Maksova maksimala

nedjelja, 31.03.2013.

VAZMENO OTAJSTVO

Gordana je imala desetak godina kada se u subotu pripremala da će sutra s ocem i majkom, zapravo s majkom i ocem, otići u crkvu da proslavi Cvjetnicu, nedjelju prije Uskrsa. Njeni ukućani puno su držali do toga dana i ona je donekle imala taj osjećaj sudjelujući fizički i emotivno s roditeljima, ali i predavanjima vjeronauka u crkvi.
Gordana se, međutim, na cvjetnicu probudila s visokom temperaturom i nije mogla slijediti svoje roditelje u crkvu, već je prepuštena na čuvanje baki koja je morala biti žrtvovana. I baka bi išla u crkvu da Gordana nije dobila fibru u zao čas. U bunilu koje je izazvano visokom temperaturom ona je pitala: Bako, zašto su mama i tata otišli danas u crkvu?
Kćerko, na današnji dan prema narodnoj predaji i Bibliji, Isus Krist je svečano ušao u Jeruzalem, glavni grad Judeje gdje su ga dočekali oduševljeni siromašni ljudi, mišljahu da je došao osloboditelj obespravljenih. Judeja je bila pod vlašću Rimljana na čelu s Poncijem Pilatom, a štangu su mu držali domaći farizeji koji su razmišljali o svojem položaju u toj vlasti. Farizeji su bili pripadnici židovske religijsko-političke stranke koji su se kao i svi političari borili za vlast i čuvali ju po svaku cijenu. Zato danas licemjere i podlace zovemo farizejima.
Isus je Krist imao tada 33 godine i od rane mladosti dijelio je razne naputke židovskom stanovništvu, hrabrio ih u životu i pomagao nemoćnima. Svi su ga ljudi voljeli jer je govorio nadahnuto, pošteno i toplo. Kada su ga se u Jeruzalemu farizeji preplašili zbog njegove popularnosti, izmanipulirali su pučanstvo, zatražili su od rimskih vlasti da mu se sudi. Narod je za dva dana donio svoju odluku zavikavši; raspeti ga treba, raspeti. Znajući za svoju sudbinu, Isus je u četvrtak organizirao posljednju večeru sa svojim apostolima, ljudima koji su ga pratili i naučavali njegovu vjeru u Boga i čovjeka, već je sutradan, u petak, bio osuđen na smrt raspinjanjem na križu, u subotu je preminuo, a u nedjelju nestao iz groba. Ljudi su zaključili da je uskrsnuo! Na tom uskrsnuću osniva se kršćanska vjera koja zamišlja da će se jednoga dana, Sudnjega dana, pojaviti uskrsli Isus i uskrsnuti sve mrtve i žive koji će otići u Kraljevstvo nebesko i živjeti tamo vječno.
To je to Vazmeno otajstvo koje se spominje. Vazam je Uskrs, a otajstvo je misterij, tajna. U crkvenim krugovima češće se upotrebljava Vazmeno otajstvo, a u narodu Uskrsni misterij. Nije na odmet ovdje reći da kršćani imaju dva velika blagdana: Božić kao najveseliji blagdan rođenja Isusa, i Vazam kao najveći zbog uskrsnuća Isusa na kojem se temelji vjera kršćana. Naime, čovjeku se ne mili umrijeti, ali kada vjeruje da se život nastavlja i nakon smrti smiruje ga na samrtnoj postelji i sretan odlazi s ovoga svijeta! Ruke su mu pri tomu prazne. Sav kapital koji je zaradio ostao je na Zemlji u rukama nekoga koji ga nije zaradio.
„Bako, što bih ja zapravo trebala prihvatiti od svega toga što ti reče“, probudila se unučica iz bunovnog stanja i upitala baku.
„Slušaj me curice draga. Stari ljudi kažu da čovjek u nešto vjerovati mora. Pa ako mora i ako mu je tako lakše onda nek' vjeruje u Isusa Krista. Isus je bio povijesna ličnost i širio je vjeru u čovjeka. U svim Isusovim propovijedima čovjek je bio u centru njegova naukovanja, čovjek je bio centar svijeta. Čovjek, u onom humanom smislu. Ako je u nevolji, pomogni mu, ako si ti u nevolji on će pomoći tebi. To je bio smisao Isusovog življenja, to bi trebao biti smisao življenja svakoga čovjeka. To bi trebalo biti to otajstvo kojega često spominjemo. A kada ostanemo sami možemo se prepustiti nekim višim silama na nekom višem horizontu. Nešto u svemiru postoji što mi ne možemo dokučiti.“
Sjetih se sada i jedne emisije Krešimira Mišaka „Na rubu znanosti“ u kojem je jedna žena završila u kolicima i liječnici joj nisu znali pronaći dijagnozu njene bolesti. Njena prijateljica pozvala ju je da s njom ode na predavanje u klub Brune Grőninga. Nećemo sada o Grőningu, ali se prijateljica usprotivila rekavši da je ateistkinja i da to za nju nema smisla. Prijateljica ju je nagovorila da ode, a ako joj se ne bude svidjelo može napustiti seansu. Međutim predavanje je prošlo vrlo ugodno i brzo. Predavačica je inzistirala na pozitivnom razmišljanju tijekom dana i na energiji koju ona upućuje iz Svemira! Nakon izvjesnog vremena žena se digla iz kolica i otišla svojim doktorima da ih šokira. Šok je uspio, a žena iskazuje da je i dalje ateistkinja u onom klasičnom smislu, ali da vjeruje da u svemiru postoji energija koja može izliječiti svaku bolest, samo ju netko treba usmjeriti na pravo mjesto! Eto, i jedan obični ateist vjeruje. Vjeruje u pozitivnu kozmičku energiju koju treba preuzeti na otajstven način.
A u ime Vazmenog otajstva svim katoličkim vjernicima želim sretan i blagoslovljen Uskrs! I maloj Gordani.

nedjelja, 24.03.2013.

DOBRO JE DA SMO PROLUPALI

„Što si Maks radio u Via Romi i kako je to završilo, je li pravna država odradila svoj posao?“ pitao me je „neuk“ • 18.03.2013. u 08:04 u komentaru na prošlonedjeljni post.
Pa mogu reći da je pravna država i premašila normu, jer sam ostao jednu noć duže no što je pisalo u rješenju Republičkog vijeća za prekršaje SRH od 13. rujna 1983. godine. Upravitelj zatvora jednostavno se zabrojio. Ispričao mi se ujutro! A što sam radio u Via Romi? Dva dana sam sedam sati istovarao vreće brašna iz kamiona u skladište jedne od glavnih pekara u Rijeci, dok nisam dobio kraste na ramenima i žuljeve na nogama. Onda je sve krenulo na dobro zahvaljujući dobrim ljudima. S te avanture imam jako upečatljive detalje koji se ne daju zaboraviti i uvijek su potpuno svježi pa preporučam svakom čovjeku da oproba život jednog uznika berem deset-petnaest dana. Mislim da ću vam jednog dana ispričati kako sam došao u Via Romu i tko me je dovezao.
Zašto sam se nakon tridesetak godina sjetio to spominjti? Svakim danom sam sve više razočaran stanjem u našem društvu. U Hrvatskoj posebno. Nigdje u svijetu ne cvjetaju ruže, ali se taj svijet bori za standard svojih ljudi, a naše društvo za nacionalnu identifikaciju!? Mene nitko nikada nije sputavao da se izjasnim kao Hrvat, nikada nisam imao posljedica što sam te nacionalnosti, niti u vojsci gdje sam pisao hrvatskim jezikom, niti uzduž i poprijeko bivše Jugoslavije u službenom i privatnom životu! Nikada nisam bio nacionalist i to mi se gadi i danas. Nažalost, odležao sam u zatvoru zbog nacionalizma, a danas bih mogao odležati zbog pomanjkanja nacionalizma.
Kada je vlast pokušala provesti Zakon o ravnopravnosti jezika i pisma za hrvtske manjine digla se kuka i motika zbog ugušavanje hrvatstva!? Zkon je donesen za vrijeme Tuđmana i vrijedi do danas. Nitko se nije usudio protusloviti tom zakonu dok je Tuđman i HDZ bio na vlasti, ali danas je to veleizdaja!
Na čelo zaštite hrvatskog nacionalizma i hrvatske države postavio se Hrvatski generalski zbor u kojemu se nalazi i bivši ministar obrane, general Pavao Miljavac, ogulinski veliki poduzetnik, izvoznik parketa po cijelom svijetu. On na primanju kod sve izgubljenijeg predsjednika Ive Josipovića u vezi obrane Hrvatske, spominje „vojni menadžment“ i na iskustvo generala u vođenju ljudi i donošenju važnih odluka u kriznim situacijama!?
Ako nismo u ratu o kojim kriznim situacijama mogu raspravljati generali na čelu s Lošom, Krešićem, Toljom, Rojsom? Ja za vođu predlažem Miljavca kao generala i poduzetnika. On je dao svoj obol ovoj državi time što već deset godina radi u tvornici koja nema građevne ni uporabne dozvole samo zato što nije u stanju platiti komunalni i vodni doprinos! On vjerojatno ne plaća ni komunalnu naknadu Gradu Ogulinu jer to od njega nitko ni ne traži! On je napravio veliku tvornicu na nekadašnjem prostoru upropaštenog DIP-a, ali to nije razlog da ignorira ne samo jedan zakon RH. Kako on misli izvući Hrvatsku iz krize? Da nitko ne plaća doprinose i naknade, da mu Ivan Tolj piše pjesme za hrvatsku mladež, a Rojs sakuplja novac u državni proračun. Lošo bi navještao treći svjetski rat. Pa ovo je stvarno degutantno.
Imamo novu šeficu Hrvatske narodne stranke koja (HNS) ima podršku birača ispod izbornog praga, ali u Kukuriku koaliciji kotira s 25% ministara i vodećih ljudi u javnim poduzećima, što znači da je stranka izuzetno obrazovana i sposobna samo ju narod ne zna ocijeniti. Tim je značajnija vidovitost ogulinskog SDP-a koji je već pred nekoliko tjedana potpisao koalicijski ugovor s ogulinskim HNS-om (koji, usput, ima nekoliko članova) za naredne lokalne izbore u Ogulinu, kako bi konačno zbacili HDZ-ovu vlast i krenuli u bolje sutra. Tek se neki dan otkrila nadahnutost ove koalicijske ideje i lucidnost HNS-ove garniture u Ogulinu, kada smo pročitali koji su savršeni prijedlog u stanju predstaviti. Naime, gotovo su poptuno pripremili tehnički i financijski projekt izgradnje željzničko-cestovnog kolodvora u Svetom Petru na Jelačkom, dva km udaljenom od kolodvora Ogulin kojega je izgradila Mađarska uprava za željeznice još u pretprošlom stoljeću.
Ova ideja ima duboku gospodarsku i ekološku vrijednost; za dva km pojeftinjuje putovanje stanovnika Sv. Petra i Puškarića do Ogulina, smanjuje zagađenost ispušnih plinova iz automobila jer će se svi voziti vlakom. Na samom kolodvoru je i nogometno igralište NK Dobre i cestovni odvojak za turiste koji idu na HOC Bjelolasicu. Tu bi bio i stalni postav umjedtničkih slika predsjednika ogulinskog HNS-a. Picasso je u Zagrebu samo do srpnja ove godine.
A što je najvažnije; prilikom rekonstrukcije željezničke pruge Skradnik-Rijeka povećat će se i investicija same pruge, a znamo koliko nam investicije fale da konačno izađemo iz krize. Eto, tako to radi HNS, tako to radi SDP, počevši u osnovnim ćelijama društva, u jedinicama lokalne samouprave! Kada sam pitao predstavnike Vlade RH o ovim idejama, kratko su rekli: konačno je krenulo!

nedjelja, 17.03.2013.

SJEDNICA GRADSKOG VIJEĆA OGULINA

Svojevremeno sam bio u Via Romi i dijelio četveroosobnu sobu (to je soba s dva kreveta na kat) s jednim umirovljenim moreplovcem, kao trećim čovjekom, koji je bio vrlo ponosan. Bio je invalid rada s loše ugrađenim umjetnim kukom i morao se služiti štakom. Bio je desetak godina stariji od mene, a to je značilo da je bio star, i u mirovini. Došao je navečer kad smo nas dvojica već bili prilegli i moj susjed je dobio nalog da se preseli na kat. Dajte se raskomotite uljudno je rekao čuvar novom cimeru i lezite u krevet.
- Pa donesite mi dvije čiste plahte, ne mogu leći u njegove.
- Gdje ću u doba noći naći čiste plahte?
Službujući je shvatio da ovaj nije „meko zelje“ i obznani da ide po plahte. Dašao je za pola sata s dvije čiste plahte, ispeglane, još se puši iz njih.
Ovo se dešavalo prosinnca neke 1983.godine u onom mraku u kojemu je ipak vrijedilo načelo pravne države, u kojem je i jedan zatvorenik imao svoja prava, ako je znao za njih. Htio sam naglasiti da danas načelo pravne države ne vrijedi ni za ljude na slobodi ako nemaju politički pedigre.
Na temelju one pravne države vežem današnji post. Možda nije korektno, ali se nadam da je ovo zadnja sjednica Gradskoga vijeća u ovom sastavu. Danas mi je sjednica imala nekakav smireni ton premda ju je predsjednik Gradskoga vijeća pokušao zakomplicirati s one četiri kategorije postavljenih pitanaja od lipnja prošle godine do danas. Tu je ovaj, malo dosadan vijećnik, bio uporan od lipnja do lipnja pa ubrdio da mu se dade odgovor što je to Đurkin d.o.o. radio po Ogulinu, za koliko je to ponudio poslao, koliko je izveo, a koliko naplatio?
Ja bih rekao ovako; Bez obzira tko je postavio to pitanje – to je pitanje svih pitanja – u izgradnji polaganja i kvalitete ogulinske kanalizacije. Na to pitanje mora odgovoriti jedino direktor Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Ogulin i to ne na Radio Ogulinu, on to mora položiti gradonačelniku, Gradskom vijeću i svim građanima Ogulina na jednom od značajnih datuma Grada Ogulina. U tehničkom, financijskom i društvenom projektu ovdje mnogo toga treba objasniti narodu. Neka direktor ViK-a d.o.o. pozove u pomoć gradonačelnika Ogulina, ali i župana Karlovačke županije. Naravno i šefa svoga računovodstva.
Bilo je i duhovitih reakcija vijećnika koji su se bojali da izvještaj o izgradnji Pučkog otvorenog učilišta u Ogulinu, ne bi bio poželjan jer može se desiti da nam promaknu dvije epizode „Sulejmana Veličanstvenog“ ili „Sile“ i po toj osnovi nisam čuo doista ništa. Ali sam zapamtio pitanje na aktualnom satu zašto se ceste srpskih naselja nisu do sada asfaltirale da ljudi mogu po ovom snijegu pronaći put do kuće. To je pitanje postavio HDZ-ov ekspert za ceste i željeznice, čovjek u miru. Sjetio sam se toga časa Jose Franjkovića, pokojnog direktora IGM Tounj, kada su ga pred trideset-četrdeset godina pitali zašto njegova firma ralicama čisti samo srpska sela oko Tounja, a ne i hrvatska, on je hladno odgovorio: Moja mehanizacija koja čisti snijeg je tako pripremljena da može ići samo po asfaltu Dugo očekivani istup nezavisnog kandidata Željka Bokulića o problemima Ogulina, završio je gotovo euforično. Bokulić je zapitao gradonačelnika dokle će građani Ogulina prolazeći Bolnčkom ulicom za vrijeme utakmice na stadionu biti pod stresom da ih lopta koju je neki neefikasni nogometaš uputio u gol, izletjela izvan okvira gola i zaštitne mreže koja koči lopti direktan udarac prolaznika. Gradonačelnik je, onako profesionalno, odgovorio ovako po prilici; ja kao dugogodišnji golman Jedinstva iz Ogulina, znam da je lopta u to vrijeme bila jako teška i, ako nije završila u mreži mojega gola, nije mogla preći preko zidane ograde visine 2,50 m.
Na kraju bih volio da vijećnici, gradonačelnik i njegovi zamjenici, bilo koje nacionalnosti, konačno nauče u pravopisnom smislu, što je to potrebito, a što potrebno, da nauče u tehničkom i pravnom smislu što je to komunalna naknada, a što doprinos, da nauče što je to vodni doprinos, a što naknada. Bojim se da bi ovo moglo pasti u zaborav.
E sada jedna spoznaja koja bi trebala završiti u DORH-u; u osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić u Ogulinu jedan je namještenik od ogulinskog SDP-a dobio dvadesetak karanfila u čast Dana žena da podijeli i čestita taj Dan ženama te Osnovne škole. Vrlo brzo reagirao je predsjednik Školskog odbora, zamjenik gradonačelnika Tone Radočaj i promptno reagirao. Da zamjeniku gradonačelnika objasnim što je to „promptno“. To je; odmah, bez čekanja, smjesta, ne odugovlačeći. To je smisao HDZ-ove politike. On je odmah zabranio distribuciju karanfila, obavijestio je policiju (!), županijskog pročelnika školstva Željka Šančića i, naravno, vertikalu duhovnog vođe ogulinskog pučanstva, župnika Zubovića, protjeranog iz SAD-a zbog kriminala. Ako je ovo izveo zamjenik gradonačelnika, ravnateljica škole Ivane Brlić Mažuranić i namještenik koji je to poklanjao moraju prijaviti zamjenika gradonačelnika, njegovu stranku i gradonačelnika koji mu je to sugerirao. Dotle Republika Hrvatska ne može u Europsku uniju.

nedjelja, 10.03.2013.

SRETAN VAM DAN ŽENA

„Da li će sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj...“ Ovo su stihovi koje ste čuli više puta, ali niste znali tko ih je sklepao, premda su zvučali velikoumno. Te je stihove napisao veliki srpski pjesnik Branko Miljković (1934-1961.) Taj se pjesnik rodio u Nišu 1934. godine pa je nakon osnovne škole zbog slobodoumlja otišao u Beograd. Slobodu nije našao tamo pa se uputio u Zagreb. Nakon izvjesnog vremena u Zagrebu odlučio se objesiti na Ksaveru u dvadeset i sedmoj godini svoje mladosti!
Mada na prvi pogled ovi stihovi i „preambula“ nemaju direktnog dodira s temom kojoj želi dati svoj obol, u dubljem razmišljanju ima.
Tema u kojoj želim sudjelovati je 8. mart, međunarodni Dan žena. Najmanje je važno da li ćemo to napisati 8. mart ili 8. ožujak, važno je da cijenimo ženski rod i da im se na neki način približimo u emotivnom smislu i izrazimo zasluženu empatiju za povećane napore u obiteljskom i društvenom krugu.
Žene već duže vrijeme šire nezadovoljsvo da se u neku ruku nad njima vrši diskriminacija. One su pomalo i same krive što su stvorile svoj geto bez obzira što su davno već izborile svoju samostalnost u političkom smislu zahvaljujući hrabrosti Clare Zetkin i Rose Luxemburg, naravno i američkog pokreta za svoje dostojanstvo. Žene već dosta dugo preventivno djeluju na svoje zanemarivanje u društvu bez obzira na zakonsku regulativu i zapravo same sebi oduzimaju to pravo. Ja bih ovdje mogao prigovoriti da one ne znaju što bi. Razgovarajući s jednom udanom intelektualkom, dokazanom vjernicom, doznao sam da ona ima jednog gospodara i da se ne ufa upuštati ni u razgovore s drugim muškarcima! Mada izlazi na izbore i želi biti u sustavu društva. I sada, ja razmišljam, kako bi htjele sudjelovati u društvenim zbivanjima, a kod kuće imati gospodara? A upravo je to intencija svake vjere da ženi zabrani pomisao na bilo kakav iskorak izvan bračnih okvira, dok muškarcu to nije zabranjeno. Svjedoci smo, u nekim sredinama, da se vrši djevojačko „obrezivanje“ kako bi izgubile interes za seks! To je u Africi gotovo redovan proces o kojem je pisala jedna obrezana žena u Nizozemskoj, koja je pobjegla od svojih zlostavljača da bi dokazala kako se tretira žena u toj sredini.
Nadam se da u Hrvatskoj to nije zaživjelo, mada je je stravična spoznaja da glavni urednik Glasa Koncila na pitanje o tom sakaćenju žena odgovara da to nije humano, ali da je korisno za obitelj, jer izrezivanjem klitorisa žena gubi interes za seks i posvećuje se djeci i svom mužu!? Ako to može reći jedan svećenik koji vjeruje da je Bog svemoguć, morao je prihvatiti da je Bog ženi omogućio da jednim dijelom svojega tijela uživa u svetom činu orgazma i odbaci svećenički cinizam. Jer njemu je jedan od papa još u 12. stoljeću svojom enciklikom o celibatu zabranio da doživi orgazam. Da li se toga drži, nećemo provjeravati jer krv nije voda.
One stihove s početka ovoga posta posvetio sam ženama za njihov Dan. Htio bih da izbjegnu sudbinu o kojoj je pisao pjesnik Branko Miljković. Neka uživaju u slobodi o kojoj su pjevale i neka se ne dijele na stranačke ili vjerske pripadnosti pa će ih muški rod više cijeniti i voljeti.
Na sam Dan žena primijetio sam da je ogulinski SDP u gradu Ogulinu dijelio damama karanfile uz prigodnu čestitku, ali nisam primijetio ostale političke stranke u koaliciji, ali ni one druge koalicijske skupine koje su kontra ove. Jedino sam primijetio da je članica HDZ-a, ravnateljica Doma zdravlja, odbila primiti čestitku s karanfilom! Mislim da je to jedina žena koja omalovažava svoje dostojanstvo! Dan žena nije izmislio SDP.
Za kraj sam ostavio jednu laudu o ženama, ako to smijem tako nazvati. Mi muškarci ne želimo priznati da su žene superiornije od nas. Svjesni smo toga, ali smo preponosni. Žene mogu raditi sve što može muškarac; s manje ili više uspjeha, ali mi muškarci ne možemo što mogu žene. Ne možemo rađati. Zato su žene te koje moraju biti barem ravnopravne muškarcima u političkom smislu, ali su superiorne u održavanju vrste, ma kakva ona bila.
Zato vam, drage žene, u ime većine muškaraca čestitam 8. mart, Dan žena, a u vaše ime zahvaljujem ogulinskom SDP-u što vam je priredio čestitku i karmfil toga dana. Očito računa i na vaš potencijal.

nedjelja, 03.03.2013.

JE LI OVO PRAVI POČETAK?

Ja s noći od petka na subotu nisam spavao. U petak na večer od 19 do 21 sat bio sam prisutan na predavanju Savjeta za Ogulin u vezi EU fondova koje možemo koristiti kada, ili ako, uđemo u tu asocijaciju. Jedan od glavnih predavača na tom skupu barem je pet puta ponovio „ako uđemo“ (!?) što ne smatram da on nije siguran da će Hrvatska doživjeti metamorfozu od glavnog dijela Jugoslavije do djelića Europe, nego je takvu psihozu u cijelo stanovništvo Hrvatske unijela ministrica vanjskih i europskih poslova. Ta ministrica koja je nastupila u tom svojstvu promjenom vlasti u Hrvatskoj 2012. godine, okrenula je kaput naopačke i više od godinu dana govori nesuvislo, kao da je iz HNS-a! Nijedna njena naredna rečenica u vezi EU, odnosa sa Slovenijom, suradnjom sa Srbijom, o Bosni i Hercegovini da ne govorim, nemaju neku poveznicu koja bi trebala poboljšati te odnose, već je u centru zbivanja njen ego. Za jednu intelektualku koja je do sada uspostavljala i obećavala da će zastupati savjest hrvatskog naroda, ovo je previše. Iz njenih izvještaja i razgovora ne možete zaključiti da li Hrvatska ulazi u EU ili će biti na čekanju. Na čekanju barem dok predsjednik Republike Srpske ne da zeleno svjetlo.
Tu noć od petka na subotu nisam spavao zbog tog predavanja, već zbog zdravsvenih poteškoća koja se pojavljuju u ovim mojim godinama. To su godine kasne mladosti koje prouzročuju razna uklještenja dijelova kralježnice, koje iskrivljuju vizuru tijela izvan crte plajbe i vaservage. Jedini izlaz da zaspite u takvim okolnostima su mašta i evokacije događaja koji se nedavno zbio. Maštu sam iskoristio do daske, ali san nisam dokučio. Evo, preostaje predavanje o EU fondovima koji su zapravo noćna mora, ne dosadašnje HDZ-ove vlasti, već akatualne vlasti. Ja navijam i za narednu vlast, ali ona ne smije biti HDZ-ova! Vjerujte mi da HDZ-ova vlast ne bi smjela više nikada opretećivati ovo društvo. HDZ je pokret, stranka, udruga, koja je upropastila Hrvatsku. Ona je upropastila pluralizam ove zemlje u kojega se zakljinjala, ona je upropastila radnika koji je svojim radom obogatio ovo društvo, ona je upropastila granice Hrvatske nepoštivajući nikakve dugoročne ugovore i dogovore s relevantnim državnim institucijama susjednih zemalja s kojima smo donedavno dijelili istu državu. HDZ je Zlo ove naše Domovine u sprezi s Crkvom. Mi Zloga moramo istjerati iz ove neše sredine. Zašto ga ne bismo mogli identificirati?
Kada sam u petak sudjelovao na predavanju jedne teške teme od strane Savjeta za Ogulin doživio sam nešto što dugo nisam. Savjet za Ogulin imao je danas dirigenta koji me je ugodno iznenadio, ali je zatajio u organizaciji medijske infrastrukture od strane mogula ogulinskih medija –Radio Ogulina. Zatajio je i u odijevanju i prava je sreća što ga nije vidio onaj Fachion Guru s televizije da snimatelju zabrani snimanje najznačajnijeg ovogodišnjeg koalicijskog potpisa između SDP-a i HNS-a. Da li je ovo bio jedini službeni potpis koalicije radi, ne znam, ali sam pratio da ih je svaki koalicijski partner do sada zajeb'o. Nikada nisu mogli pogoditi stabilnu osobu kao što je, napr. Bokulić. Možda je ova godina prekretnica! Kada sam vidio da je predsjednik HNS-a imao onako šarmantan šal požalio sam što potpisnik SDP-a nije imao bijeli, kao Ćiro svojevremeno, ili da je barem šoto maju imao crvenu!
Ovo mogu biti detalji koje primjećuju samo zločesti ljudi, ali to su primijetili i gosti, kao Mikulandrić, Ožanić, Bionda, Tešić i drugi. Ovo može utjecati i na izbornu listu. Neka Savjet za Ogulin ne zaboravi da je na izbornoj listi Kukuriku koalicije na parlamentarnoj razini bilo ljudi koji do današnjeg dana odmažu uspostaviti pravu vlast. Upropastili su zamišljenu koncepciju zbog najobičnije ljudske taštine. Uvijek netko muti vodu! Godine 2000. bio je to HSLS, a danas HNS.
No, ako bih se osvrnuo na predavanje Savjeta za Ogulin od 1. ožujka 2013. godine, usudio bih se nazvati ga pravim početkom kampanje SDP-a za predstojeće lokalne izbore. SDP bi mogao biti povijesna „figura“ Ogulina, koja je srušila HDZ-ovu vlast, do sada nepobjedivu! Ako se predsjednik SDP-a bude angažirao kao danas, ako bude nositelj liste, Savjet za Ogulin u stručnom smislu može to pratiti. To su mladi i pametni ljudi.
Danas je predsjednik, za razliku od zadnjega predavanja kada sam ga slušao, bio optimističan, nije imao tabu teme da se o HOC-u nema smisla pričati, da je retencija pitanje države, da se o željeznici ne smije govoriti i da je ogulinska perspektiva krumpir i zelje! Danas je spomenuo da se Bjelolasica mora revitalizirati, da treba raditi projekte za iskorištenje EU fondova, (a tu se otvaraju i nova radna mjesta), da poduzetnička zona mora probiti zvučni zid i da se o željeznici može razgovarati. Nadam se da je to početak kvalitetne političke kampanje.
Savjet za Ogulin mora se spustiti u bazu i objasniti da napredak Ogulina leži u tim EU fondovima, ali konkretno za turizam na Sabljacima, za sanaciju otpada, retenciju rijeke Dobre i, posebno, na uređenju HOC-a Bjelolasice. Ma kako se on zvao. Bez prioriteta Bjelolasice nemojte preuzimati vlast u Ogulinu. Neka nas vodi HDZ!

<	ožujak, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv