Gordana je imala desetak godina kada se u subotu pripremala da će sutra s ocem i majkom, zapravo s majkom i ocem, otići u crkvu da proslavi Cvjetnicu, nedjelju prije Uskrsa. Njeni ukućani puno su držali do toga dana i ona je donekle imala taj osjećaj sudjelujući fizički i emotivno s roditeljima, ali i predavanjima vjeronauka u crkvi.
Gordana se, međutim, na cvjetnicu probudila s visokom temperaturom i nije mogla slijediti svoje roditelje u crkvu, već je prepuštena na čuvanje baki koja je morala biti žrtvovana. I baka bi išla u crkvu da Gordana nije dobila fibru u zao čas. U bunilu koje je izazvano visokom temperaturom ona je pitala: Bako, zašto su mama i tata otišli danas u crkvu?
Kćerko, na današnji dan prema narodnoj predaji i Bibliji, Isus Krist je svečano ušao u Jeruzalem, glavni grad Judeje gdje su ga dočekali oduševljeni siromašni ljudi, mišljahu da je došao osloboditelj obespravljenih. Judeja je bila pod vlašću Rimljana na čelu s Poncijem Pilatom, a štangu su mu držali domaći farizeji koji su razmišljali o svojem položaju u toj vlasti. Farizeji su bili pripadnici židovske religijsko-političke stranke koji su se kao i svi političari borili za vlast i čuvali ju po svaku cijenu. Zato danas licemjere i podlace zovemo farizejima.
Isus je Krist imao tada 33 godine i od rane mladosti dijelio je razne naputke židovskom stanovništvu, hrabrio ih u životu i pomagao nemoćnima. Svi su ga ljudi voljeli jer je govorio nadahnuto, pošteno i toplo. Kada su ga se u Jeruzalemu farizeji preplašili zbog njegove popularnosti, izmanipulirali su pučanstvo, zatražili su od rimskih vlasti da mu se sudi. Narod je za dva dana donio svoju odluku zavikavši; raspeti ga treba, raspeti. Znajući za svoju sudbinu, Isus je u četvrtak organizirao posljednju večeru sa svojim apostolima, ljudima koji su ga pratili i naučavali njegovu vjeru u Boga i čovjeka, već je sutradan, u petak, bio osuđen na smrt raspinjanjem na križu, u subotu je preminuo, a u nedjelju nestao iz groba. Ljudi su zaključili da je uskrsnuo! Na tom uskrsnuću osniva se kršćanska vjera koja zamišlja da će se jednoga dana, Sudnjega dana, pojaviti uskrsli Isus i uskrsnuti sve mrtve i žive koji će otići u Kraljevstvo nebesko i živjeti tamo vječno.
To je to Vazmeno otajstvo koje se spominje. Vazam je Uskrs, a otajstvo je misterij, tajna. U crkvenim krugovima češće se upotrebljava Vazmeno otajstvo, a u narodu Uskrsni misterij. Nije na odmet ovdje reći da kršćani imaju dva velika blagdana: Božić kao najveseliji blagdan rođenja Isusa, i Vazam kao najveći zbog uskrsnuća Isusa na kojem se temelji vjera kršćana. Naime, čovjeku se ne mili umrijeti, ali kada vjeruje da se život nastavlja i nakon smrti smiruje ga na samrtnoj postelji i sretan odlazi s ovoga svijeta! Ruke su mu pri tomu prazne. Sav kapital koji je zaradio ostao je na Zemlji u rukama nekoga koji ga nije zaradio.
„Bako, što bih ja zapravo trebala prihvatiti od svega toga što ti reče“, probudila se unučica iz bunovnog stanja i upitala baku.
„Slušaj me curice draga. Stari ljudi kažu da čovjek u nešto vjerovati mora. Pa ako mora i ako mu je tako lakše onda nek' vjeruje u Isusa Krista. Isus je bio povijesna ličnost i širio je vjeru u čovjeka. U svim Isusovim propovijedima čovjek je bio u centru njegova naukovanja, čovjek je bio centar svijeta. Čovjek, u onom humanom smislu. Ako je u nevolji, pomogni mu, ako si ti u nevolji on će pomoći tebi. To je bio smisao Isusovog življenja, to bi trebao biti smisao življenja svakoga čovjeka. To bi trebalo biti to otajstvo kojega često spominjemo. A kada ostanemo sami možemo se prepustiti nekim višim silama na nekom višem horizontu. Nešto u svemiru postoji što mi ne možemo dokučiti.“
Sjetih se sada i jedne emisije Krešimira Mišaka „Na rubu znanosti“ u kojem je jedna žena završila u kolicima i liječnici joj nisu znali pronaći dijagnozu njene bolesti. Njena prijateljica pozvala ju je da s njom ode na predavanje u klub Brune Grőninga. Nećemo sada o Grőningu, ali se prijateljica usprotivila rekavši da je ateistkinja i da to za nju nema smisla. Prijateljica ju je nagovorila da ode, a ako joj se ne bude svidjelo može napustiti seansu. Međutim predavanje je prošlo vrlo ugodno i brzo. Predavačica je inzistirala na pozitivnom razmišljanju tijekom dana i na energiji koju ona upućuje iz Svemira! Nakon izvjesnog vremena žena se digla iz kolica i otišla svojim doktorima da ih šokira. Šok je uspio, a žena iskazuje da je i dalje ateistkinja u onom klasičnom smislu, ali da vjeruje da u svemiru postoji energija koja može izliječiti svaku bolest, samo ju netko treba usmjeriti na pravo mjesto! Eto, i jedan obični ateist vjeruje. Vjeruje u pozitivnu kozmičku energiju koju treba preuzeti na otajstven način.
A u ime Vazmenog otajstva svim katoličkim vjernicima želim sretan i blagoslovljen Uskrs! I maloj Gordani.
Post je objavljen 31.03.2013. u 05:59 sati.