Svojevremeno sam bio u Via Romi i dijelio četveroosobnu sobu (to je soba s dva kreveta na kat) s jednim umirovljenim moreplovcem, kao trećim čovjekom, koji je bio vrlo ponosan. Bio je invalid rada s loše ugrađenim umjetnim kukom i morao se služiti štakom. Bio je desetak godina stariji od mene, a to je značilo da je bio star, i u mirovini. Došao je navečer kad smo nas dvojica već bili prilegli i moj susjed je dobio nalog da se preseli na kat. Dajte se raskomotite uljudno je rekao čuvar novom cimeru i lezite u krevet.
- Pa donesite mi dvije čiste plahte, ne mogu leći u njegove.
- Gdje ću u doba noći naći čiste plahte?
Službujući je shvatio da ovaj nije „meko zelje“ i obznani da ide po plahte. Dašao je za pola sata s dvije čiste plahte, ispeglane, još se puši iz njih.
Ovo se dešavalo prosinnca neke 1983.godine u onom mraku u kojemu je ipak vrijedilo načelo pravne države, u kojem je i jedan zatvorenik imao svoja prava, ako je znao za njih. Htio sam naglasiti da danas načelo pravne države ne vrijedi ni za ljude na slobodi ako nemaju politički pedigre.
Na temelju one pravne države vežem današnji post. Možda nije korektno, ali se nadam da je ovo zadnja sjednica Gradskoga vijeća u ovom sastavu. Danas mi je sjednica imala nekakav smireni ton premda ju je predsjednik Gradskoga vijeća pokušao zakomplicirati s one četiri kategorije postavljenih pitanaja od lipnja prošle godine do danas. Tu je ovaj, malo dosadan vijećnik, bio uporan od lipnja do lipnja pa ubrdio da mu se dade odgovor što je to Đurkin d.o.o. radio po Ogulinu, za koliko je to ponudio poslao, koliko je izveo, a koliko naplatio?
Ja bih rekao ovako; Bez obzira tko je postavio to pitanje – to je pitanje svih pitanja – u izgradnji polaganja i kvalitete ogulinske kanalizacije. Na to pitanje mora odgovoriti jedino direktor Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Ogulin i to ne na Radio Ogulinu, on to mora položiti gradonačelniku, Gradskom vijeću i svim građanima Ogulina na jednom od značajnih datuma Grada Ogulina. U tehničkom, financijskom i društvenom projektu ovdje mnogo toga treba objasniti narodu. Neka direktor ViK-a d.o.o. pozove u pomoć gradonačelnika Ogulina, ali i župana Karlovačke županije. Naravno i šefa svoga računovodstva.
Bilo je i duhovitih reakcija vijećnika koji su se bojali da izvještaj o izgradnji Pučkog otvorenog učilišta u Ogulinu, ne bi bio poželjan jer može se desiti da nam promaknu dvije epizode „Sulejmana Veličanstvenog“ ili „Sile“ i po toj osnovi nisam čuo doista ništa. Ali sam zapamtio pitanje na aktualnom satu zašto se ceste srpskih naselja nisu do sada asfaltirale da ljudi mogu po ovom snijegu pronaći put do kuće. To je pitanje postavio HDZ-ov ekspert za ceste i željeznice, čovjek u miru. Sjetio sam se toga časa Jose Franjkovića, pokojnog direktora IGM Tounj, kada su ga pred trideset-četrdeset godina pitali zašto njegova firma ralicama čisti samo srpska sela oko Tounja, a ne i hrvatska, on je hladno odgovorio: Moja mehanizacija koja čisti snijeg je tako pripremljena da može ići samo po asfaltu
Dugo očekivani istup nezavisnog kandidata Željka Bokulića o problemima Ogulina, završio je gotovo euforično. Bokulić je zapitao gradonačelnika dokle će građani Ogulina prolazeći Bolnčkom ulicom za vrijeme utakmice na stadionu biti pod stresom da ih lopta koju je neki neefikasni nogometaš uputio u gol, izletjela izvan okvira gola i zaštitne mreže koja koči lopti direktan udarac prolaznika. Gradonačelnik je, onako profesionalno, odgovorio ovako po prilici; ja kao dugogodišnji golman Jedinstva iz Ogulina, znam da je lopta u to vrijeme bila jako teška i, ako nije završila u mreži mojega gola, nije mogla preći preko zidane ograde visine 2,50 m.
Na kraju bih volio da vijećnici, gradonačelnik i njegovi zamjenici, bilo koje nacionalnosti, konačno nauče u pravopisnom smislu, što je to potrebito, a što potrebno, da nauče u tehničkom i pravnom smislu što je to komunalna naknada, a što doprinos, da nauče što je to vodni doprinos, a što naknada. Bojim se da bi ovo moglo pasti u zaborav.
E sada jedna spoznaja koja bi trebala završiti u DORH-u; u osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić u Ogulinu jedan je namještenik od ogulinskog SDP-a dobio dvadesetak karanfila u čast Dana žena da podijeli i čestita taj Dan ženama te Osnovne škole. Vrlo brzo reagirao je predsjednik Školskog odbora, zamjenik gradonačelnika Tone Radočaj i promptno reagirao. Da zamjeniku gradonačelnika objasnim što je to „promptno“. To je; odmah, bez čekanja, smjesta, ne odugovlačeći. To je smisao HDZ-ove politike. On je odmah zabranio distribuciju karanfila, obavijestio je policiju (!), županijskog pročelnika školstva Željka Šančića i, naravno, vertikalu duhovnog vođe ogulinskog pučanstva, župnika Zubovića, protjeranog iz SAD-a zbog kriminala. Ako je ovo izveo zamjenik gradonačelnika, ravnateljica škole Ivane Brlić Mažuranić i namještenik koji je to poklanjao moraju prijaviti zamjenika gradonačelnika, njegovu stranku i gradonačelnika koji mu je to sugerirao. Dotle Republika Hrvatska ne može u Europsku uniju.
Post je objavljen 17.03.2013. u 05:59 sati.