Naslov je možda ponovljen iz nekog davnog posta, ali je on uvijek aktualan. Gledajući nogometnu utakmicu s Belgijom u crni petak prošloga tjedna mogli smo primijetiti da su vatreni potpuno izgorjeli pod „vodstvom“ Igora Štimca koji nikako nije smio doći do izbornika reprezentacije, kao što ni Vlatko Marković, kao filoustaša, nije smio obnašati funkciju predsjednika Nogometnog saveza. U petak smo u Maksimiru vidjeli samo kosture naših reprezentativaca iznad čijih glava se vijorio dim izgaranja nekadašnje vatrene smjese koja se smjesa sakupljala na Bjelolasici u Jasenku davne 1998. godine. Kako je propadala Bjelolasice našim je nogometašima ponestajalo zraka u plućima i snage u mišićima te su postali invalidi. U reprezentaciji. Za svoje klubove u inozemstvu igraju dobro. Tamo ih ne koče svojom filozofijom i velikom pameću njihovi treneri, kao što ih uništava naš izbornik. Sjećate li se da ste pri tv prijenosu morali isključivati ton na aparatu da ne slušate nebuloze Igora Štimca koji je obvezno komentirao igru i prigovarao svom nekadašnjem suigraču, donedavnom izborniku Slavenu Biliću.
Igor Štimac je i kao reprezentativac uvijek bio rizičan zbog svoje nagle naravi. Vjerojatno je dobivao najviše žutih i crvenih kartona, da bi po završetku karijere svoju ratničku narav iskazivao u birtaškim tučnjavama i nacinalističkim ispadima.
Svojom napuhanom filozofijom i nogometnom znanošću uništio je reprezentaciju i doveo u pitanje da prođemo u dodatne kvalifikacije kao drugoplasirana momčad! Ako i prođemo u dodatne kvalifikacije, ne vjerujem da ćemo u društvu Francuske, Portugala, Ukrajine, Grčke i drugih učiniti podvig. A bili smo favoriti na početku kvalifikacija da budemo prvi u skupini. On je doveo i do pada broja navijača na utakmici pa je u petak u Maksimiru bilo oko osam tisuća domaćih navijača, a oko tri tisuće belgijskih. U jednoj od najvažnijih kvalifikacionih utakmica.
Ministar sporta Željko Jovanović obećao je na početku svoga mandata da će isušiti močvaru u Hrvatskom nogometnom savezu jer naš nogomet ne može napredovati dok ga iza busije vodi jedan Zdravko Mamić i njemu podobni ljudi. Ništa se od toga nije desilo pa nogomet u Hrvatskoj i hrvatska reprezentacija nazaduju iz dana u dan. Jedini svjetao primjer je Rijeka koja se odrekla Mamića.
Ovakvo stanje hrvatskoga nogometa odraz je društvenog stanja u državi, za koje su krive sve vlade od početka Domovinskog rata do danas; svaka u postotku dužine vladanja. Od prvoga dana izgubljen je pošteni odnos između vlasti i naroda. Narod nije valjao i vlast ga je htjela promijeniti da s njim može vladati kao sa stokom sitnoga zuba. To joj i uspijeva već dvadeset i nešto godina jer narod trpi, šuti i radi bez plaće. Kada poduzeće ode u stečaj, javi se i sindikat kako bi opravdao svoje visoke plaće. Sjetite se firmi koje su bile čuvene u svijetu; Varteks, Kamensko, škverovi, Jadran kamen i ostale firme Tuđmanovog sparing partnera u tenisu. Lista se ne može završiti na jednoj stranici. Varteksova tkanina bila je cijenjena u Velikoj Britaniji, Kamensko je cijenjeno diljem svijeta, bračkim bijelim mramorom izgrađena su pročelja najskupljih graditeljskih zdanja po Americi i Arapskom poluotoku. Danas je sve propalo. Diona i Dioki danas odlaze u stečaj, radnicima nije plaćen rad već pola godine, a razni Ježići i Fiolići sa slobode svjedoče protiv onoga jadnoga Sanadera koji se obogatio samo zato što u zadnjih dvadeset godina nije sebi platio ručak, ali je uredno primao dnevnice.
I sada je ova vlada odlučila rasprodati i zadnji dio svojega kapitala; Croatia osiguranje, Poštansku banku, autoceste dati pod koncesiju,a ljude slati na biro rada. Tajkunima, koje je stvorio ovaj novi sustav, a tajkuni ne plaćaju doprinose, država otpisuje milijunske dugove. Banke ne otpisuju svoja potraživanja, naplaćuju se iz hipoteke. Za njih nema recesije. A narod tu i tamo bekne.
I poanta ovoga posta izvire iz saznanja tko je sve zainteresiran za kupnju naših ustanova i dijelova Hrvatskih željeznica koje su bačene na tržište. Za INU je već mađarski MOL otkupio pravo na većinsko odlučivanje o poslovanju naše negdašnje zlatne koke, Za Croatia osiguranje zainteresirano je poljsko poduzeće PZU, za Poštansku banku i neka mađarska banka, a za kupnju HŽ poduzeća Cargo (to je željeznički teretni promet) ponudu daje i neko Rumunjsko poduzeće. Sada, nakon dvadeset i pet godina nakon rušenja Berlinskog zida, kada je bivša država, u čijem sastavu je bila i Hrvatska, imala standard tri puta veći od zemalja Istočnog bloka, te države kupuju naš kapital. Mi s njime ne znamo upravljati i prodajemo ga za krpanje rupa u proračunu. To je naša istina o neovisnoj Hrvatskoj.
Post je objavljen 13.10.2013. u 05:59 sati.