Marketing
Odlikaši, sine moj, odlikaši
"Počnite s onim što je ispravno, a ne s onim što je prihvatljivo."
Franz Kafka
Pokušavam složiti kockice života, pa me jedno vrijeme nije bilo na blogu. Mijenjam i preslagujem ciljeve i planove, pa sam pisanje stavio u drugi plan.
Svašta se u međuvremenu izdogađalo u našem gradu, svašta se upravo događa, kao i do sad, tiho i uglavnom bez puno reakcija javnosti. Iskreno rečeno, i na one zastrašujuće slike na prošlom postu sam očekivao više reakcija, ne zato što sam željan popularnosti, niti sam prvi o tome govorio, u krajnjoj liniji niti sam stručan za tu problematiku, već zato što se sve to događa nekoliko kilometara od centra grada.
Nešto se pokrenulo s mrtve točke, postoji i "Studija ciljanog sadržaja o utjecaju na okoliš sanacije i nastavka rada odlagališta komunalnog otpada Sodol" o kojoj i građani mogu reći svoju riječ.
Lokalni političari su svoje već odavna po pitanju ekologije i brige za naše zdravlje rekli. Sigurno je da je sanacija i sve oko Sodola dugo planirano, i da postovi i slike nemaju nikakva utjecaja na trenutne događaje. Reakcije lokalnih vlastodržaca na primjedbe o stanju odlagališta i spaljivanju otpada su bile zaista sramotne (na nivou onih koji su ih izrekli), i u dobrim demokratskim društvima kakvim težimo (barem mi koji ne participiramo u vlasti) bi zbog toga letjeli s položaja. Ovako nikom ništa.
Općenito su alternativna scena i alternativni pogled na ogulinsku stvarnost, kao i mogućnost iznošenja mišljenja i prijedloga na neformalan način, dosta prigušeni, a i izvan mogućnosti participiranja većine naših sugrađana.
Daleko posjećeniji i neuporedivo upućeniji i kvalitetniji medij kao što je Radio Ogulin je ukidanjem mogućnosti komentiranja članaka dosta odmogao toj sceni.
O zabranama komentiranja smo svi skupa puno pisali i razilazili se u mišljenjima, a za komentiranje na RO mi je zaista žao. Og. list komentare filtrira, pa je teško reći koliko su prikazani komentari objektivni, a i time su sami sebi zadali previše posla, rekao bih zaludu.
Ono na što nitko od nadležnih do sada nije reagirao , a trebao bi i morao bi, to je problem vodovodne mreže u gradu, i kvalitete vode koju pijemo. Čuo sam glasinu o priključivanju na naš vodovod vodovoda koji bi trebao snabdijevati vodom Bosiljevo.
Doduše, to je glasina, pa ne znam ima li u njoj istine, ali sigurno je istina da se jako puno vode u Ogulinu gubi u cijevima, i da pijemo vodu vrlo upitne kvalitete i ispravnosti. I da bi po meni to trebao biti možda i prvi prioritet ove i buduće (nadajmo se sposobnije) vlasti u gradu, prije svega ostalog i bez obzira što u Karlovcu o tome mislili.
Diže se kredit Svjetske banke od 11 000 000 EUR za dovršenje projekta kanalizacije. Svakako da je projekt potreban, da je hvalevrijedan, da traje već jako dugo i da je dosadašnja izvedba u najmanju ruku sumnjive kvalitete.
Volio bih pronaći negdje odgovore na nekoliko pitanja:
- je li istina da je jedna austrijska tvrtka ponudila besplatnu izgradnju kompletnog projekta, tražeći zauzvrat tridesetogodišnju koncesiju (čini mi se da je to u jednoj emisiji na RO izjavio naš ugledni saborski zastupnik, ima tome već neko vrijeme, kad su ga prozivali zbog sporosti izgradnje). Ako je to istina, tko je kriv što do toga nije došlo, ili tko može objasniti da je ovo jeftinija varijanta?
- je li ikada postojao cjeloviti projekt sa specificiranih i projiciranim troškovima i vremenom izvedbe, i ako jest, koliko će to sve skupa još trajati i koliko će na kraju, s vraćenim kreditom to sve skupa koštati?
- je li postojala ikakva mogućnost da se iskoriste pretpristupni fondovi EU za bespovratno financiranje projekta?
O Bjelolasici, topovima, FIS utrkama i svemu skupa sada ima smisla pričati kao i na zimu, kao i svake godine u bilo koje godišnje doba, i onako ništa o svega. A na sastanku kad se obećavalo 100 000 000 kn bijaše i vaterpolist, i zastupnik, i ministri, postoji i nekakva fantomska komisija koja bi o svemu morala voditi brigu i koordinirati aktivnosti, ali se ništa ne događa. Kako aktivnosti nema, onda se nemaju zašto ni sastajati.
Znači li to da je netko od svega digao ruke, preusmjerio novce (ako su uopće postojali) u druge projekte?
U svakom slučaju, bilo kako bilo, vjerujem da bi prvi korak trebao biti da se onaj tko se gore usidrio i potopio Bjelolasicu makne, i neka se dovede netko stručan i sposoban, ali prije svega voljan zasukati rukave i uraditi nešto od tog bisera naše turističke ponude. Za sada bisera tamnog sjaja, ali u vještim rukama, siguran sam da bi zasjao puno jače no do sada.
Ono lijepo što se dogodilo u posljednje vrijeme je puštanje u rad obnovljenog hotela "Frankopan". Izuzetno lijepo i decentno uređen. Možda je unutrašnjost mogla biti više u retro stilu, ali i ovako je lijepo. Poželimo im dobru popunjenost i uspješno poslovanje.
Priznajem da mi je nekada bašta izgledala puno veća i prostranija, u doba disko-kluba koji smo tamo pohodili.
Još je jedna tema o kojoj mi se čini da se uopće ne govori, a to je stanje naše kule, i njeno propadanje. Od očajnog stanja stolarije, preko zidova koji se ruše, taj prostor očajnički vapi za obnovom. I tu postoje glasine da su postojali fondovi EU sa bespovratnim sredstvima za zaštitu spomeničke baštine, ali nisu zatraženi jer nije imao tko ponuditi prihvatljiv projekt. Kao i svaka glasina, teško je reći koliko u njoj ima istine, ali poznavajući stanje u našem gradu, ne zvuči baš nemoguće.
Iskreno rečeno, kada bi se mene pitalo, ja bih radije da se novac namijenjen za obnovu kino-dvorane (ona 3 000 000 kn, ako ih u rebalansu ne preraspodijele) utroši za obnovu dvorca i proširenje sadržaja koji bi se nudili turistima, ali i čime bismo dobili jedan zaista reprezentativan prostor kakvih je malo u cijeloj zemlji,
Tragedija je da takav prostor i takvi objekti propadaju i da se svi prema njima ponašamo kao i prema staroj lipi, kada propadne do kraja, svi ćemo za njima žaliti.
Samo što nitko neće moći sagraditi još ljepši i stariji kaštel.
Na današnji dan 1875. umro kompozitor Georges Bizet, 1924. umro Franz Kafka.
A što se naslova posta tiče, vjerujem da se svi sjećate vica čija je to poanta. No, kad se osvrnemo oko sebe, vidimo financijske i društvene uspjehe kamiondžija, strojovođa i vozača ministara, čini mi se da bi se poanta mogla promijeniti u :
"Šoferi, sine moj, šoferi"
Post je objavljen 03.06.2007. u 20:44 sati.