Quis custodiet ipsos custodes?

"Gloriam sapientes possidebunt stultorum exaltatio ignominia."*

Moram priznati da ne volim amerikanizaciju društva i potrošačku histeriju koja lagano počinje. Trgovine su već pomalo okićene, prodaju se ukrasi za jelke, uskoro će se oriti "Zvončići" iz stotina prikrivenih zvučnika, i simpatični debeljuškasti starčići u crvenom, s dugom sijedom bradom, će nas mamiti da kupujemo, kupujemo, kupujemo.
Ono što bi trebalo biti blagdan obitelji i druženja sve više postaje samo još jedan izgovor za bjesomučne kupovine.
Novac je postao jedino mjerilo vrijednosti u društvu, ma što god mi govorili i ma kako god se zavaravali da tome nije tako.

Grad se uređuje, prigodno, kako i priliči, vješaju se ukrasi koji će uskoro zasvijetliti i uljepšati ulice i zgrade.
Jako puno novca je proteklih godina, odlukama gradskih vlasti, umjesto u razvoj privrede i otvaranje radnih mjesta, utrošeno na uređenje grada, fasade, asfaltiranje ulica. Grad je ljepši, uređeniji, blistaviji. Oni koji rijetko dolaze uvijek se oduševe promjenama koje su zaista vidljive. A što leži ispod površine, to i onako ostaje samo nama.

Stalno se govori o turizmu kao vrhunskom izvoznom proizvodu, i naš kraj bi se mogao kvalitetnije i bolje pozicionirati što se tiče turističke ponude. Na žalost, turizam nije u potpunosti izvozni proizvod, pošto se jako puno hrane za potrebe turizma uvozi, neki hotelski lanci su u vlasništvu stranaca, caruje siva ekonomija.
Donosi turizam zahvalan prihod, daleko od toga, ali i daleko od onoga što bi mogao donositi, kako direktno tako i indirektno.
Ista stvar je i sa neiskorištenim turističkim potencijalima našeg kraja. Od proiuzvodnje ekološki prihvatljive hrane, Bjelolasice (opet smo jutros ostali prikraćeni za razgovor sa saborskim zasupnikom i vaterpolistom da nam objasne strategiju razvoja i što se zaista događa, hoće li obećana financijska injekcija zaista biti ubrizgana u izbornoj godini), preko Sabljaka, Bukovnika, pa sve do samog grada, kule, zavičajnog muzeja, ponora Đule.

Kako dolazi jesen, ponor je ogoljen. I s tim ogoljavanjem ogoljena je i istina o nama i našem odnosu prema tom prirodnom fenomenu koja bi trebao i morao biti naš ponos i dika. Jer riječ je o zaista fantastičnom prizoru koji oduzima dah, samo što smo mi na njega navikli i uopće ga ne doživljavamo.
S opadanjem lišća, ukazale su se velike količine smeća bacane bezdušno i bezobzirno cijelom dužinom ponora.

Pretpostavljam da u strukturi grada kao takvog postoji komunalna služba, komunalni redari, netko zadužen za održavanje čistoće grada i prirode. Uzaludan je bio trud svih onih dobrovoljaca koji su nakon poplave 1999. izvlačili i izvukli tone i tone naplavina i smeća iz ponora. Svaka veća kiša otkrije sav jad i svu bijedu ponora, opet isplivaju kanisteri, bačve, vreće, letve, lonci...
Sigurno postoje i pozitivni zakonski propisi koji reguliraju zbrinjavanje otpada (iako gradsko odlagalište zaslužuje da se o njemu napiše i da se prozovu nadležni), kao i kažnjavanje tako flagrantnog kršenja propisa i onečišćavanja prirode. A nije problem prošetati se uz kanjon, uočiti odlagališta i kazniti odgovorne. Samo što bi to između ostalog značilo i zamjeriti se nekim ugostiteljima, a to se u našem gradu nikako ne želi.

Drugi problem u gradu, a nadovezuje se na ponor, je kronični manjak koševa za smeće po gradu. Morate se dobrano pomučiti da ih pronađete. Vrlo ih je malo, jedino u parku i ulici Bernardina Frankopana ih ima dovoljno (ali klupe u parku su u katastrofalnom stanju).
Rezultat toga je razbacano smeće posvuda, ako samo stanete na most, kamo god se okrenete vidjet ćete hrpe odbačenih plastičnih čaša, papira, flaša, razbijenih boca, a tako je i skoro po cijelom gradu..

U okviru ekološke akcije, možda bi se mogli negdje u gradu postaviti i kontejneri za odlaganje papira, baterija, staklene ambalaže (jer ne može svatko otići do Super Konzuma da bi odložio takav otpad).
Možda bi neki pritisak na gradsku vlast da tome posveti mrvicu svog dragocjenog vremena koje će se sada trošiti na smišljanje kako da si isplate što veće božićnice i da se što više nahvale i međusobno nagrađuju urodio plodom.

S jedne strane se silni novci ulažu u uljepšavanje grada, a s druge strane se ne želi uložiti ne samo relativno, već i apsolutno malen iznos da bi se grad održavao čišćim.






U nastavku, samo par fotografija nastalih popodne.
Stanje ispod brane na Bukovniku je katastrofalno, da čovjek ne povjeruje da se tu ikada itko kupao. A nije to kupanje bilo tako davno.








Na današnji dan 1865. Lewis Caroll izdaje "Alisu u zemlji čudesa", 1868. Tokyo postao japanska prijestolnica (to tada je prijestolnica bila grad Edo), 1894. rođen američki matematičar i otac kibernetike Norbert Wiener , 1922. otkrivena Tutankamonova grobnica, 1939. rođena Tina Turner (pravim imenom Annie Bullock), 1969. grupa Cream je održala posljednji koncert (Jack Bruce bas, Ginger Baker bubnjevi i Eric Clapton gitara).

*"Mudri će baštiniti čast, a bezumnici snositi sramotu."
Biblija, Mudre izreke 3-35