Maksova maksimala

nedjelja, 25.05.2014.

BALKANSKI POTOP

Vedrana Rudan se neki dan zapitala; ako se već ovaj potop biblijskih razmjera na Balkanu morao dogoditi, zašto se nije dogodio 1990. godine? Zasigurno ne bismo imali razne zbjegove i na tisuće poginulih od metka, žice i kame, ne bi imali spaljena sela, naselja i gradove. Imali bismo na uzvišenijim visinskim kotama samo zbjegove ljudi i životinja, ali zbog poplavljenih polja i cesta. Sela, naselja i gradovi ne bi bila popaljena nego potopljena. Materijalna šteta jednaka je u oba slučaja, ali se ova lakše podnosi iz više razloga. Nije učinjena iz ljudske mržnje, već zbog elementarne, a ja bih dodao, i mentalne nepogode. Melem na ranu oštećenih i nastradalih ljudi u poplavljenim područjima stavljaju ostali ljudi koji nisu u neposrednoj opasnosti svojom neuništivom solidarnošću bez obzira na njihovu vjeroispovijed i naciju!
Pored Vedrane Rudan jedan prekrasan članak napisan je u „advence.hr vijesti“ od B. Marjanovića pa svakako pročitajte na http://www.advance.hr/vijesti/neunistiva-solidarnost-juznih-slavena-kako-je-velika-tragedija-probudila-zajednistvo-koje-je-oduvijek-postojalo/
Obranu od balkanske poplave organizirali su sami mještani, bez obzira da li je poplava u Hrvatskoj, BiH, ili Srbiji. Sve političke vodeće stranke u tom području razmišljale su o tomu da li su u pojedinom dijelu poplave glasači njihovi, ili oporbe. To je bilo najznačajnije u organizaciji zaštite toga područja, a svima ostalima koji žive na ovom području bivše Jugoslavije bilo je bitno da njihova pomoć dođe na najugroženije mjesto u bilo kojoj državi. To je ta solidarnost koja krasi ljude ovoga podneblja, to je ta ljudskost koja pruža pomoć čovjeku bilo koje vjere, to je ta humanost koja ne pita za stranačku i državnu pripadnost.
Ovu kataklizmu na Balkan poslao je netko neimenovan da vrati dostojanstvo obespravljenom čovjeku ove regije, kako tepamo bivšoj Jugoslaviji, da se onaj koji nije u žarištu katastrofe dokaže kako želi pomoći svom prvom susjedu u bilo kojoj novonastaloj državi, ali i da onaj kojemu je stihija odnijela sve bude ponosan da i o njemu brine susjed bilo koje vjere.
I ovaj koji pomaže i ovaj koji pomoć prima izgubio je dostojanstvo političkim igrama od 1990. godine kada su se na tlu bivše Jugoslavije našla tri čovjeka koje majke nisu abortirale jer su mislile da su začele po Duhu svetomu. Oni su krenuli u rat da bi zadovoljili svoju taštinu, ali nisu u rat poslali svoju, već tuđu djecu. Zašto su popovi i hodže blagoslivljali puške, a ne ljude pa se na Radio Sljemenu neki dan javio jedan idiot koji se još uvijek čudi da je ministrica Pusić spomenula pomoć Srbiji i BiH koje su stradale i više nego Hrvatska, a čudio se zato što su njemu to neprijatelji, a ne prvi susjedi!?
Ja bih rekao da je Jugoslavija uskrsnula za ove najveće katasrofe koja je zadesila ove krajeve nakon nedavnog rata 1991. do 1996. zbog toga što smo na izvjesno vrijeme zaboravili na mržnju, rušenja i ubijanja i vratili se ljudskim karakteristikama solidarnosti i empatije.
Jučer, uoči nekadašnjeg Dana mladosti, u Kumrovcu se kod rodne kuće Josipa Broza okupilo oko 5.000 njegovih simpatizera i s nostalgijom se sjetili da se u njegovo vrijeme iz godine u godinu živjelo sve bolje. Zato se poslije 2. svjetskog rata radilo uz pjesmu na poljoprivrednim dobrima, na privatnim poljima, uz vršidbu po noći; vjerovali su u bolje sutra i to se dešavalo! Sve do 1985. godine. Onda je krenulo sve nizbrdo!
Danas više ni pijani ne pjevaju jer nemaju nadu za bolje sutra, mada je i pijanih sve manje jer nemaju novaca. Ne ufaju se u bolje dane - i opet imaju pravo!
Dok po Slavoniji stoka sitnog i krupnog zuba, u doslovnom smislu, gubi tlo pod nogama, pliva , što živa, što mrtva, bolesna hrvatska Vlada raspisuje izbore za članove parlamenta EU iz korpusa hrvatskih europljana koji će za 8.000 € voditi brigu o hrvatskim interesima. Istina, nisu izbori utanačeni jučer, ali Slavonijom plivaju i ljudi, kuće, štale, Slavonijom se ruše nasipi koje je izgradila najveća hrvatska mafijaška organizacija – Hrvatske vode! Zašto ta institucija nije optužena kao i stranka HDZ-a da pljačkaju hrvatski narod i nikomu ne polažu račune. Mnogi od nas nemaju predodžbu s kolikim proračunom barataju Hrvatske vode (HV) i još je 2006. izglasan zakon o vodnoj naknadi pri gradnji bilo kojeg objekta i to u enormnim iznosima. I na ovom mjestu bilo je dva puta pitanje kada će HV dati izvještaj u što su utrošena ta ogromna sredstva. Ne popuštaju samo nasipi, već i mnoga naselja u Hrvatskoj namaju vodovoda uopće!
I na kraju, što je to obećala vlast za sanaciju štete; svi ćete živjeti bolje nego prije potopa, mada sam siguran da je spasonosnu arku dohvatila samo Vlada na čelu s Ivanom Vrdoljakom, Vesnom Pusić, Anom Mrak Taritaš i Andrejom Zlatar Violić, a njima će se pridružiti članovi Vlade s premijerom i ostalim bezličnim ministrima. „Dobit ćete badava nove kuće, štale, stoku, država će se odreći poreza po pitanju poljoprivrede, nabavit će vam novu mehanizaciju, povećati poticaje, dat ćemo badava nove osobne dokumente, knjige za djecu i- tra-la-la-la“. Pa u ovakvoj muci nemojte zajebavati narod. Imajte trunka empatije. Ako znate što je to?

P.S. UPRAVO MI JE JAVIO JEDAN VISOKI DUŽNOSNIK GRADSKE SLUŽBE GRADA OGULINA DA GRADONAČELNIK, DOGRADONAČELNIK, GLASNOGOVORNICA I OGULINSKI POP PUTUJU U UTORAK NA DESET DANA U FRANCUSKU S HRVATSKIM PJEVAČKIM DRUŠTVOM KLEK OGULIN. ŽELIM IM SRETAN PUT I PREGRŠT NOVČANIH SREDSTAVA, SAKUPLJENIH NA AZURNOJ OBALI ZA POTOPLJENE U POSAVINI I PODUNAVLJU. TAKO ĆETE OPRAVDATI ULUPANA SREDSTVA ZA SVOJU EKSKURZIJU! SRETAN VAM PUT PUSTOLOVI!

nedjelja, 18.05.2014.

SMRT FAŠIZMU, ZA DOM SPREMNI!

Ivo Baldasar kojega Zoran Pusić na HRT-u zove Baltazar, član je lijeve SDP stranke, ali je 9. svibnja sudjelovao u podizanju spomenika IX. brigadi HOS-a po imenu Rafael vitez Boban, inače ratnog zločinca iz 2. svjetskog rata!
Svaki čovjek može biti komunist, ali ne mora biti član te stranke, svatko može biti antifašist i time se ponositi, može biti ateist, a cijeniti ideologiju bilo koje religije koja veliča čovjeka kao centralno biće u svemiru. I to samo u slučaju da ga cijeni i da se vlada kao čovjek!
Tako sam ponosan kada pronađem novine ili portale u kojima mogu pročitati razmišljanja nekog Čulića, Đikića, Ivančića, Jakića, Gavrovića, Rašete, Lucića (i neka mi ne zamjere i oni ostali koje nisam spomenuo, a zaslužili su), a posebno sam sretan kada naiđem na razmišljanja mladih snaga koje nije odnijela poplava u geografskom, fizičkom, ili još gore, u mentalnom smislu. Pročitati razmišljanja povjesničara Tvrtka Jakovine, nakon nastupa Josipa Jurčevića, recimo, pojavi vam se izvjesni optimizam da nije sve propalo. Kada uz njega pročitate i jednog hercegovačkog intelektualca s filozofskog fakulteta u Splitu, isto povjesničara Dragana Markovinu koji je rođen u Mostaru kao i nesretni Nino Raspudić, ali koji za razliku od Raspudića respektira sve ljude nastanjene u ovoj sferi, opet vas obuzme radost. Ima mladih ljudi koji će uljepšati svijet, samo im treba prostora u medijima da svoju humanost mogu prenesti na buduće generacije.
Tomislav Jakić, iz stare plejade novinara, zaključuje da sve dok antifašizam ne bude etabliran kao nedodirljivi temelj današnjeg društva u Hrvatskoj i dok ne bude na taj način približen mladima, desni radikali imat će slobodno polje djelovanja. Zato uvodi i epizodu iz Vancouvera i susreta Tuđmana s tamošnjim Hrvatima. Naime, u dvorani gdje je nastupao Tuđman bio je veliki portret Ante Pavelića.
- Dragi prijatelji, ako već imate Pavelića, onda stavite i Tita - rekao je Tuđman, uz primjetno nezadovoljstvo gostiju. Moram priznati, tada me - zašto ne reći - zadivio. Trebalo je imati hrabrosti, makar iz računa, da bi se u toj očito ustaškoj sredini izašlo s tom “heretičkom” idejom.
Ogulinske vlasti nisu se dale navesti na tanki led i proslaviti Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom, a prema dogmi Tomislava Karamarka antifašist se poistovjećuje s partizanima, odnosno komunistima, a ogulinska vlast upravo je HDZ-ov bastion još iz doba kuma Vladimira Šeksa. Ona je dužna pratiti misli svoga vođe pa makar on bio i Karamarko.
Ovoga puta na put gradonačelniku za proslavu Dana cijele Europe ispriječila se i skupina građana ogulinskih četvrti koje se napajaju toplinskom energijom iz kotlovnica u Vijencu Ive Marinkovića i u Gajevoj ulici. Naime, gradonačelnik je odredio da se predstavnici tih korisnika nađu u prostoriji nekadašnje vijećnice u utorak 13. svibnja 2014. godine. Za taj susret trebalo je pripremiti sebe, pročelnicu prostornog uređenja Grada i uvaženog gradskog pravnika, te direktora SKG d.o.o. i njegovu pravnicu. Na tom sastanku trebalo je utvrditi na koji način riješiti grijanje tih četvrti, a da svi budu zadovoljni. Naime, sve je ukazivalo da se cijena grijanja poveća za (30 do 40) %, ali su prvi računi prema novom sustavu grijanja premašivali vrijednosti od 100% dosadašnje godišnje cijene. Tu cijenu je teško dokazati uz puno manje pokazatelje ostalih gradova u Hrvatskoj, ali uz ogromne gubitke kotlovnica i distribucijske mreže (premda je ona gotovo zanemarive dužine) ta je cijena „realna“. Zašto su gubici tako ogromni, zašto su koeficijenti instalirane snage prekomjerni, zašto te gubitke stanari plaćaju po dvije osnove (u instaliranoj snazi i očitanju na kalorimetru) kriv je energetski subjekt (SKG d.o.o.) jer nema kompetentnu tehničku i menadžersku ekipu koja može zadovoljiti krajnjeg kupca i svoje potrebe.
Stekao se dojam da tehnička služba SKG d.o.o. animira stanare da se isključe iz sustava grijanja jer onda ne moraju raditi ni ovo malo što rade i provode kampanju da se stanari odreknu suvlasništva nad zajedničkom opremom u koju se ubraja i oprema grijanja. Čak razmišljaju o novoj kotlovnici na plin za sljedeću sezonu (a poznavajući njihov radni elan i poteškoće oko realizacije izgradnje nove kotlovnice) to nije moguće izvesti za narednih pet godina. Druga je ponuda da se svaki kućni broj priključi na specijalnu malu „kotlovnicu“ ispred ulaza i da se odatle priključi tko hoće?
Smije li se iz ove perspektive sugerirati Gradu Ogulinu kao davatelju koncesije, da naredi Montcogimu d.o.o. organizaciju izvedbe instalacije plinovoda u što većem broju domaćinstava i stanova po stubištima uz kvalitetnu informaciju koštanja priključka i kućne instalacije. Što je Montcogim napravio na području Ogulina u smislu organizacije broja priključka? Može biti da je to preskupo, ali ni grijanje nije jeftino. Idemo naći prihvatljive odnose, ali koncesionar mora krenuti, ili mu oduzeti koncesiju!

nedjelja, 11.05.2014.

OGULIN SE KULTIVIZIRA BEZ DOMAĆEG MEDIJA

Ogulin je postao meka književne kulture svake vrste pa su tako u svega dva mjeseca gosti Ogulina bili; osebujna Vedrana Rudan koja nas je ispreskakala po pitanju erotike i seksa, zatim Ivan Strižić, dalmatinski književnik specijaliziran za hrvatski Domovinski rat, pa je zajedno s urednikom knjige prevrnuo sve čuke i vrtače ogulinskog kraškog reljefa i napisao dvije-tri tisuće stranica knjige „Ogulinski kraj u Domovinskom ratu“. Sve relevantne podatke proučio je iz skrivene HDZ-ove arhive i vjerodostojnih izjava samih sudionika rata sabranih po raznim ugostiteljskim objektima.
Nema sumnje da je jedan ovakav dokument potreban ogulinskom kraju, da se ne prepusti zaboravu od nas živih, a posebno od budućih generacija, ali bih se složio s konstatacijom jednog uglednika da se stječe dojam kako je knjiga plaćena po kilaži i da u njoj ima podataka koji ne bi trebali ulaziti u ozbiljne teme i srž jedne dokumentacijske knjige. Pisac i urednik knjige dali su si truda, ali su taj trud i naplatili. Od dodatnih tantijema pisac će zaraditi još nešto sitno, ali ide.
Treći koji je obogatio ogulinsku književnu ponudu je domaći čovjek, novinar i publicist, Tihomir Dujmović, ojačan svojim prijateljem Vrdoljakom i glumcem Kraljevićem koji je recitirao Tihomirove zabranjene kolumne. Radi se, naime, o knjizi „Tko mi zabranjuje kolumne“.
Još jedna plaćena rola Tončija Vrdoljaka, ovaj puta u ulozi pravednika koji pronalazi kosti hrvatskih domoljuba ispod Sljemena u Gračanima i u Dalmatinskoj zagori. Anton Vrdoljak je profesionalni glumac, i glumac po vokaciji, on je odglumio mnoge pozitivne role partizanskih heroja, koji puta i role negativnog sadržaja ustaških časnika. I danas bi mogao odglumiti obrnute role jer su se promijenile političke prilike, ali je nezadovoljan zajedno sa svojim prijateljem Tihomirom. Sa svojim respektabilnim godinama napravio je mnogo pohvalnoga širokog dijapazona; od glumačke karijere, preko režije, Prosjaka i sinova recimo, do organizacije Europskog atletskog prvenstva u Splitu, ali da bi i on drekom zapečatio svoju karijeru terorizmom na HRT-u i ocjenom Ratka Rudića, a posebno Zorana Primorca.
Jedan starac koji za svoje godine izgleda svjež u fizičkom i mentalnom smislu, ali ne i u karakternom, podveden je u prostitucionalne vode kao i njegov veliki prijatelj novinar čije su kolumne zabranjene jer su bile suviše plemenite. Ma nitko nije zabranio kolumne toga Dujmovića, te kolumne nitko nije htio plasirati. Onda lijepo otvoriš svoj blog i forsiraš ga. Na njemu će biti brdo komentara koji idu u prilog autoru jer su iste provenijencije. Ostali ga neće čitati i, svi urednici i čitatelji zadovoljni. To je napravila i Vedrana Rudan, ali ona je potpuno suprotan karakter. Ona je humanist na jedan vulgarno prihvatljiv način. Mada mislim da je Tihomir Dujmović mogao pisati u Novostima i da bi mu oni tiskali te kolumne!
Možemo usporediti Vedranu i Tihomira jer su oboje obogatili ogulinsku kulturnu scenu u istoj dvorani u roku dva mjeseca. Vedranu su dočekali građani Ogulina, Tihomira politička elita i njeni birači. Bilo je pet uljeza, ali ćemo im oprostiti. Tihomiru, mislim, otac ne bi oprostio. Svi koji su uspjeli upoznati njegova oca imaju osjećaj da se on lagano vrti u grobu. To je bio duhovit čovjek koji je cijenio i zabavljao ljude tijekom svoje prekratke radne karijere. I to je bila sva njegova životna filozofija. Uživao je on, uživali smo svi mi oko njega. I to u mraku samoupravnog socijalizma.
Koliko su prisutni u dvorani bili voljni konzumirati slobodu mišljenja i govora vidjelo se iz postavljenih pitanja kojih je ukupno bilo nula, jer su rad predstavljanja ove knjige kontrolirali župan, predsjednik županijske skupštine, gradonačelnik i zamjenik gradonačelnika za sve vitalne dijelove života u Ogulinu. Jedno krivo pitanje, jedan krivi naglasak na tragediju moga strica iz 1945. godine, kriva asocijacija na podsljemenske kosti (Aleksandrine su nasuprot Gračana), moglo je dovesti do neželjenih posljedica po političku, društvenu ili egzistencijalnu karijeru znatiželjnika.
Ja imam dovoljno životnog iskustva u socijalističkoj i kapitalističkoj demokraciji i tvrdim da sam bio slobodniji u socijalističkoj demokraciji u kojoj sam odgulio nešto političke robije, nego u današnje vrijeme kada su mi dali povlaštenu mirovinu za moju robiju. Ovo sam namjerno napisao uz rizik da mi oduzmu povlasticu, ali i uz čistu savjest ove obznane. Svima je lakše bilo, osim ekstremima, naravno. Ali, ne smijemo to priznati, je l' da? Istu je odgovornost za osudu Tuđmana i Šuška na javnom mjestu obećao i Karamarko, kao što je Tito urezao u zakon zabranu pjevanja domoljubnih pjesama.
Ako su Tihomir Dujmović i Anton Vrdoljak stvarali ovu Hrvatsku po svojoj mjeri, i uspostavili ju čak, kako to da su oni uskraćeni uživati u toj demokratski uređenoj državi, kako to da naši državotvorci i vlastodršci ne dozvoljavaju pisati zakopanu istinu ove naše domovine?
Da, naslov je ovoga posta ubačen iz razloga što, eto, moramo organizirati dolazak medijskih veličina mimo domaćih medija koji nisu u najboljim odnosima sa svojim vlasnicima i s vlašću. Izgleda da nisu poželjni, ali ni dovoljno prodorni. Kapitalizam je jednostrano samoupravljanje!

nedjelja, 04.05.2014.

ZA KOGA SU OVE GRADSKE FIRME?

U prošlu nedjelju na ovomu blogu bilo je najavljeno da ću pljuvanje po građanima Ogulina od strane vlasti, posebno od gradonačelnika, izraziti u sljedećem postu s nešto više sadržaja.
Kako je gradonačelnik isključivi krivac što se sjednice Gradskoga vijeća ne prenose preko Radio Ogulina; ne samo što ne sudjeluje u realizaciji i troškovima prenosa, već ne dopušta ni korištenje tehničkih prostorija za snimanje sjednice, koja bi se snimka mogla pohraniti u arhiv ROG-a, to smatram da je odstupio i od osnovne premise Ustava HR, da narod u ovoj državi ima vlast koju on bira svake četiri godine, a koja bi služila interesima građana na lokalnoj i regionalnoj razini, odnosno svih stanovnika u Hrvatskoj.
U prošlom postu je naglašeno da je svaki gradonačelnik ovoga Grada imao specifičnosti u negativnom ili pozitivnom smislu, sada bih dodao da je svaki trebao napredovati u gospodarskom i moralnom smislu, i da nije smio kapital zamijeniti s moralom! Ovo govorim iz uvjerenja da je politika i vlast svrha sama sebi, a ne narodu. Vi koji lutate internetom i njegovim sadržajima nemojte preskočiti stranice u kojima veliki stručnjaci govore da je Marx bio praktičar i da mnoge vlade svijeta kopiraju njegove ideje. Njegova vodilja svijeta je bila radnička klasa koja je stvarala (jedina i danas stvara) vrijednost, ali tu vrijednost raspoređuju bankari i političari.
Današnji gradonačelnik Ogulina koji je naslijedio „islužene tramvajce“ mislio je da je mladost zdravlje, ali nije znao da su mu ambicije bolesne. O njegovim ambicijama odlučuje njegov nadređeni. HDZ je nasljeđe komunjara, a SDP komunista. Obje asocijacije dosta su bolesne za ovo vrijeme, ali i za svoje godine.
Bilo bi vrijeme da odam vrhunac gradonačelnikovog stila vođenja svoga kabineta s tri svoja zamjenika, a sva četiri ubiru plaću koje se ne mogu posramiti ni najskromniji zakonodavci.
Dvije gradske firme tog našeg kabineta izazivaju grčeve u želucu nakon primitka računa za vodu, kanalizaciju te grijanje. Bez obzira što direktor Vodovoda i kanalizacije d.o.o. tvrdi da je cijena u prosjeku ostalih takvih poduzeća, svi podaci govore da Ogulinci plaćaju najskuplju vodu i odvod u Hrvatskoj. Ako se s direktorom ViK d.o.o. može razgovarati na izvjesnoj intelektualnoj razini, direktor drugog poduzeća koji se službeno zove Stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., očito je antitijelo ubačeno u tu firmu da nešto „razbuca“. Ili će dignuti narod na noge, ili će uništiti firmu. Taj čovjek je upitne sposobnosti, a gradonačelnik ga uporno podržava, iako je naglasio da će ga smijeniti ukoliko se dokaže da firmu ne vodi po dohodovnim principima, ali i u granicama povoljnim za korisnike njegovih usluga; od održavanja grobalja i organizacije pokopa, preko uređenja javnih površina po ljeti i posebno zimi, do najljućeg problema centralnog grijanja sa kotlovnica u Gajevoj ulici i Vijencu Ive Marinkovića.
Pred mjesec dana predstavnici stanara Ive Marinkovića dostavili su dopis gradonačelniku s pitanjima oko grijanja. Dostavili su njemu jer nemaju povjerenja u direktora SKG d.o.o. Naravno da gradonačelnik nema spoznaje o toj firmi, a ni o cijeni, da ne bi mogao odgovoriti ni preko glasnogovornice, pa je opet odgovorio ing. direktor. Svojim odgovorom pljunuo je u obraz ne samo stanarima Ive Marinkovića, već i gradonačelniku.
Građani su u tom dopisu tražili od gradonačelnika da im se prilože zapisnici ispravnosti kotlovnice s kalorimetrima na kotlovima, zapisnici ispravnosti i baždarenju kalorimetara u toplinskim stanicama, podaci o gubicima u kotlovnici i vanjskoj mreži te postupak po kojem je izvršen izračun cijene.
U odgovoru koji doista vrijeđa nisu vidljivi zapisnici ispravnosti opreme i kalorimetara, nisu vidljivi gubici na mreži i kotlovnici, nisu predloženi sastanci o rješenju nastalih problema. Stječe se dojam da se Grad i SKG d.o.o. žele riješiti korisnika grijanja, osim „Rakete“ jer ona nema dimnjaka kao alternativu.
Nitko se nije dosjetio da posebno obračuna suvlasničku vrijednost zajedničke opreme zgrada i stanova, nitko nije dokazao vlasništvo kotlovnice i vanjske mreže grijanja, jer su stanovi otkupljivani i kupovani sa suvlasništvom zajedničke opreme, što je naravno ulazilo i u cijenu stanova.
Ono; što je gradonačelnik organizirao neku građansku tribinu u staroj vijećnici bila je obična farsa, bez namjere da se nešto sredi, ali mu sada ljudi preporučaju da učini nešto kvalitetno i da s ljudima dogovori rješenje. Sigurno je da će dio stanara predati ove podatke odvjetniku i zatražiti zaštitu svojih prava kod suda, kako bi za vazda primorali vlast da se drži zakona kao pravne stečevine.
A komentatore na ovom blogu tipa „Zvijezda“ svrstao bih u intelektualnu snagu Ogulina koja je svoje KV, VKV, i one visoke diplome, kupila na tržnici u Ogulinu, Ribarći, Zagrebu ili Mostaru. I sjetite se kako vam je vlast u onomu mraku omogućila zakonski izgraditi kuće! Zašto ih danas ne gradite?

<	svibanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv