Quis custodiet ipsos custodes?

"Ekološka kriza je ponajprije kriza morala i zbiljski prezir spram čovjeka."
Ivan Pavao II

Već dugo se govori u našem gradu o problemu odlagališta otpada i vatri koja tinja u njegovim dubinama. Većinom se govori u kuloarima, i ponekad pomene na blogovima, vlasti uglavnom šute.
Na pitanje postavljeno prošli tjedan putem Radio Ogulina odgovoreno je uobičajenim frazama, iz kojih se ne može ništa zaključiti, osim da opet nitko ništa ne radi niti se itko želi time pozabaviti.

Kada je gorio deponij na Hvaru, požar je ugašen u roku od nekoliko dana, korištenjem otopine islandskih algi, metodom potpno bezopasnom za okoliš (Grad Hvar). Možda se nešto slično može i kod nas uraditi?

Vjerujem da je ova tema u interesu svih građana, kada je bolno očito da nije u interesu političara i da nitko ne želi ništa konkretno pokrenuti.
Pa bih volio kada bismo možda mi svi skupa pokušali napraviti pritisak tko gdje i kako može da se konačno naši očusi trgnu i učine nešto po pitanju ove tinjajuće bombe iznad grada.

Nedavno je proslavljena 50. godišnjica OŠ Ivane Brlić Mažuranić. Škola nosi ime po svjetski poznatoj spisateljici, našoj najpoznatijoj sugrađanki. Njene bajke nadahnjivale su generacije, a dobrim dijelom su bile inspirirane krajem u kojem je rođena.

Možda su slavljenici umjesto u dvoranu otvorenog učilišta mogli sjesti u autobuse i odvesti se da vide kako izgleda horor u gradu bajki. Vjerujte da izgleda gore i strašnije nego na slikama.














Na današnji dan 1792. komponirana je francuska himna Marseljeza (u originalu "Ratna pjesma Rajnske armije"), 1854. rođen francuski maršal Philipp Petain (heroj I svj. rata, kolaboracionist u II svj. ratu), 1932. izbori u Njemačkoj (pobjedila je NSDAP-nacistička partija),1953. Winston Churchill dobio titulu viteza,1981. IBM predstavio prva PC računala

"Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.

Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali
malo s igračima."

I tako ne dobismo EP u nogometu.

Ne volim ono što kod nas predstavlja nogomet, i o tome sam već više puta pisao (post Više od igre).

Moram priznati da spadam među one koji smatraju da je to odlična vijest, jer ne vjerujem da taj megalomanski projekt i skup interesa beskorisnih ljudi ima ikakve ekonomske osnove. Drugo je kada ga organiziraju zemlje koje imaju gotovu infrastrukturu, stadione, hotele i sve što je potrebno. A ovako, odokativne procjene kvazikompetentnih ljudi su govorile o 1 000 000 000 EUR troškova. Ako na 200 000 000 kn troškova za izgradnju ceste uspiju ukrasti isto toliko, pitanje je na koliko bi to završilo.
I za koga bi se ti stadioni gradili, kada naši prvoligaši skupe 500-1000 ljudi na utakmici, od kojih valjda ni pola ne plati kartu,a ne mogu proći ni drugo pretkolo Lige prvaka niti Kupa UEFA.
Besmisleno je uspoređivati se sa zemljama u kojima se klubovi koji plaćaju poreze i ostala davanja uspješno financiraju od vlastitih prihoda i sponzora koji nisu sponzori po službenoj dužnosti i volji politike, već isključivo vođeni ekonomskim interesima. Glupo je uspoređivati se sa zemljama koje su stotinama puta bogatije od nas.
Bez obzira na sve argumente, sumnjam da bi prvenstvo bilo isplativo.
Iskreno vjerujem da bi se milijarda EUR mogla kudikamo pametnije i svrsishodnije uložiti.
Kako se kod nas politika miješa u sve i nastoji dobiti političke poene pokazujući dušebrižništvo i odlučnost, sada se traže krivci, i svemogući, bahati, despotski predsjednik nogometnog saveza će po svoj prilici letjeti.

Neće ga smijeniti zato što se javno hvalio fašističkom prošlošću svoje obitelji i sa simpatijama govorio o fašizmu i II svj. ratu, neće ga smijeniti jer je od nogometnog saveza napravio svoju prćiju, neće ga smijeniti zbog neviđene bahatosti i prepotencije kojom je vrijeđao koga je stigao, neće ga smijeniti zbog ksenofobičnih i rasističkih i profašističkih izjava, nećega smijeniti zbog netransparentnog poslovanja saveza kojem je na čelu, neće ga smijeniti zbog stotina afera u našem nogometu.

Ironija je da će ga, oni koji su mu to sve tolerirali i kleli se u njega, smijeniti zbog jedine stvari na kojoj bismo mu svi trebali biti zahvalni, a to je da nije uspio taj cijeli cirkus dovesti u našu zemlju i natovariti nam silne dugove.

Odavna sam izgubio iluziju o vrhunskom sportu i čistoći i poštenju u njemu. I jasno je da su zakulisne igre i neki viši interesi poslali SP u nogometu na tržište od 100 000 000 ljudi. Sve je to politika, a politika je kurva. I sport nije iznimka od tog pravila
Kada se pročitaju izjave dane u posljednjih 15-ak godina našeg člana Međunarodnog Olimpijskog Komiteta, koji je valjda prekršio svojim ponašanjem sve i jedan kodeks olimpizma i olimpijskog pokreta, ako tako nešto i postoji, onda je predsjednik nogometnog saveza mala beba u odnosu na njega. I što onda očekivati, kakve iluzije o poštenju i pravdi imati.

U našem gradu se nastavlja lijepo vrijeme, i nastavlja se uređivanje drvoreda i sječa i sađenje stabala. Sa stručne strane priznajem da se uopće ne razumijem u hortikulturu i uređenje gradskih zelenila (znam obijeliti voćke, i obrezati ih onako kako su mi pokazali kao djetetu). Puno informativnije je o svemu pisao više puta Nešo na stranicama Radio Ogulina a i Uske staze.
Laički, kao nekome tko je odrastao uz park i stabla uz glavnu ulicu i osnovnu školu, ne izgleda mi da se radi planski (ili je to neki čudan plan), i sve skupa je malo pregrubo i drastično za moje poimanje uređenja zelenila.

Činjenica je da se jako dugo o zelenilu u gradu nije uopće vodilo računa, osim kada je trebalo postaviti monstruozne betonske prepreke da se ne bi auti parkirali na travnjake, ili kada je trebalo postaviti kiosk u centar grada na zelenu površinu.

Možda je ovo prvi nužni korak ka uređenju grada i možda mi na to nismo navikli, meni nedostaju široke krošnje naših stabala, i za sada mi je ovo što je napravljeno ružno i odbojno.

Svakako da treba nešto uraditi po tom pitanju, ali neka stabla u gradu se ni od lanjskih zahvata, koje struka hvali na sva usta, nisu oporavila. Pa kako onda da vjerujemo struci kada govori o zahvatima koji se sada provode ili će se provoditi u budućnosti?

Park, kao centralna zelena površina grada je, sa iznimkom Cesarovca i Tomislava, strašno zapušten, i potrebno ga je srediti i dotjerati.
Jedna od ideja je i kompletno rušenje svih stabala i sadnja od nule. Možda je to na dulji rok najbolje rješenje, ali mi se ne dopada, emotivno sam vezan uz park i teško bi mi palo da ga preko noći sruše i ogole grad.

Objavljena je lista prioriteta za kupnju POS stanova. Možda su dobitnici sa liste POS lista dobili neke detaljnije informacije od meni dostupnih. I dalje me zanima kako će ta zgrada izgledati, tko će ju i u kojem roku sagraditi i kako se došlo do konačne cijene.

Današnje fotografije posvećene našim stablima, onima koje još nisu uredili i onome što je ostalo od stabala koja su uredili.















Na današnji 753. g. pr. n. e. je ustanovljen Rim (nije znanstveno utemeljeno ali je općeprihvaćeno), 1828. Noah Webster objavljuje prvi američki rječnik, 1910. umro je Mark Twain (pravim imenom Samuel Langhorne Clemens), 1913. Gideon Sundback je patentirao patentni zatvarač, 1918. oboren je njemački avijatičar Manfred von Richtofen (Crveni Baron), 1956. "Heartbreak Hotel" postaje prvi Elvisov broj 1 na top listi, 1960. Brazilija proglašena glavnim gradom Brazila, 1963. prvi zvanični susret Beatlesa i Rolling Stonesa, 1967. Staljinova kći Svetlana Alliluyeva emigrira u SAD, 1989. velike studentske demonstracije na Tien An Menu.

čekaš li na nešto snažno, doista vrijedno
čekaš li na akciju koja pokreće stvari
razmisli dobro u svakom trenutku
nagrnut će sa svih strana pravovjerni lešinari

Bude mi žao mi kada komentatori blogova o našem gradu i stvarnosti kako je mi vidimo smatraju da je svrha i cilj naših blogova samo kritiziranje svih pojava u našem gradu.

i što god da se mijenja isti su ljudi
i jednooka pravda za slijepce u mraku

Kao prvo, nije istina da se u blogovima uvijek kritizira, kao drugo, kada se govori afirmativno o dobrim stvarima, nitko ništa ne kaže, a kao treće, blogovi su definitivno mjesto gdje se mogu ostaviti necenzurirani komentari, ali i gdje se mogu iznesti stvari koje zvanični mediji ne prenose. Lijepe stvari i onako imate svugdje objavljene, dok one manje lijepe se uglavnom prešute, pa ispada da smo mi protiv napretka, protiv vlasti i vlastodržaca, protiv diplomiranih inženjera, protiv bivših članova Partije, protiv kvazipoduzetnika i kriminalaca, protiv onih koji godinama opstruiraju naš grad i bilo kakve suvisle razvojne projekte, protiv vaterpolista zametenih snijegom i izgubljenih u vrletima, protiv tenisača i nogometaša koji nas koštaju proporcionalno više no što Real košta Madrid, protiv lažne ljubavi prema našem gradu i protiv prešućivanja istine.

sloboda nije podmetanje ideološki zakržljale forme
sloboda nije pometanje ideološki bilo kakve norme
sloboda nije jednostavan domaći zadatak
ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi

Uostalom, mi imamo neke svoje argumente, i uvijek očekujemo i nadamo se kontraargumentima, mislim da nitko sretniji od nas koji pišemo te svoje blogove, kada bi sve što mi pišemo netko demantirao i djelima, a ne riječima, pokazao da smo u krivu. Mi ljubav prema gradu pokazujemo ukazujći na stvari koje bi trebale i morale biti bolje, a ne pišući panegirike zaslužnima. Uostalom, vrijeme pokazuje tko je u pravu i u kojoj mjeri.

teško vrijeme za matore prijatelju moj
ljudi postaju nalik na kokoši
slabo vide i rano liježu
a jutom žure na kopanje
zbijeni u gomile duhana
džepova usukanih od znoja dlanova
zalaze svuda i u sve guraju nos

Jedna od stvari koje treba pohvaliti i koja je zavrijedila neuporedivo više prostora no što joj je posvećeno jest humanitarni koncert održan večeras u dvorani Otvorenog učilišta. Ali, nisam prijetio neke posebne najave, osim danas na RO, koje bi upozoravale na iznimno plemenitu akciju i na veliki nesebičan angažman onih koji su omogućili da do koncerta dođe.

Ovaj post je ipak potaknut prijedlogom jednog posjetitelja, i govori o najkontroverznijem rock autoru sa ovih prostora, Johnnyu Štuliću.
Izvorno je osnovao bend koji je nazvao Balkan Sevdah bend, ali je ime promijenio inspirirano pjesmom Heinricha Hainea Azra, koju je preveo Dorbiša Cesarić, a izvodi ju i Ibrica Jusić na svom albumu "Amanet".

Kraj tanana šedrvana
Gdje žubori voda živa
Šetala se svakog dana,
Sultanova ćerka mila.

Svako veče jedno momče
dolazilo tu da šeta,
Kako vrijeme prolazilo;
Sve je bljeđe,bljeđe bilo.

Pitala ga jednog dana
Sultanova ćerka mila:
"Kazuj robe,odakle si,
iz plemena kojega si?"

"Ja se zovem El Muhamed
iz plemena starih Azra
Što za ljubav glavu gube
I umiru kada ljube."

U početku je često mijenjao postave, jedno vrijeme je svirao i s Jurom Stublićem, kojem je "posvetio" pjesmu "Roll over Jura", a čak je kratko vrijeme proveo u Parnom valjku.
Odrastali smo uz njegove pjesme, oduševljavala nas je mističnost i simbolika njegovih tekstova, njegov bunt i drugačiji izražaj od svega što je tadašnji novi val nosio u sebi, drugačija snaga i energija. Fascinirala nas je hiperprodukcija zaista maestralnih albuma koje je izdavao kao na pokretnoj traci, jednostruki (Azra), dvostruki (Sunčana strana ulice), trostruki (Ravno do dna), pa opet dvostruki (Filigranski pločnici). Kasniji albumi izlaze u polaganijem ritmu, i postaju sve mračniji, tekstovi sve teži i dublji.

Pjevali smo Graciju na klupi u parku ili na košarkaškom igralištu, i nije nam padalo na pamet ostaviti svinjac iza sebe. Na romantičnijim druženjima pjevali smo "Kao ti i ja" ili "Ako znaš bilo što".
Išli smo na koncerte na kojima su se pjesme nizale bez najava, na kojima je sve bila samo jedna sirova energija i magija koju je prenosio na publiku.

dok sam bio student ružio sam često
čitao Praxis polemizirao vješto
anarhizam mi je bio u krvi
svi na barikade
sanjao sam kako vodim proletere mlade

Vremenom je sve skupa otišlo u neku drugu krajnost, pjesme su postale nerazumljivije, bilo je sve više obrada, kosa je postala duža, brada gušća, trostruki pa četverostruki album, pjesme na engleskom, talijanskom.... I onda je Johnny jednostavno otišao, digao ruke od ovih prostora i počeo živjeti neki sasma drugi život, krenuo prevoditi Ilijadu, i izdavati albume koji su se mogli kupiti samo kod njega u stanu, pisati biografiju u stihovima.
Svako toliko krene priča o povratku, svako toliko skupi se hrpa raznih estradnih priljepaka i onih koji nikada iz njegove sjene nisu izašli i naprave koncert Tribute to Azra, iako je on oduvijek tvrdio da je Azra Johnny Štulić.
Naravno, vrhunske karijere ostalih članova najpoznatije postave, Miše Hrnjaka i Borisa Leinera, kao i onih koji su povremeno prolazili i svirali u Azri, su ga ipak u velikoj mjeri demantirale.

Ostale su pjesme, ostala je legenda koja samo raste. Priznajem da u samom početku mi nije skroz legao, ali kako je vrijeme prolazilo, sve sam bolnije prepoznavao neke životne situacije u njegovim stihovima. Ostala su i neodgovorena pitanja kome su posvećene pojedine pjesme, i na koga je u njima aludirao.
U svakom slučaju, obilježio je jedno vrijeme, i dao obilje materijala koje kao citate možemo i koristimo u postovima.

Na današnji dan 1945. oslobođen je koncentracijski logor Buchenwald, 1953. rođen je Branimir Štulić, 1961. prvi nastup Bob Dylana u New Yorku (predizvođač za John Lee Hookera),1970. Peter Green napustio Fleetwod Mac, 1977. umro Jacques Prévert

I nije me briga
Nije me strah
Ne mogu pomoći nikome od nas
Nije me briga za gadarije prepucavanja
I lovu bez koje se ne može
I nije me briga
I ne bojim se
Ne mogu pomoći nikome od nas

VIII. USKRSNI DANI

Prazan grob


(Mt 28,1-8; Mk 16,1-8; Lk 24,1-12)
#20Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. (2) Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." (3) Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. (4) Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. (5) Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. (6) Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže (7) i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. (8) Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. (9) Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. (10) Potom se učenici vratiše kući.
Ukazanje Mariji Magdaleni


(Mt 28,9-10; Mk 16,9-11)
(11) A Marija je stajala vani kod groba i plakala. (12) Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. (13) Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." (14) Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. (15) Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." (16) Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" (17) Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." (18) Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao."
Ukazanje učenicima


(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Lk 24,36-49)
(19) I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" (20) To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. (21) Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." (22) To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. (23) Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Ukazanje u nazočnosti Tominoj

(24) Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. (25) Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." (26) I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" (27) Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." (28) Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" (29) Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"

Zaključak: svrha ove knjige

(30) Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. (31) A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.


Evanđelje po Ivanu.


Maks je napisao izniman post, pa meni samo ostaje da se složim s njim, i da vam svima (a danas pada u isti dan svima koji ga slave) čestitam Uskrs.

"Kukavičluk postavlja pitanje, je li bezopasno?
Probitačnost postavlja pitanje, je li razborito?
Taština postavlja pitanje, je li popularno?
Ali, savjest postavlja pitanje, je li ispravno?
Dolazi vrijeme kada čovjek mora zauzeti stav koji nije niti bezopasan, niti razborit niti popularan, ali ga mora zauzeti jer mu savjest govori da je ispravan."



Na današnji dan 1968. u Memphisu je ubijen Martin Luther King.