Autobus je na izlet prevozio štićenike jedne ustanove za retardiranu djecu. Autobus je zdimio, zaškripio i stao. Vozač i suvozač izašli su van i ispod autobusa pokušali pronaći kvar. Došao je jedan štićenik i rekao vozačima da on zna što se pokvarilo. - Marš u kurac mali, odreže nervozni vozač -. Za pola sata mali opet dođe do vozača i veli da on zna što se pokvarilo. - Nemoj zajebavat', pusti nas da radimo -. Nakon pola sata mali i treći put kaže kako on zna što se pokvarilo. Ova dva u nemoći pristanu poslušati što to mali zna, a oni ne znaju. Možda je mali nadaren. - Ajde reci što se tu nama pokvarilo?-. - Vama se pokvajio autobus -, ponosno će reći debil.
Dvadesetak godina kasnije ovi s popisa retardiranih u autobusu postali su punoljetni, završili su specijalne škole, neki su se oporavili i postali uvaženi članovi novoga društva, a većina ih je otišla među stoku sitnoga zuba, a manjina u političare i direktore javnih poduzeća. To su zanimanja u kojemu moraš biti; ili lumen, ili debil! Zapravo su ovi potonji naučili lekciju Oca Domovine da su oni koji nisu u HDZ-u zapravo stoka sitnog zuba, tj. ovce za šišanje.
Evo zašto uvod ovoga posta biva takav kakav jest. Već smo prošlu nedjelju spomenuli našu gradsku kanalizaciju kao izvor najvećega smrada u gradu, a danas ćemo spomenuti kako trgovačko poduzeće u vlasništvu Grada Ogulina, kao investitor te kanalizacije, naplaćuje smrad.
Vodovod i kanalizacija d.o.o. je pred točno godinu dana uputilo svim vlasnicima zgrada koja su priključena na vodovod da u roku od tri mjeseca izvrše proključak na javnu kanalizaciju. Naime, tada je bio dovršen pročistač u Galgama, koji nije dobio uporabnu dozvolu jer dotok u pročistač nije prešao 50 % svojega kapaciteta koliko je potrebno da bi se mogao dobiti atest ispravnosti pročišćenog sadržaja. Posebno se to odnosilo na najveće i veće potrošače grada Ogulina. Tako se Vijenac Ive Marinkovića kompletan priključio u roku od dva mjeseca, Prva osnovna škola i dvorane, gradska vijećnica, trokatnica kod semafora, hoteli. Svi ovi koji vode brigu o gradu i njegovom izgledu priključili su se odmah i zbog toga im ViK d.o.o. obračunava i odvod otpadnih voda u pročistač.
Međutim, trokatnica u ulici Bana Jelačića (i još neke zgrade u centru Ogulina koje ne znam) nije se priključila na kanalizaciju i oni ne plaćaju odvodnju! A sada smo na Gradskom vijeću dogovorili da će se rok priključka produžiti na godinu dana od novoe obavijesti
Bilo kakvo izjednačavanje troškova neće ići na uštrb sirotinje u obiteljskim kućama jer sirotinje ima više u stanovima, dok bogatiji imaju lovačke domove i Kulmerove dvore. S ovom čudnom logikom i službenik Vodovoda i kanalizacije, koji naravno želi ostati anoniman, ne može opravdati ove anomalije jer, kaže, oni nemaju instrumanata prisiliti nekoga da se priključi na kanalizaciju, niti da mu računaju odvodnju koju je trebao izvesti. Znači, nalog koji je službeno izdan, a njegovo neizvršenje se ne može sankcionirati, vrijedi k'o buli gaće.
Sada smo ponovno došli do zaključka da je u ovoj državi uvijek pametno izbjegavati zakon i bilo kakav nalog, jer je to isplativo. Sjetimo se samo tobožnje legalizacije zgrada bez građevne dozvole. Za oko 350 tisuća zgrada bez dozvole, danas su troškovi upola manji nego da su tražili dozvole. Zašto bi se držali zakona.
Noćas smo davnom odlukom nekog svjetskog lumena produžili noć za jedan sat i uveli, božemiprosti, zimsko računanje vremena te satove u 3,00 sata vratili na 2,00! Davno već, neki su kapitalisti izračunali da se zbog toga sata u zimsko vrijeme može izbjeći izvjesna svota troškova !?
Budite oprezni sa satovima. Navodno je Vlada noćas održala telefonsku sjednicu na kojoj je donesena Uredba da će policija kontrolirati satove na ruci i u automobilu. Ako nisu pomaknuti na zadano zimsko vrijeme bit će kažnjeni s 300 kuna za korist državnog proračuna. Linić je opet pobijedio, samo je Vesna Pusić bila protiv. Morate zapaliti i kratka svjetla na svim vozilima jer nam svakim danom postaje sve mračnije.
Uske staze mogu biti uvrijeđene što sam njegovu haiku poeziju iskoristio za svoj blog. Da mu bude lakše ovi su stihovi puno dublji od haiku poteza predsjednika Sabora Luke Bebića, koje je sklepao na svom svojevremenom službenom povratku iz Japana pred nekoliko godina. Ne sjećam se više kako su glasili ti stihovi isluženog tramvajca, ali naredni stihovi morali bi uzdrmati ovu vlast u Ogulinu. Ako zanemarimo sve propuste vlasti u zadnjih 20 godina, ovaj problem će ostati za vijeke. Možda će ga riješiti neka vlast zelene stranke, možda čak i SDP kojemu treba dati podršku, barem jednom u trideset godina, a možda će sve probleme Ogulina riješiti Karamarko ili kum Šeks.
Kada smo jednom zgodom na nekom otvorenom satu u onoj nekadašnjoj lijepoj svečanoj sali Pučkog učilišta zapitali gradonačelnika Vučića zašto se borimo da Ogulin ima status Grada, a ne općine, recimo, gradonačelnik nije znao odgovoriti kakve prednosti grad ima u odnosu na općinu, ali nam je dao do znanja da grad, kao jedinica lokalne samouprave, mora zadovoljavati posebne kriterijie. Ti se kriteriji odnose na broj stanovnika većeg od 10.000, zatim Grad mora imati kulturne objekte i sadržaje kao što su kino, muzej, čitaonica i knjižnica, barem tri velika trgovačka lanca i mnoštvo birtija. Mora imati primarnu zdravstvenu zaštitu, vrtiće i osnovne škole, puno staračkih domova, ustanove kao što su općinski sud, prekršajni sud, ispostave graditeljstva, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, vatrogasnu postrojbu, civilnu zaštitu, gorsku službu spašavanja. U komunalnom smislu Grad mora imati prekopane ceste; barem ove državne i županijske, mora imati zabranjeno odlagalište otpada, vodovodnu mrežu s gubicima vode od 30 do 40 posto, a što je skoro najvažnije mora imati izgrađenu mrežu kanalizacije s najmodernijim pročistačem koji još nema uporabnu dozvolu.
Kada čujem da se pročistač nije gradio na vrijeme, stoga što se čekalo da se izmisli najjeftiniji i najoperativniji pročistač . Moram napomenuti da sam pred tri godine bio u Otočcu i snimio njihov pročistač, u neke druge svrhe, sada sam primijetio da je po funkciji i tehnologiji otočki pročistač potpuno isti kao ogulinski, samo što je ogulinski ljepši i zauzima manje prostora. Naglasio bih da je otočki pročistač izgrađen pred nekih 25 godina i da je čitavo vrijeme u funkciji. U Otočcu nisam primijetio da po gradskim ulicama damfa kanalizacija.
E sada, da se prebacimo u Ogulin. Mislim da je Ogulin najsmradniji grad u Hrvatskoj. A status grada dobio je zato što ima kanalizaciju i odlagalište smeća. Ne zna se što gore smrdi. Sa Sodola nas guši dim jer se smeće svaki čas zapali i vjetar ga gura u ogulinsku dolinu, a ako toga nema onda nas iz podzemlja dohvati smrad fekalija iz kanalizacije. Naime, naša kanalizacija ima samo jednu cijev kroz koju idu fekalije i površinska voda bez sifona. Na svakoj slivnoj rešetki čuje se miris sadržaja kolektora. Koji puta to je nepodnošljivo! Zato, neka mi bude dopušteno posuditi ove haiku stihove koji su sklepani u Uskim stazama da ih ponovim jer su stihovi jako duboki:
Iza Kleka oblaci se valjaju.
Jugo pritišće grad.
Ulicom se vuče odvratan smrad.
Da li je tihomir? Ili prljave čarape?
Il’ to kanalizacija damfa.
A ja bih dodao:
Il' to damfa odlagalište smeća.
A kada uzmete u ruke račun Vodovoda i kanalizacije d.o.o. za vodu i odvodnju, čija je jedinična cijena, kažu, najveća u Hrvatskoj, nitko vam ne zna protumačiti što je smouki pjesnik koji je izradio program naplate, htio reći. Da li to zna netko iz Gradskoga vijeća ili gradskih službenika na čelu s gradonačelnikom i njegovih zamjenika. Mislim da bi pročelnik za gospodarstvo Grada to morao znati i na sjednici Gradskog vijeća rastumačiti građanima o čemu se tu radi! U najmanju ruku da Vodovod i kanalizacija d.o.o. jednom godišnje uz račun priloži i objašnjenje. Kada dodamo još i račun za komunalnu naknadu za odvoz smeća, koju plaća sva sirotinja osim tvornice parketa Joze Kalema, izlazi da Ogulinci plaćaju odvodnju i odvoz smeća da bi uživali u smradu najljepšeg gradića u Hrvatskoj, s najljepšim gradskim parkom.
Naslov je možda ponovljen iz nekog davnog posta, ali je on uvijek aktualan. Gledajući nogometnu utakmicu s Belgijom u crni petak prošloga tjedna mogli smo primijetiti da su vatreni potpuno izgorjeli pod „vodstvom“ Igora Štimca koji nikako nije smio doći do izbornika reprezentacije, kao što ni Vlatko Marković, kao filoustaša, nije smio obnašati funkciju predsjednika Nogometnog saveza. U petak smo u Maksimiru vidjeli samo kosture naših reprezentativaca iznad čijih glava se vijorio dim izgaranja nekadašnje vatrene smjese koja se smjesa sakupljala na Bjelolasici u Jasenku davne 1998. godine. Kako je propadala Bjelolasice našim je nogometašima ponestajalo zraka u plućima i snage u mišićima te su postali invalidi. U reprezentaciji. Za svoje klubove u inozemstvu igraju dobro. Tamo ih ne koče svojom filozofijom i velikom pameću njihovi treneri, kao što ih uništava naš izbornik. Sjećate li se da ste pri tv prijenosu morali isključivati ton na aparatu da ne slušate nebuloze Igora Štimca koji je obvezno komentirao igru i prigovarao svom nekadašnjem suigraču, donedavnom izborniku Slavenu Biliću.
Igor Štimac je i kao reprezentativac uvijek bio rizičan zbog svoje nagle naravi. Vjerojatno je dobivao najviše žutih i crvenih kartona, da bi po završetku karijere svoju ratničku narav iskazivao u birtaškim tučnjavama i nacinalističkim ispadima.
Svojom napuhanom filozofijom i nogometnom znanošću uništio je reprezentaciju i doveo u pitanje da prođemo u dodatne kvalifikacije kao drugoplasirana momčad! Ako i prođemo u dodatne kvalifikacije, ne vjerujem da ćemo u društvu Francuske, Portugala, Ukrajine, Grčke i drugih učiniti podvig. A bili smo favoriti na početku kvalifikacija da budemo prvi u skupini. On je doveo i do pada broja navijača na utakmici pa je u petak u Maksimiru bilo oko osam tisuća domaćih navijača, a oko tri tisuće belgijskih. U jednoj od najvažnijih kvalifikacionih utakmica.
Ministar sporta Željko Jovanović obećao je na početku svoga mandata da će isušiti močvaru u Hrvatskom nogometnom savezu jer naš nogomet ne može napredovati dok ga iza busije vodi jedan Zdravko Mamić i njemu podobni ljudi. Ništa se od toga nije desilo pa nogomet u Hrvatskoj i hrvatska reprezentacija nazaduju iz dana u dan. Jedini svjetao primjer je Rijeka koja se odrekla Mamića.
Ovakvo stanje hrvatskoga nogometa odraz je društvenog stanja u državi, za koje su krive sve vlade od početka Domovinskog rata do danas; svaka u postotku dužine vladanja. Od prvoga dana izgubljen je pošteni odnos između vlasti i naroda. Narod nije valjao i vlast ga je htjela promijeniti da s njim može vladati kao sa stokom sitnoga zuba. To joj i uspijeva već dvadeset i nešto godina jer narod trpi, šuti i radi bez plaće. Kada poduzeće ode u stečaj, javi se i sindikat kako bi opravdao svoje visoke plaće. Sjetite se firmi koje su bile čuvene u svijetu; Varteks, Kamensko, škverovi, Jadran kamen i ostale firme Tuđmanovog sparing partnera u tenisu. Lista se ne može završiti na jednoj stranici. Varteksova tkanina bila je cijenjena u Velikoj Britaniji, Kamensko je cijenjeno diljem svijeta, bračkim bijelim mramorom izgrađena su pročelja najskupljih graditeljskih zdanja po Americi i Arapskom poluotoku. Danas je sve propalo. Diona i Dioki danas odlaze u stečaj, radnicima nije plaćen rad već pola godine, a razni Ježići i Fiolići sa slobode svjedoče protiv onoga jadnoga Sanadera koji se obogatio samo zato što u zadnjih dvadeset godina nije sebi platio ručak, ali je uredno primao dnevnice.
I sada je ova vlada odlučila rasprodati i zadnji dio svojega kapitala; Croatia osiguranje, Poštansku banku, autoceste dati pod koncesiju,a ljude slati na biro rada. Tajkunima, koje je stvorio ovaj novi sustav, a tajkuni ne plaćaju doprinose, država otpisuje milijunske dugove. Banke ne otpisuju svoja potraživanja, naplaćuju se iz hipoteke. Za njih nema recesije. A narod tu i tamo bekne.
I poanta ovoga posta izvire iz saznanja tko je sve zainteresiran za kupnju naših ustanova i dijelova Hrvatskih željeznica koje su bačene na tržište. Za INU je već mađarski MOL otkupio pravo na većinsko odlučivanje o poslovanju naše negdašnje zlatne koke, Za Croatia osiguranje zainteresirano je poljsko poduzeće PZU, za Poštansku banku i neka mađarska banka, a za kupnju HŽ poduzeća Cargo (to je željeznički teretni promet) ponudu daje i neko Rumunjsko poduzeće. Sada, nakon dvadeset i pet godina nakon rušenja Berlinskog zida, kada je bivša država, u čijem sastavu je bila i Hrvatska, imala standard tri puta veći od zemalja Istočnog bloka, te države kupuju naš kapital. Mi s njime ne znamo upravljati i prodajemo ga za krpanje rupa u proračunu. To je naša istina o neovisnoj Hrvatskoj.
Nadajmo se da je slučaj Lex Perković okončan za sva vremena i da ničije zakonodavstvo ne smije štititi zločine svake vrste niti zločince koji su ih počinili. Nitko od običnih smrtnika ne zna koja je bila svrha ove farse koju je isprovocirao, nitko drugi do premijera Republike Hrvatske, i to tri dana prije potpisivanja ugovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Ne samo da je to farsa, već neozbiljnost premijera kojemu podršku u Hrvatskoj nije dao nitko; niti oporba, ni koalicijski partneri, pa čak ni predsjednik Sabora iz vodeće stranke -SDP-a.
Ali zamislite vi ovu konstrukciju Borisa Budena, filozofa, koji radi u Berlinu: „Perkovića ne smiju predati Njemačkoj jer bi on mogao reći stravičnu istinu koja bi srušila mit o borbi Hrvata za samostalnost. A to je saznanje da je samostalna hrvatska država ustaško-udbaška tvorevina u suprotnosti s najvitalnijim interesima hrvatskoga naroda. Zvuči strašno, no takva bi mogla biti istina, kao i suočavanje s njom.“
Na ovakve strahote Borisa Budena nadovezao se i jedan domaći politolog s pitanjem: „Da li je Hrvatska doživjela agresiju ili su paravojne Tuđmanove postrojbe napale SFRJ?! Rat je počeo prije nego je Republika Hrvatska priznata kao neovisna država?“ Tko će argumentirano odgovoriti na to pitanje?; Josip Jurčević, Anton Nazor, biskup Mile Bogović, Ivan Miklenić, ili najveći hrvatski lumen Andrija Hebrang.
Premijer i Vlada je otvorila još jednu frontu u kojoj se našao dio branitelja koji se žilavo bore protiv ustavnog zakona u vezi prava manjine da se u određenim slučajevima mogu u mjestu, gradu, općini ili županiji i u javnom životu služiti svojim jezikom i pismom. Tu se pravi branitelji iz Domovinskog rata, i oni koje je fabricirala Jadranka Kosor za vrijeme svojega mandate kao ministrice branitelja, protive da se taj zakon primjenjuje na Vukovar! Branitelji koji su se borili za neovisnu i pravnu državu ne priznaju zakone koje donio Sabor na prijedlog Vlade i Franje Tuđmana osobno. No, to ćemo razumnije riješiti od Lex Perković i sigurno će biti manjih posljedica.
Zbog ovako nedorečenih pristupa problemima Vlada RH izaziva nezadovoljstvo i nesigurnost među svojim građanima i ruši si rejting. Danas nepovjerenje u Vladu ima 55% stanovništva Hrvatske, a to je katastrofa. Među najomraženijim političarima se iza Karamarka nalazi Milanović, aktualni premijer. No, tako niski rejting vladajuća koalicija nije doživjela samo zbog ova dva slučaja. Pročitajte dalje.
Ministrica prostornog uređenja i graditeljstva je za svoje godine prilično naivna. S nova tri zakona umjesto dosadašnjeg jednog hoće da se skrati vrijeme izdavanja građevinske dozvole. A još nisu dovršeni predmeti iz zakona od 2002., 2007. ili ovih tri-četiri zakona o legalizaciji kojega su donijeli razni Vrdoljaki i njemu slični.
Branko Vukšić je upozorio neki dan ministricu da ona mora prihvatiti da se dozvola ne može izdati u predviđenom roku iz dva razloga; stranka ne predaje potpunu dokumentaciju prilikom predaje zahtjeva za građevinsku dozvolu , a važniji je razlog da državna birokracija ne završava svoje poslove kako ne bi netko mislio da ih je previše i da ih treba prorijediti! Ja osobno mislim da se dozvola može izdati u roku od trideset dana po kompletiranju zahtjeva. A birokracije ima previše, ali ne u krajnjim ispostavama gdje se predmeti rješavaju, već u ministarstvu i županijama. Taj višak ljudi treba „spustiti“ u ispostave.
Željko Jovanović, po zanimanju političar i ministar znanosti, školstva i sporta, a po zvanju liječnik, izjavljuje da poskupljenje menija u studentskim menzama s 4,40 na 6,50 kn, neće ugroziti standard studenata. Da li to netko može razumijeti?! Naravno da studenti imaju znanja, nadam se i hrabrosti, da procijene kako poskupljenje od 50% treba srušiti otvorenim protestom protiv Vlade.
- Ja imam posla sa sve više luđaka, kaže Slavko Linić. A što na to kaže njegov prijatelj Jozo Mafiozo –Kalem. On nije platio porez za kupovinu IGM Tounj d.d. Žalio se na visinu vrijednosti iz ugovora kojega je on sam potpisao! I stalno je na nekoj crnoj listi u Rijeci i zapadnoj Hrvatskoj. A takvih kalema ima brdo. Sad su mu smanjili i dopunsko osiguranje, a većini umirovljenika povećali za 20 kn. Ministar zdravlja nam „u brk“ kaže da je u prosjeku dopunsko pojeftinilo. Sram ga bilo. Nisu reagirali ni ministarstvo rada i mirovinskog, nisu reagirali ni stranka umirovljenika, a nije reagirao nitko. Pljujte po nama vi odabrani, čuvajte kaleme i ostale s dugovanjima u milijunima kuna.
Rejting će vam i dalje padati, ali nedajbože da se vrati HDZ.
P.S. Ne mogu odoljeti da s vama ne podijelim maksimu Arsena Dedića iz starih vremena koju sam nedavno pročitao: „Ono što pjevaju Gaby i Robić je srce na žaru, a ono što ja pjevam je mozak s jajima!
| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kolumna o gradu pod Klekom i šire.
Ogulin blog
Ogulinske uske staze
Janjin blok
Ogulinska fatamorgana blog
Ogulinski list
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Iskon.hr
Tportal.hr
maksimala943@gmail.com
DRŽAVNI PRAZNICI I BLAGDANI
1. siječnja Nova godina
6. siječnja Sveta tri kralja
? Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
? četvrtak Tijelovo
22. lipnja Dan antifašističke borbe
25. lipnja Dan državnosti
5. kolovoza Dan domovinske zahvalnosti
15. kolovoza Velika Gospa
8. listopada Dan neovisnosti
1. studenoga Dan svih svetih
25. prosinca Božić
26. prosinca Sveti Stjepan