Quis custodiet ipsos custodes?

Konačno je dugonajavljivano prvenstvo počelo. Višemjesečna tortura se pojako pojačavala, i sada će sve stati na mjesec dana.

Ne volim nogomet.
Možda bih se trebao korigirati, jer volim ponekad odigrati utakmicu s prijateljima, volim ponekad pogledati na par minuta neki dobar prenos kada recimo igra Barcelona ili Manchester United (5 minuta, max. 10).

Ali ne volim, i gadi mi se, ono što nogomet predstavlja kod nas.
Gade mi se polupismeni, bahati, prepotentni, isprazni nogometaši koji žive užano puno puta bolje no što zavređuju.
Gade mi se nogometaši koji ne mogu složiti dvije prosto proširene rečenice a pune su ih novine i usuđuju se pojavljivati na nacionalnoj televiziji.
Gade mi se nogometaši koji govore o stvarima u koje se ne razumiju.
Gade mi se nogometaši koji uporno ističu silna odricanja u životu, i razmeću se svojom vjerom i pobožnošću, koji pokušavaju govoriti o aktualnom društvenom trenutku, o povijesti, o kulturi i naciji, a zatim odu u narodnjački klub u kojem plešu po stolovima do zore na taktove pjevača koje bi u dopodnevnim satima i oni i njihov navijači najradije vidjeli na vrbama.
Gade mi se nogometaši koji ne plaćaju porez.
Gade mi se nogometaši koji porez plaćaju vani, ali ih to ne smeta da se aktivno bave politikom kod nas.
Gade mi se klubovi koji ne plaćaju porez, a riječ je o iznosima od nekoliko desetaka mil. EUR.
Gade mi se klubovi koji dobijaju donacije državnih poduzeća, a ne mogu na utakmici skupiti više od 100-200 ljudi, no i dalje svoje nogometaše plaćaju po 100 000-200 000 EUR po sezoni.
Gade mi se klubovi i predsjednici klubova koji javno govore o tome koliko plaćaju svoje igrače, a da za to ne plate ni lipe porez.a
Gade mi se nogometaši koji podržavaju svoje navijače i navijačke skupine koje su u većini slučajeva obične skupine vandala.
Gade mi se navijači zbog kojih čovjek kada je neka ozbiljnija utakmica ne smije prošetati niti jednim našim gradom, u strahu od batina pijane razularene gomile.
Gade mi se navijači koji poslije utakmice idu u krdu i razbijaju izloge i oštećuju automobile, tramvaje i autobuse.
Gade mi se navijači koji su u stanju zapaliti auto u kojim isto takvi divljaci kao i oni, samo navijači drugog kluba, putuju na utakmicu, pokušavši ih pri tome zadržati u autu dok se vatra malo ne rasplamsa.
Gade mi se navijači koji su sa nogometa prešli i na ostale terene, i jednako divljaju.
Gadi mi se policija koja na taj vandalizam ne reagira.
Gadi mi se policija koja se ne usudi dirnuti u sav taj kriminal, i sve te divljake koji im se smiju u lice sa naslovnih strana.
Gade mi se novinari koji sav taj vandalizam minoriziraju, a vandale glorificiraju.
Gade mi se novinari koji za svakog nogometaša koji uspije ne izgubiti loptu u trku od 20 metara pišu da je novi Maradona.
Gade mi se novinari koji prenose nogometne utakmice jer siliju i masakriraju hrvatski književni jezik.
Gade mi se novinari koji me pokušavaju uvjeriti da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, koji me pokušavaju uvjeriti da ništa drugo nije bitno.
Gade mi se treneri koji o nogometu govore kao da je to atomska fizika.
Gade mi se bivši nogometaši koji se bave politikom.
Gade mi se bivši nogometaši koji umjesto da su na robiji zbog prevara, ucjena, razbojništava, uredno prenose utakmice sa prijepomenutim nepismenim novinarima.
Gade mi se beskrajne reprize nogometnih utakmica.
Gade mi se političari koji će nogometnim klubovima oprostiti skoro milijardu kuna ukradenog poreza, ali će pustiti da u Ogulinu propadnu DIP, Sintal, da propadnu stotine takvih DIP-ova i Sintala po cijeloj Hrvatskoj, za koje se neće naći razumijevanje vlastodržaca i vlasti.
Gadi mi se sav taj biznis multinacionalnih kompanija, koja izrabljuju djecu na Dalekom Istoku da bi proizvodila tenisice, lopte i dresove radeći za nadnice od nekoliko USD, nedostatne za život.
Gade mi se kompanije koje iste te dresove prodaju za 100 USD.
Gadi mi se FIFA i UEFA koje znaju da se djeca izrabljuju, ali su savile kičmu pod pritiskom novca i spremne su sve oprostiti za neku donaciju, jer ipak je to samo biznis.
Gade mi se firme koje koriste nogomet da bi se reklamirale i koje mi se obrađaju u drugom licu jednine i koje su spremne bilo što odjenuti u nogometno ruho i prodavati pod krinkom veze s nogometom.
Gade mi se beskrajno duge i ponavljajuće reklame za razne vrste piva.
Gade mi se uzorci lopte na svemu što nas okružuje, tako da čovjek mora pripaziti kad otvara konzervu da ne iskoči Otto Barić ili Ćiro ili netko od "vatrenih", ili netko od onih neobrijanih budaletina iz reklame za pivo.
Gadi mi se Međunarodni Olimpijski Odbor, koji sa tom svom bukom nema puno veze, no kad vidite tko sve u njemu sjedi, jasno vam je da je Coubertainov duh odavna mrtav.


Uživajte u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Na današnji dan 68. ubio se rimski car Neron (iako je optužen, po svoj prilici nije bio odgovoran za palež Rima 64. godine), 1781. rođen engleski izumitelj George Stephenson (lokomotiva), 1870. umro Charles Dickens, 1915. rođen otac električne gitare Les Paul, 1934. prvo pojavljivanje Paje Patka, 1969. Brian Jones napušta Rolling Stonese.