Quis custodiet ipsos custodes?

Zbogom lasici.

Kako nije ostavila nikakav kontakt, neću joj moći javiti ako ikada skupim 20 komentara na ovom blogu. Kako ga neće posjećivati, ako se to ikada i dogodi, ostat će prikraćena za tu, u kozmičkim razmjerima potpuno irelevatnu informaciju.

Najbolji opis motiva zašto pišem blog nalazi se u riječima Meše Selimovića koje možete pročitati s lijeve strane bloga (Zašto pišem blog).

Cilj mi je podijeliti svoja razmišljanja s ljudima, i raduje me njihov odgovor, raduju me posjete bloga, raduju me komentari koji ipak pokazuju da je barem nekom stalo, raduju me istomišljenici, ali naravno dopuštam da se mnogim ljudima ne dopada to što pišem. Pokušavam dati drugačije mišljenje i drugačiji pogled na našu stvarnost, koji je subjektivan, i sigurno se mnogi sa mnom neće složiti. Po nekim komentarima koje je lasica ostavljala na postove činilo mi se da i ona spada u one ljude koji žele nešto promijeniti.

Možda je lasica u pravu, možda ne mogu promijeniti svijet, ali na ovaj način bar imam dojam da sam nešto učinio i nisam mirno gledao kako sve oko nas propada. Bar sam digao svoj glas, iako je to tako malo i beznačajno, ali ako budemo šutjeli, bit će još gore. Ako ništa drugo, bar lajem dok karavane prolaze i ostavljaju naš grad sve čemerniji i pustiji, u sve većoj bijedi i besprespektivnosti. Pa kad nas se skupi više i kad budemo uporno glasno lajali, možda nekoga i trgnemo, možda se netko i zapita kuda sve to ide i kamo nas vode.

Bilo mi je drago ako su joj se moji postovi nekada dopadali,i bilo mi je drago kad je posjećivala blog i ostavljala komentare. Žao mi je da ju je post Više od igre potakao da me prekriži. Pogotovo ako je zaista tomu razlog jedna dobro odigrana izgubljena utakmica i nabujali nacionalni ponos.

Kao i uvijek, stojim iza svake napisane riječi.

Smatram da oni koji porez plaćaju u Mote Carlu ili ga ne plaćaju nigdje, nisu reprezenti države, i smatram da se država prezentira drugim načinima.
Prezentacija kroz sport je tipična socrealistička izmišljotina kojom se htjelo dokazati da je socijalizam nadmoćan trulom kapitalizmu. Sport je dobar i zanimljiv, i pohvalno je da se mladi njime bave, i sam sam se nekada bavio, a volio bih da i sada imam više vremena za sport, ali nije to nikakva prezentacija države.

Zar zaista vjerujete da se globalni kapital rukovodi nogometom u odlučivanju gdje će se ulagati, zar zaista vjerujete da se globalni svjetski tokovi ravnaju prema nogometu? Zar zaista vjerujete da je raspadu SSSR-a ili Jugoslavije doprinesao sport i sportaši, i da je sport zaslužan za bilo što na globalnoj razini (isključujem nogometni rat Salvadora i Hondurasa).

Nikakva to reklama nije za državu, niti će to otvoriti nova radna mjesta niti će to dovesti nove investicije, niti će to navesti turiste da posjećuju Hrvatsku, niti će nam svima skupa zbog toga porasti standard niti će nam biti bolje. Uostalom, koji ćete proizvod Trinidada i Tobaga sada početi kupovati, ili kada ćete tamo otputovati, ili dionice koje njihove kompanije ćete sada kupiti?

Nisu sportaši, pogotovo nogometaši naši prezentatori, niti je to njima cilj, nemojmo se zavaravati, puna su im usta Hrvatske jer od toga dobro žive, i svaka im čast na tome što rade, jer su to bar u utakmici s Brazilom zaista odradili vrhunski. I prvi put nakon dugo vremena da navijači nisu napravili svinjariju zbog koje bi ih morali kalašnjikovima protjerivati preko granice (osim idiota koji je uletio u teren i dograbio Warholovskih 15 minuta slave).
Ali, da nas oni prezentiraju?
Hvala lijepo.

Budimo realni, sva ova halabuka oko nogometa je u cilju poticanja manijakalne potrošnje, i sve je to samo biznis, u koji se onda uplete i nacionalni duh i ponos da svi dišemo kao jedan, i da svi (ne)mislimo kao jedan, i da svi budemo jedan.
E sad, ako se oprost poreza nogometnim klubovima u državnom budžetu prikaže kao stavka "reklama u svrhu promicanja države i njenih vitalnih interesa", , priznat ću da je lasica u pravu, a da sam ja potpuno promašio temu ovog posta.

Puno veći i bolji prezentatori naše države su Miroslav Radman, ili informatičari sa nedavne olimpijade, ili mnogi naši znanstvenici koji su otišli van ili ostali kod nas radeći neuporedivo važnije stvari u neuporedivo lošijim materijalnim uvjetima, ali se naravno rulja s njima neće i ne može poistovjetiti, iz mnogih razloga.
Jer oni predstavljaju jednu drugu Hrvatsku, naprednu, modernu, okrenutu budućnosti, tolerantnu, snošljivu, otvorenu, baziranu na znanosti i egzaknosti, iznad politike i niskih interesa. Znate li ijednog političara koji bi se mogao svesti pod iste osobine?

Kad odgovorite, onda vam je odmah i jasno zašto je nogomet popularan, a Miroslav Radman nije.

Na današnji dan 1882. rođen skladatelj Igor Stravinski, 1885. Kip Slobode stigao u New York iz Francuske, 1929. rođen šahist Tigran Petrosjan (9. prvak svijeta 1963-1969, prvak je postao pobijedivši Mihaila Botvinika, da bi titulu izgubio u meču protiv Borisa Spaskog), 1988. Microsoft izdao MS DOS 4.0.