Quis custodiet ipsos custodes?

Stari narod Maja je imao vrlo visoko razvijenu civilizaciju. A onda su došli konkvistadori donesti im kršćanstvo, i civilizacija je zatrta...
O tome smo učili i u školi, i nema smisla mučne detalje ponovno prezentirati.

Dođoše divlji i otjeraše pitome, kao i mnogo puta od tada, pa sve do današnjih dana. I sada su ti divljaci moderatori novog svjetskog poretka. Ali nisu tu samo Španjolci, da ne ispadne da su oni najgori.

Ne želim politizirati ni moralizirati, sjetih se Maja pa da podijelim s vama.

Ono po čemu su ostali poznati do današnjih dana jest njihov vrlo precizan kalendar, koji je završavao 21.12.2012.

Više o njima i toj zanimljivoj činjenici, ako imate volje i vremena na sljedećim linkovima...

http://www.apj.co.uk/destinations/tikal.htm
http://www.levity.com/eschaton/Why2012.html
http://berclo.net/page01/01en-hist-maya.html

Sunčano, ali vrlo hladno, -16.
Sve izgleda puno ljepše obasjano suncem.

Drago mi je da ima posjetilaca mog bloga, i polaskan sam komentarima. Uvažio sam i primjedbe, te ću ubuduće navoditi i lokacije fotografija.

Svima želim ugodan tjedan.

Nego o snijegu.

Padao je cijelu noć i dobar dio dana, i ima ga zaista puno. Svi su zauzeti čišćenjem. I sve skupa ove godine ga je napadalo sigurno preko 2 metra. Sreća je da se u jednom trenutku dobar dio otopio, inače bismo bili zatrpani.


Nije toliko problem ni u količini snijega, ni u hladnoći, već više u tome da je snijeg pao prekasno, tek polovinom prvog mjeseca, i da je sada već vrijeme kad smo navikli da se snijeg otopi.

No, kako sam već više puta napisao, ništa nije kao prije.

Ostaje nada da zima neće još dugo trajati i da prognoze o vrlo niskim temperaturama idući tjedan neće biti točne.

Opet pada...
Lagano me strah, a u razgovoru s prijateljima vidim da nisam jedini, hoće li biti dosta drva za ogrijev. Sve skupa nas je zima iznenadila svojom duljinom, pa smo potrošili puno više no što smo planirali (kako drva, tako i lož-ulja), kako tko.

Prilog jedna uspjelija fotografija s današnje šetnje.

Ogromne količine snijega, uprkos dobro organiziranom čišćenju dosta otežavaju kretanje gradom, kako radi ugaženog snijega, tako i radi nanosa koje su stvorile ralice i koji su na mjestima viši od 4 metra. Ali mora se priznati da je centar grada solidno očišćen, s tim da ipak ima ugaženog snijega. Međutim, jako je brzo napadao, a bit će da ih je po običaju malo i iznenadio. Ne treba biti previše kritičan prema tim ljudima, zaista su napravili dobar posao obzirom na intenzitet i količinu padalina ovaj tjedan.

Dosta maglovito i oblačno, ali nije hladno.

U šetnji ugledao jastreba, no kad sam mu se pokušao približiti odletio je, te mi je ostala samo jedna ne previše uspjela fotografija. A kako sam ju još morao smanjivati da zadovolji pravila veličine i formata, nisam zadovoljan kvalitetom.

Ali kao i svi ljudi koji fotografijama gnjave poznanike, ipak ju stavljam.

I možda molba uredništvu bloga da se omogući malo više slobode pri postavljanju slika...

da pokrije brijeg, nego da zvijeri pokažu tragove.

Iako se činilo da je zima na izmaku, dani su postajali topliji, snijeg se polako otapao i nije bilo opasnosti od poplava, opet pada.

Sve u svemu, kad se vidi kako je brzo napadao, i koliko ga u 24 sata padne, onda se može reći da se grad poprilično dobro čisti. I sve službe za to zadužene zaslužuju pohvalu, iako bismo svi voljeli da najprije očiste našu ulicu, ipak se mora priznati da se drže reda i pravila, i da se glavne prometnice promptno čiste.

A zahvaljujući naplati parkiranja, manje je auta u gradu pa je i čišćenje lakše provesti.

Kad sam već kod naplate parkiranja, iako mi se odluka ne dopada, mora se priznati da je učinkovita, i da je puno manje auta po gradu parkirano u vremenu naplate. Što po ovakvom vremenu i nije tako uočljivo, jer i onako je otežano kretanje automobila kroz grad, pa mnogi idu u grad pješice. Ali bitno je radi principa.

Lijepo bi bilo kad bi se odluke svi pridržavali, kako oni koji bi trebali plaćati parkiranje, tako i oni koji bi trebali to kontrolirati. Ovako će opet ispasti da smo svi jednaki, samo su neki jednakiji.

Na žalost, toga je bilo i do sada, dok je policija kontrolirala parkiranje, pazeći koga će kazniti a koga ne, i pazeći da se ne zamjeri pojedincima, dok radi ravnoteže izvoljevaju i kažnjavaju druge. Kazne zaista nisu male, zahvaljujući novom drakonskom zakonu, i čovjeka jako razbjesni situacija kada prometni policajci prolaze pored auta vidno pogrešno parkiranog okrećući glavu, da bi kroz neko vrijeme drugom autu na istom mjestu naplatili kaznu. Princip nezamjeranja moćnicima je s ljudske strane i razumljiv, ali onda gospodo budite konzistentni do kraja, i ne kažnjavajte nikoga. Ili nemojte raditi svoj posao ako ga niste u stanju odraditi korektno i jednako prema svima, što bi trebao biti osnovni postulat vašeg zanimanja.

Najprije su došli po komuniste , a ja sam šutio jer nisam komunist.
Zatim su došli po socijaliste i sindikaliste, a ja sam šutio jer nisam ni jedno ni drugo.
Zatim su došli po Židove, a ja sam šutio jer nisam Židov.
Zatim su došli po mene, a nitko nije ostao da digne svoj glas.


(Martin Neimoller, njemački protestantski svećenik, 14.01.1892-06.03.1984)

Omiljena opservacija, prolazak vremena i gubitak nekih vrijednosti koje mi puno znače, lagana šetnja srijedom popodne kroz grad.

Prolazim pored ogoljenih zidova bivšeg Badžeka, pa pored bivšeg hotela Kapela, nove tržnice o kojoj ne vrijedi trošiti riječi. Rijetko kada je nešto u gradu pobralo tako skoro pa nepodijeljeno loše kritike i ogorčenje kao taj navodno preko 5 000 000kn vrijedan objekt. Prije bi ser reklo da je možda toliko koštao, a vrijednost mu je vrlo upitna

Dalje uz prugu gdje sa lijeve strane ostaju zastrašujuće zgrade onoga što je nekada bio DIP a sada je spomenik ljudskoj gluposti, ali i zloći i pokvarenosti i bešćutnosti onih koji su do propasti doveli tu nekada vrlo uglednu i moćnu firmu, kičmu ne samo Ogulina već i cijelog kraja. Pilana je uništena, a u tom prostoru su otvorena skladišta, klesarske i limarske radnje, pilane, čak jedno vrijeme i teniski tereni...
Za sve je bilo mjesta, samo za staru pilanu i tvornicu namještaja i njene radnike ne. A namještaj se uvozi tko zna otkuda, dok se izvozi drvo. Naravno , to je najlakše, posjeći drvo i izvesti ga, ali dugoročno gledano, uništavamo prirodna bogatstva, uništavamo vlastitu proizvodnju, i postajemo kolonija zbog sirovina.
Ali, o tome će svoj sud reći vrijeme, koje je jedini sudac...

Raskopanom ulicom prema novom autobusnom kolodvoru, još jednom katastrofalnom promašaju, kako lokacijski tako i izvedbeno (i opet su namjere bile dobre, postavljanje tik uz željeznički kolodvor koji je ipak prevelik i prekomplicirano im je bilo da ga ruše i grade novi, inače tko zna...). I opet je izvedba svjesno ili nesvjesno bila loša, poslovni prostori zjape prazni...

Pa da zatvorimo krug, Novom cestom, koja je skoro neprohodna zbog rupa i lokava, i o kojoj je bio prošli post, a koja je od onda još gora i neprohodnija. U stvari sam samo o njoj i mislio pisati, ali eto, uz šetnju su se nametnule još neke teme. Daleko od toga da u gradu nije dosta lijepog i napravljeno, o tome sam i pisao, ali eto jedne druge slike koju naši gradski vlastodršci vješto izbjegavaju. I svi kažu "netko bi trebao odgovarati", ali valjda bi se uz malo volje saznalo tko je taj netko ili tko su ti neki koji su sve to skupa blagoslovili i u svemu participirali

I da završim sa Springsteenom, "My hometown", sa briljantnog albuma "Born in the USA"

...
Now main street’s whitewashed windows and vacant stores
Seems like there ain’t nobody wants to come down here no more
They’re closing down the textile mill across the railroad tracks
Foreman says these jobs are going boys and they ain’t coming back to
Your hometown, your hometown, your hometown, your hometown...

Lagano prolazi snijeg. U stvari i nije lagano, visoke temperature ga prilično brzo odnose. Nadajmo se samo da neće biti prebrzo, kako se ne bi Đula ponovno izlila i paralizirala grad.

Nova cesta (od mosta prema Prapućama) nije asfaltirana, i sada se sa otapanjem snijega pretvara u kombinaciju rupa i dubokih lokava. Iako je ideja izgradnje kanalizacije u svakom slučaju pohvalna, u samu izgradnju se na toj lokaciji krenulo prekasno, sa premalim resursima, te se ušlo u duboku zimu a da nije napravljeno sve što je trebalo biti, pa nije ni asfaltirana (o tome sam već pisao).

Bechtel odlazi ili je već otišao, nadanja da će dobiti daljnju izgradnju autoputa, u što su i mnogi njegovi zaposlenici bili uvjereni, ali i gradske strukture, su se izjalovila, i ostaje pitanje što sada. Nekako mi se čini da je povijesna prilika (a takvih na ovim prostorima usprkos tome što se naziuvaju povijesne ima poprilično) je propuštena. Ogromni novci koji su se slijevali u gradski proračun više neće stizati, i u principu što je napravljeno napravljeno je.

A napravljeno je dosta, započet je projekt kanalizacije, uređena je zgrada općine, sagrađena je gradska tržnica, otkupljen je poslovni objekt stadion, oformljena je Frankopanska garda, postavljen sistem naplate parkiranja, započeta je izgradnja teniske dvorane, započet je projekt industrijske zone koji je već privukao neke ulagače...
Sigurno sam dosta toga propustio, a možda nešto od navedenog i nije rađeno proračunskim novcem, ali poanta ostaje.

Pitanje je svrsishodnosti nabrojanih i nenabrojanih investicija, od kojih neke poput tržnice dobijaju uglavnom jednodušno negativne ocjene.
Pitanje je isto tako jesu li se ti novci mogli korisnije upotrebiti, otvoriti nova radna mjesta, pomoći u sanaciji neke od posrnulih ogulinskih firmi. Jer znalo se od početka da Bechtel neće tu vječno ostati. A radna mjesta su nam puno potrebnija od teniske dvorane, pa čak i od tržnice, a pogotovo ovakve kakva je sada.
Vjerujem da bi i projekt skijališta u Vučićima bio ekonomski isplativiji od nekih od nabrojanih projekata, ali kako se čini od njega ništa.

Ni od Bjelolasice po svoj prilici ništa, planovi od prošle godine postat će planovi od ove godine, pa od iduće, a neće se riješiti niti problem otvaranja još staza, niti problem skijaških topova i vode za njih, niti uređenja postojećih staza i objekata...

Ostaje strah da će nakon Bechtela Ogulin biti poput Nove ceste, zastao u raskoraku između planova, htijenja i mogućnosti, sa jednom divnom i hvalevrijednom idejom u začetku svega, ali traljavom i zakašnjelom izvedbom.

Nadajmo se da neće.