Quis custodiet ipsos custodes?

Na današnji dan 1887. američki izumitelj njemačkog porijekla Emile Berliner je patentirao gramofon.

Ne znam kako vama, ali meni CD nikada iz srca nije istisnuo gramofonsku ploču, i zvuk koji daje CD nikako se ne može porediti sa zvukom koji su davali gramofoni.


Bez obzira što je zvuk CD-a ispeglaniji i čišći, niti zvuk niti medij niti slušanje ne pobuđuju kod mene onaj ushit koji je pobuđivao ritual slušanja ploča, izvlačenje iz omota, brisanje, stavljanje igle na ploču uz lagani šum, pucketanje ploče dok svira (kako je netko jednom rekao "Kakvi su to Led Zeppelin ako ne pucketaju"), očaj kada neka rijetka ploča nabavljena tko zna kako i iz tko zna koje ruke počne preskakati.

Još uvijek se ponekad tomu prepustim, na žalost vrlo rijetko. Jer dok se CD može slušati i usput, slušanje ploča je bar za mene uvijek bilo nešto posebno, događaj za sebe, i nisam ga remetio radeći nešto drugo.

Progres nosi svoje, CD-i su neuporedivo izdržljiviji, praktičniji, jednostavniji za rukovanje i održavanje, zauzimaju daleko manje mjesta, ne iskrivljuju se na suncu, manje ogrebotine im neće škoditi, laserske glave traju neuporedivo dulje od gramofonskih igala. Ali nije to to.

Osim toga, nekada davno su ploče koštale od 10 do max. 20 DEM, ili max. 10 EUR u sadašnjim cijenama, dok su CD-i bitno skuplji. A proizvodnja im je znatno jeftinija i jednostavnija, što opet znači samo ekstraprofit za proizvođače i izvođače. Sve se komercijaliziralo i sve se gleda kroz zaradu, a nisam siguran da je u ovom slučaju napredak donio poboljšanje.


Ovako je izgledao pogled iz sredine parka u subotu.
Nedjelja je bila bitno ljepša uz sunce nako dugo vremena, ali slika nema zato što Canon nema indikator istrošenosti baterije dok baterija ne dođe skoro do samog kraja, pa sam ju proveo šetajući s neupotrebljivim aparatom u džepu.