Lagano prolazi snijeg. U stvari i nije lagano, visoke temperature ga prilično brzo odnose. Nadajmo se samo da neće biti prebrzo, kako se ne bi Đula ponovno izlila i paralizirala grad.
Nova cesta (od mosta prema Prapućama) nije asfaltirana, i sada se sa otapanjem snijega pretvara u kombinaciju rupa i dubokih lokava. Iako je ideja izgradnje kanalizacije u svakom slučaju pohvalna, u samu izgradnju se na toj lokaciji krenulo prekasno, sa premalim resursima, te se ušlo u duboku zimu a da nije napravljeno sve što je trebalo biti, pa nije ni asfaltirana (o tome sam već pisao).
Bechtel odlazi ili je već otišao, nadanja da će dobiti daljnju izgradnju autoputa, u što su i mnogi njegovi zaposlenici bili uvjereni, ali i gradske strukture, su se izjalovila, i ostaje pitanje što sada. Nekako mi se čini da je povijesna prilika (a takvih na ovim prostorima usprkos tome što se naziuvaju povijesne ima poprilično) je propuštena. Ogromni novci koji su se slijevali u gradski proračun više neće stizati, i u principu što je napravljeno napravljeno je.
A napravljeno je dosta, započet je projekt kanalizacije, uređena je zgrada općine, sagrađena je gradska tržnica, otkupljen je poslovni objekt stadion, oformljena je Frankopanska garda, postavljen sistem naplate parkiranja, započeta je izgradnja teniske dvorane, započet je projekt industrijske zone koji je već privukao neke ulagače...
Sigurno sam dosta toga propustio, a možda nešto od navedenog i nije rađeno proračunskim novcem, ali poanta ostaje.
Pitanje je svrsishodnosti nabrojanih i nenabrojanih investicija, od kojih neke poput tržnice dobijaju uglavnom jednodušno negativne ocjene.
Pitanje je isto tako jesu li se ti novci mogli korisnije upotrebiti, otvoriti nova radna mjesta, pomoći u sanaciji neke od posrnulih ogulinskih firmi. Jer znalo se od početka da Bechtel neće tu vječno ostati. A radna mjesta su nam puno potrebnija od teniske dvorane, pa čak i od tržnice, a pogotovo ovakve kakva je sada.
Vjerujem da bi i projekt skijališta u Vučićima bio ekonomski isplativiji od nekih od nabrojanih projekata, ali kako se čini od njega ništa.
Ni od Bjelolasice po svoj prilici ništa, planovi od prošle godine postat će planovi od ove godine, pa od iduće, a neće se riješiti niti problem otvaranja još staza, niti problem skijaških topova i vode za njih, niti uređenja postojećih staza i objekata...
Ostaje strah da će nakon Bechtela Ogulin biti poput Nove ceste, zastao u raskoraku između planova, htijenja i mogućnosti, sa jednom divnom i hvalevrijednom idejom u začetku svega, ali traljavom i zakašnjelom izvedbom.
Nadajmo se da neće.
Post je objavljen 14.02.2005. u 08:58 sati.