da je dosadašnja izvedba u najmanju ruku sumnjive kvalitete.
Volio bih pronaći negdje odgovore na nekoliko pitanja:

- je li istina da je jedna austrijska tvrtka ponudila besplatnu izgradnju kompletnog projekta, tražeći zauzvrat tridesetogodišnju koncesiju (čini mi se da je to u jednoj emisiji na RO izjavio naš ugledni saborski zastupnik, ima tome već neko vrijeme, kad su ga prozivali zbog sporosti izgradnje). Ako je to istina, tko je kriv što do toga nije došlo, ili tko može objasniti da je ovo jeftinija varijanta?
- je li ikada postojao cjeloviti projekt sa specificiranih i projiciranim troškovima i vremenom izvedbe, i ako jest, koliko će to sve skupa još trajati i koliko će na kraju, s vraćenim kreditom to sve skupa koštati?
- je li postojala ikakva mogućnost da se iskoriste pretpristupni fondovi EU za bespovratno financiranje projekta?

O Bjelolasici, topovima, FIS utrkama i svemu skupa sada ima smisla pričati kao i na zimu, kao i svake godine u bilo koje godišnje doba, i onako ništa o svega. A na sastanku kad se obećavalo 100 000 000 kn bijaše i vaterpolist, i zastupnik, i ministri, postoji i nekakva fantomska komisija koja bi o svemu morala voditi brigu i koordinirati aktivnosti, ali se ništa ne događa. Kako aktivnosti nema, onda se nemaju zašto ni sastajati.

Znači li to da je netko od svega digao ruke, preusmjerio novce (ako su uopće postojali) u druge projekte?
U svakom slučaju, bilo kako bilo, vjerujem da bi prvi korak trebao biti da se onaj tko se gore usidrio i potopio Bjelolasicu makne, i neka se dovede netko stručan i sposoban, ali prije svega voljan zasukati rukave i uraditi nešto od tog bisera naše turističke ponude. Za sada bisera tamnog sjaja, ali u vještim rukama, siguran sam da bi zasjao puno jače no do sada.

Ono lijepo što se dogodilo u posljednje vrijeme je puštanje u rad obnovljenog hotela "Frankopan". Izuzetno lijepo i decentno uređen. Možda je unutrašnjost mogla biti više u retro stilu, ali i ovako je lijepo. Poželimo im dobru popunjenost i uspješno poslovanje.
Priznajem da mi je nekada bašta izgledala puno veća i prostranija, u doba disko-kluba koji smo tamo pohodili.

Još je jedna tema o kojoj mi se čini da se uopće ne govori, a to je stanje naše kule, i njeno propadanje. Od očajnog stanja stolarije, preko zidova koji se ruše, taj prostor očajnički vapi za obnovom. I tu postoje glasine da su postojali fondovi EU sa bespovratnim sredstvima za zaštitu spomeničke baštine, ali nisu zatraženi jer nije imao tko ponuditi prihvatljiv projekt. Kao i svaka glasina, teško je reći koliko u njoj ima istine, ali poznavajući stanje u našem gradu, ne zvuči baš nemoguće.
Iskreno rečeno, kada bi se mene pitalo, ja bih radije da se novac namijenjen za obnovu kino-dvorane (ona 3 000 000 kn, ako ih u rebalansu ne preraspodijele) utroši za obnovu dvorca i proširenje sadržaja koji bi se nudili turistima, ali i čime bismo dobili jedan zaista reprezentativan prostor kakvih je malo u cijeloj zemlji,
Tragedija je da takav prostor i takvi objekti propadaju i da se svi prema njima ponašamo kao i prema staroj lipi, kada propadne do kraja, svi ćemo za njima žaliti.
Samo što nitko neće moći sagraditi još ljepši i stariji kaštel.





Na današnji dan 1875. umro kompozitor Georges Bizet, 1924. umro Franz Kafka.

A što se naslova posta tiče, vjerujem da se svi sjećate vica čija je to poanta. No, kad se osvrnemo oko sebe, vidimo financijske i društvene uspjehe kamiondžija, strojovođa i vozača ministara, čini mi se da bi se poanta mogla promijeniti u :
"Šoferi, sine moj, šoferi"