"Nije problem što kradu moje ideje, već što nemaju vlastite" ****
Nikola Tesla
Nastavljaju se paklene vrućine.
Ako se sjećate, negdje u proljeće su vrli prognostičari u svojim dugoročnim prognozama najavljivali izuzetno kišno i relativno hladno ljeto. E sad, tu nije toliko problem što pogriješe (već sam pisao o tome), već o tome što se, uprkos katastrofalnim prognozama koje promašuju čak i za razdoblje dulje od 2-3 dana, usuđuju objaviti prognozu za nekoliko mjeseci unaprijed.
Naravno, promijenili su se parametri prognoziranja vremena, sve se promijenilo u jednoj znanosti koja se jako oslanjala na trendove i bilježenja u prošlosti, na statistiku (laž, prokleta laž i statistika), i ništa više nije kao prije, ali ipak, da netko drugi svoj posao radi tako aljkavo kao oni, ne bi se dobro proveo.
Ljudi se užasavaju što naši vrli ministri, ministrice i ostali dužnosnici otvaraju striptiz barove, a ne dolaze na koncerte i otvaranje nekakvih bezveznih glazbenih večeri. Gradonačelnik grada u kojem se odvija manifestacija, ali se otvara i striptiz bar, se pravdao umorom od silnih obaveza.
Uostalom, to su 46.glazebene večeri po redu, što znači da su nastale u mrsko komunističko doba kojeg se gradonačelnik koji je sve što ima stekao nakon prelaska iz jednoumlja u bezumlje sigurno gnuša.
Nije mi jasno čemu se tu treba čuditi, njihovom mentalnom sklopu striptiz je znatno bliži od klasične umjetnosti.
Umjetnost je i onako subjektivna, a u striptiz baru se sigurno može i dobro popiti, i dovikivati polugolim i golim djevojkama koje plešu uz štangu ili na šanku (to je prava umjetnost, koja razgaljuje srca i duše), dok na koncertu čovjek mora mirno sjediti, biti lijepo obučen, ne smije ni na telefon pričati dok oni tamo natežu nekakve čudne instrumente i eventualno urlaju na nekom nepoznatom jeziku.
Pa kakav je to koncert bez harmonike ili barem tamburice, i Branka Uvodića koji najavljuje?
Njima u obranu, vjerujem da bi oni jako rado otvarali i nekakve pogone i tvornice, ali toga već odavno nije bilo. Pa se onda guraju bilo gdje gdje se nešto otvara. A i catering kod otvaranja striptiz bara je sigurno bolji no što bi bio ručak u nekoj možebitnoj radničkoj menzi.
Lagano počinje sezona godišnjih odmora, što znači da se nadamo da će i naši gradski očusi na nezasluženi odmor. Ako ništa drugo, barem će na kratko prestati kontinuirano devastiranje našeg grada njihovim nerazumnim odlukama i nesuvislim postupcima.
Najbolje bi bilo da se više nikad i ne vrate.
Naravno, mislim da se ne vrate na sadašnje funkcije već da puni radnog elana i svježih ideja nakon godišnjeg odu tamo odakle su i došli na vlast (...sram ga bilo gospodo, ko pomisli loše...).
Javnost se često buni da ih se ni za što ne pita (od Bjelolasice koja se sigurno neće uređivati, jer Mostar je ipak i bliži i važniji, što je potemkinx dobro primjetio, preko mogućeg skijališta na Kranjčevki, kanalizacije u gradu, rasporeda gradskog novca, poduzetničke zone, uništavanja gradske privrede, bolnice i njenih dubioza i skandala oko nje, golubice, kolodvora, da ne nabrajam u nedogled).
To je notorna laž.
Cijeli demokratski sistem je zamišljen i baziran na predstavnicima naroda. Direktno propitkivanje javnosti oko svakog problema je vrlo komplicirano i skupo, tako da se provodi periodički, izborima ili referendumima.
U svake otprilike 4 godine javnost ima priliku reći što misli o dotadašnjim predstavnicima i izabrati nove. Nisu to neki nepoznati ljudi, kako je obično na državnim izborima, već svima poznati susjedi, poznanici, rođaci, prijatelji, neprijatelji, dobrotvori, zlotvori...
Svi ih znaju, znaju njihovu prošlost, sadašnjost, znaju im pretke i potomke, znaju im i krvna zrnca po potrebi prebrojiti, znaju odakle su došli, tko su i što su im bili roditelji, s kim su išli u osnovnu školu, kakve su škole završili (ovo je istini za volju sklizak teren, jer neki završe neke škole u nekim čudnim mjestima i u neka čudna vremena), s kim su dobri a s kim nisu, kojim sportom su se bavili, koliko su dugo bili u Partiji, od kada idu u crkvu, za koga navijaju, s kim su rodbinski povezani od važnijih struktura... Sve to o njima znaju, i odaberu one za koje smatraju da su najbolji i da će ih najbolje predstavljati.
I zašto se onda bune, koga su odabrali, još nam je i dobro.
Na današnji dan 1304. rođen pjesnik Francesco Petrarca, 1866. rođen je njemački matematičar Georg Fridriech Bernhard Riemann, 1868. u SAD donesen zakon da na svim kutijama cigareta moraju biti porezne markice, 1919. rođen Edmund Hilary (osvajač Mount Everesta), 1920. rođen ruski šahist Lav Aronjin, 1937. umro je italijanski fizičar Guglielmo Marconi (iako mu se pripisuju najveće zasluge za razvoj radija, dobar dio ideja i patenata je ukrao Nikoli Tesli, što je čak i američki Vrhovni sud priznao, ali na žalost na tome je i ostalo) ****,1923. u Meksiku ubijen Pancho Villa (pravim imenom Doretejo Arango), 1944. neuspješan atentat na Hitlera (11 godina prekasno, i još neuspješno), 1947. rođen Carlos Santana, 1969. Neil Armstrong stupio na Mjesec (za one koji ne vjeruju u to, zanimljiv link Appolo hoax)
Za one koji su bili vrijedni i pročitali post do kraja, kao i za one koji pročitaju samo početak i kraj, pojašnjenje naslova, iako su frazu vjerujem mnogi prepoznali, kao i ilustraciju uz post.
Nedavno sam se sreo sa starim prijateljem koji je otišao van živjeti pred nekih 8 godina. Iako mu je dobro, u njemu i dalje tinja želja za povratkom i ljubav prema našem kraju, koja je kao i obično uvijek jača i iskrenija kod ljudi koji su otišli i probali i nešto drugo nego kod onih koji se nikada nisu nikuda maknuli i sve prihvaćaju zdravo za gotovo.
I tako smo u razgovoru, sjedeći ispred njegove kuće i gledajući Klek, oživljavali stare teme, ljude i događaje. Dotaknuli smo se i neizostavnog Alan Forda, kultnog stripa naše mladosti, fenomenalnog crteža i radnje Magnusa i Bunkera, i jednako fenomenalnog prijevoda Nenada Brixya.
Fantastičan strip, izrazito istančanog humora, živopisnih likova (pri tome mislim na prvih 70-ak epizoda koje je radio originalni dvojac, kasnije kvaliteta stripa dosta opada). Veliku zaslugu uspjehu kod nas je kumovao i Brixyev prijevod. Da ne opisujem strip i njegovu povijest, ako malo prošvrljate internetom, naći ćete mnoštvo stranica o stripu, povijesti, likovima, glavnim junacima i njihovim neprijateljima, a postoji i dosta skeniranih epizoda koje možete skinuti.
Među stalnim epizodistima su i tri svinje koje predstavljaju gradske vjećnike, koji uvijek nešto mute za svoj račun, pomažući sumnjivim političarima i bogatašima da postanu još bogatiji i moćniji. Njihovi su pijuni, ali u tome pronalaze i korist za sebe. Pri tome se otresaju i na nesposobne državne službenike, obično u liku nespretnog inspektora Brooka.
Njegova Visost Broj 1 često mora poslovati i komunicirati s njima, a kako pri tome nastoji izvući što više za sebe i grupu TNT nastaju problemi. Broj 1 to vrlo jednostavno rješava, zavirujući u svoju legendarnu malu knjižicu u kojoj su zapisani grijesi apsolutno svakog na koga nalete članovi grupe TNT tokom mnogobrojnih epizoda
Kad god ih želi podsjetiti na njihovu mračnu prošlost prije no što su postali uvaženi vjećnici, samo im kaže "Zadržite suze".
U stripu to uvijek funkcionira, i na kraju grupa TNT tj. njen vođa dobije ono što je i tražio, i svinje tj. gradski vjećnici popuste preplašeni mogućnošću objavljivanja podataka koji bi ih kompromitirali (riječ je o kriminalnim aktivnostima prije no što su izabrani).
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima, kao i naslov 33. epizode iz koje je uzeta naslovna ilustracija, je slučajna.
