Maksova maksimala

nedjelja, 27.01.2013.

OGULINSKA RETENCIJA U ZADNJI ČAS

Zahvaljujući lokalnoj vlasti, regionalnoj i državnoj, kao i vlasti HEP-a, PLINACRO-a i Hrvatskih voda, rijeka Dobra, Mrežnica Zagorska i Munjava u Josipdolu ugrozile su stanovništvo koji su susjedi tih krasnih kraških ponornica. Znate što su u stanju reći vodeći ljudi ovih vlasti koje sam spomenuo; Pa zašto ste vi ljudi radili svoja stanja na mjestima ugroženih neugodnim ćudima tih rijeka i potoka. Mogli ste kuće graditi pet metara više i problema ne bi bilo. Sada su vam odjednom krive Hrvatske vode, koje imaju svojega posla, a ne regulirati neke Dobre, Mrežnice i Munjave odakle ne možemo iskapati i prodavati rudno bogatstvo kao u Dravi i okolnim rijekama. Kako tek optužiti HEP, a nedajbože PLINACRO koji svojom kanalizacijom za plin presjeca vodne tokove koje je priroda stvarala, odnosno koje su funkcionirane kako ih je Bog obradio stvarajući svijet u šest dana. Čak, po Pozaiću, Bog je stvorao Adama i Evu pred nekih pet tisuća godina, a nije mislio stvoriti Adama i Stevu. Izgleda da je fulao. Ovo je rekao Pozaić, a ne ja. Toliko da se zna.
Oko najnovije opasnosti od poplave, zapravo panike da bi do toga moglo doći, nije bilo potrebe. Sve je bilo pod kontrolom gradske vlasti na čijem terenu je je i napravljena retencija, ili običnim jezikom rečeno, jedna brana preko korita rijeke Dobre, tamo u Puškarićima, Turkovićima, Vitunju, Mirićima, koja će zaustaviti onu količinu vode koja bi ugrožavala Vučiće, Nešu, Prodana-Abramovića, Krlenac i pola Ogulina. Retencija se stavlja u funkciju kada voda dolazi do grla! Gradonačelnik tada podiže crveni telefon (ako nije u kvaru) i zove Hrvatske vode. Hrvatske vode isele Miriće, podižu branu na odabranu visinsku kotu i Dobra nizvodno od brane poprima svoj normalni vodotok, nosi samo ono smeće, brvna i ovalnu bijelu tehniku, u Đulin ponor. Tako Đula pokazuje svoje pravo lice, zapravo lice stanovnika uz nju.
No nijedna nesreća nije prošla bez veselih ili duhovitih trenutaka, pa nije ni ova.
Na Radio Ogulinu dana 22. siječnja ove godine svi su odgovorni političari dali svoje komentare na vodoteč; od gradonačelnika Ogulina, načelnika Josipdola i Plaškog, do predsjednika Mjesnih odbora Ogulina. Ogulinskom stanovništvu još nije objašnjeno stanje spojene kanalizacije na pročistač uz primjenu prepumpnih stanica na višu razinu kolektora koji su poplavljeni!? No dobro, ako to baš i ne znamo, znamo da u Krlencu, Zagradu, Podvrhu, Žegaru, Procama, pa i u centru grada oko hotela Frankopan smrdi kanalizacija jer ju ne možemo dignuti na potrebnu razinu! Ona ne samo da smrdi u prirodi, ona smrdi i u kući jer kućna kanalizacija se ne može koristiti, sadržaj izlazi iz školjke Zato je vrlo interesantno razmišljanje jednog predsjednika MO koji je gotovo patentirao novi izum za rješenje kanalizacije u Ogulinu za vrijeme povodnja. On predlaže da svi ugroženi poplavom i štopanjem kanalizacije izgrade poljske zahode na višim razinama, naravno, kao što su mogli izgraditi i kuće na brdu. Evo, genijalna rješenja su uvijek banalna, samo ih se treba sjetiti. Dok sam to slušao sjetih se Ivice Mudrinića. On je u Hrvatsku oko 1991. godine došao s nizom patenata koje je predao novoj Republici Hrvatskoj. Tanja Torbarina je tada napisala u Globusu da ona zna za dva njegova patenta; jedan na hlačama, a drugi na zimskoj jakni. Koji mu je donio više koristi? Ja mislim ovaj s hlača.
Drugi događaj istoga dana desio se u MO Podvrh-Žegar. Gazda kuće koja je uvijek ugrožena od poplave tražio je slobodnu šihtu i navečer došao doma da bude dežuran ako krene naopako. Zašao je u dnevni boravak, a mama i žena plaču na kauču.
- Pa što se dogodilo, je li voda ušla u podrum? Što treba napraviti?
- Ma ne znamo mi za vodu, pusti nas na miru.
- Nešto se dogodilo? Recite mi.
- Zar ne vidiš da je ranjen i da krvari Boran-aga?!
- A za koga ja krvarim, pička vam materina i ode do susjeda gdje su već bili vatrogasci i pumpali vodu.

I sada se ja pitam; da li je čovjek proklet sam po sebi, da li po vragu ili po istočnom grijehu? Neka mi oproste svi oni koji znaju da istočni grijeh nije dobio ime što je s istoka (jer je raj bio između Eufrata i Tigrisa, a to je istočno od Hrvatske) već je istočni grijeh bahatost Eve koju je umjesto Steve, prema evenđelju po Pozaiću, napravio Bog i zabranio joj da dira jabučni plod. Eva ga nije poslušala, ubrala je plod i, smrtno zgriješila. Iz toga grijeha istječu i ostali grijesi čovjeka i zato se on zove(osnovni) istočni grijeh!
A zašto ovo pitanje? Ogulin da je vodio brigu o prirodi i prirodnim tokovima rijeke Dobre i svih njenih pritoka, svih otjecanja i strugova, da je vodio brigu o Đulinim i ostalim ponorima i danas bi svi prirodni ponori i ponorčići progutali svu pridošlu vodu. Bacajući sav svoj otpad po svem okolišu i riječnim tokovima začepili smo sve odvode koje je stvorila priroda, a nove nismo otvorili.
Ja, iz svoje skromne spoznaje, tvrdim da su za sve to krive sve vlade od 1945. godine do danas, a od 1992. Hrvatske vode! To je najjača financijska ustanova Republike Hrvatske i nitko joj ne smije ništa.

nedjelja, 20.01.2013.

BRIGADIR MILE DEDAKOVIĆ, ŽRTVA HRVATSTVA!

Dana 18. studenoga 1991. godine pao je grad Vukovar od četničke artiljerije i pješadije. Koliko je glavni stožer Republike Hrvatske tu imao svojega udjela pokazat će povijest koju će pisati povjesničari rasterećeni svjetonazornih stega. Pogubno bi za povijest ovih naroda bilo kada bi ju pisao povijesničar tipa Josipa Jurčevića, kojega bi podupirao Andrija Hebrang! Dok se ne promijeni garnitura HDZ-a koja neće biti opterećena obrnutim sustavom vrijednosti humanosti, nećemo saznati ni pravo ratno stanje koje je dovelo do pada Vukovara, Saborskog i ostalih mjesta.
Saborsko je u to doba imalo 890 stanovnika i 320 obiteljskih kuća koje su sve spržene jer su bile drvene, a Vukovar je je tada imao 48.000 stanovnika poprimao urbani oblik srednjovjekovnog, ali i modermog grada i sve su zgrade toga grada bile srušene ili oštećene do 4. kategorije oštećenja. Sjećamo se jedne Vukovarke od desetak godina koja je napisala pismo u školi pod naslovom: „Tko mi je ubio kuću?“ Sjećamo se, naravno, i pjesme četničke: „Druže Slobo šalji nam salate, bit će mesa klaćemo Hrvate“ na čelu s Aleksandrom Vasiljevićem, šefom jugoslavenskog KOS-a! A moramo se sjećati tv snimke kako Hrvati izlaze iz Vukovara, a onaj obrtnik sa štakom i nogom u gipsu morao ubrzati korak. Ti prizori dovoljni su da se osude svi oni pjevači i i svi zločinci koji su tjerali domicilni narod iz svoga grada. Četnici u Vukovaru nisu zaštitili ni bolnicu (!?) od granatiranja, a na Haškom sudu nisu ih tražili dnevnik granatiranja. To je na ovom blogu više puta rečeno.
Sve je ovo „preambula“ za glavnu misao posta; zašto je HTV prikazala Milu Dedakovića na dan pada Vukovara prošle godine u kolicima i u onakvom stanju, a da nije na ekranu upisano da taj prizor nije za gledatelje ispod 40 godina, jer je prizor neprimjeren tim ljudima koji još uvijek obožavaju Franju Tuđmana. Televizijski snimak Mile Dedakovića, zapovjednika obrane grada Vukovara, Hrvata i izučenog vojnika, poštenog čovjeka koji je znao kako obraniti Vukovar, ali uz potrebnu podršku vlasti, sramota je, zločin, hrvatske vlade i Franje Tuđmana. Kada je Dedakovića po nalogu Tuđmana Manolić dao egzekutorima da ga izubijaju zato što je prozvao odgovorne za pad Vukovara, jednom od najčasnijih branitelja uništen je život.
Kada sam na televiziji 1991. godine gledao i slušao Tuđmana kako je opravdavao zlostavljanje Mile Dedakovića kazujući: „Tko može vjerovati oficiru JNA?“, izbrisao sam Tuđmana s popisa, ne samo Hrvata, već i čovjeka. „Tko može vjerovati oficiru JNA?“ postavlja pitanje general JNA koji čin mu je dao Josip Broz!
Mili Dedakoviću, hrabrom vojniku i branitelju Hrvatske Manolićeva služba u RH nije dala govoriti istinu o Vukovaru, jer ga je ucijenila sa stradanjem obitelji. Zbog tog zločina Franje Tuđmana nikada nećemo saznati pravu istinu o Vukovaru, niti o ubojstvu Paradžika, Kraljevića, Reihla Kira, Levara. Nadam se da ta slika nemoći izmiješana s pravednošću Mile Dedakovića, u paklu vječno prati Franju Tuđmana. Tu ne bih svrstao Gojka Šuška, jer to je primitivac koji je izmanipulirao svoj narod u Kanadi i ovdje u Hrvatskoj uživao u blagostanju. Nije čuvao državni pečat, ali je čuvao ustaštvo i HDH. Pomogao je Tuđmanu da Hrvati napuste najhrvatskiji i najbogatiji dio Bosne i Hercegovine, Bosansku Posavinu, i stvoriti Herceg Bosnu u kojoj će Hrvati imati svoju budućnost. Ovakvog scenarija ne bi se dosjetio normalan čovjek koji voli svoj narod, ovome se dosjetio Űbermansch, general JNA Franjo Tuđman. Neka počiva kako je zaslužio.
Crkva se bori oko broja stanica pri umjetnoj oplodnji, ona se bori oko zdravstvenog odgoja u školama, bori se o neradnim nedjeljama, ali nisam primijeto da se bori da radnik dobije plaću, da preko Caritasa pomoć dobiju potrebiti (ovo je podatak iz prve ruke!), a volio bih čuti kada su zadnji puta posjetili obitelj Mile Dedakovića! To njemu vjerojatno ne treba. Ali iz humanosti i poštovanja! Toliko o zločinu.
Ipak sam se odlučio zahvaliti onim čitateljima mojega bloga što su me na vrijeme prijavili policiji radi posta „Otvoreno pismo gospođi Ani“ objevljenog u nedjelju 28. listopada 2012. godine. Taj obavijesni razgovor obavio sam negdje sredinom prosinca prošle godine kada ogulinske ulice nisu bile zatrpane snijegom. Zato sam i mogao pristupiti Policijskoj stanici. Da su me pozvali ovih dana otkako je zapao prvi snijeg ove godine ne bih se mogao odazvati jer se u Policijsku stanicu i pored nje ne može proći. Lijevi nogostup glavne ulice Bernardina Frankopana, naime, prohodan je cijelom ulicom; od Općinskog suda do Hačka, samo cijelom dužinom policijske zgrade nije prošla ralica, onaj kultivator za nogostupe i niti jedna lopata. Mislio sam prije pet dana da policija nema lopata pa nije stigla očistiti nogostup kao njihovi susjedi, ali su za pet dana mogli posuditi bilo što ili rukama napraviti prtinu. Policija je inače plaćena za održavanje reda u gradu i selu pa zapanjuje ovakva slika ispred njihove zgrade. Inače se prema odluci Gradskog vijeća posebno lijeni i neodgovorni stanari ili korisnici zgrade koji ne očiste prostor ispred nje kažnjavaju novčano ili zatvorom, ne znam baš točno! Slikao sam to stanje 19. siječnja 2013. godine i to je ono što je meni nepojmljivo!

srijeda, 16.01.2013.

WYATT EARP NA KOLJENIMA

Karaktera Wyatta Earpa koji je, prvo pošten, a onda, hrabar i razborit kročio kroz Divlji zapad, istog takvog karaktera i Nešo je tabanao kroz Istok povijesne stvarnosti. Zato je tako hrabro, iza busije, (kombija) dočekao s isturenim biciklom Mad Maxa, što je Maxa spasilo od šoka. Da mu je najprije vidio facu sigurno bi pokleknuo od straha. Morate priznati da Nešo nije po ljepoti sličan Wyattu Earpu, Nešo je ružan. Ružniji od njega sigurno je Toma Zdravković, što aludira na onu emisiju jugoslavenske televizije „Mali noćni razgovori“ koju su vodili nenadmašni Šiljak, Zmazek i Silobrčić o izboru mistera ružnoće. No dobro, Nešo se na taj izbor nije prijavio, ali ne možemo svi biti lijepi.

Svi smo mi po prirodi tašti; netko više, netko manje. Nešo je vrlo tašt, kao da je političar ili barem don Anđelko Kaćunko. A taština je za mene ponos bez pokrića. Osjetio je da sam nedavno iskreno rekao da je premazan svim mašćima. Za tu izjavu moramo ući u kontekst u kojemu je izrečena. Bila je to pohvala blogerima koji se potpisuju imenom i prezimenom, a šalju poruke koje im mogu štetiti, ne ugledu, već egzistenciji (svojoj ili nekog iz obitelji). Zato sam posebno naglasio Željka Blaškovića i Nešu. Nisam ih uspoređivao po ostalim kriterijima, nego sam ih samo tu razdvojio. Željko srlja suhim argumentima, a Nešo to napiše iz nečijeg tuđeg razmišljanja, stavi pod navodnike i mirna Bosna.

Njemu su uši natrljali njegovi učenici kao što je današnji župan, njemu je plaću umanjio fikus koji se zove gradonačelnik, on sam, Nešo, je morao štititi direktora Bjelolasice Paškvalina, on je morao paziti i na sebe. Čim je malo popustio dobio je po brku. Zato je danas premazan svim mašćima i zna kako će što uvaliti u svoj blog, biti aktualan, a bezazlen. Takva mast je terapijska. To mnogi ne znamo, a ne zna ni Željko Blašković.
Ne, nikako se ne ljutim na Našine primjedbe. On, kada nije opasno i kad je opušten piše puno bolje, toplije i iskrenije, i kad bi se netko naljutio na bilo čije mišljenje, onda je to sputavanje slobode za koju se „bori“ čak i Crkva. A ljutnjom sigurno ne bih promijenio ničije mišljenje.

Dajem podršku Željku Blaškoviću, dajem podršku Neši, ali neka se čuvaju. Nešu čak izazivam da me kritizira. Bolje on, no Fran kojoj je životni orijentir - Kranjčevka!

U šest i pol godina kako je napisan prvi post ovoga bloga, 6. siječnja 2013. godine izostao je. Nije je stoga što sam na kraju puta kako je rekao jedan komentator, jer kraj nečijeg puta ne određuje ni komentator, ni bog, ne određuje ni vrag. Tko će prije na kraj….?

Zato mi je Nešo sa svojim postom od 11. siječnja 2013. omogućio da nadoknadim taj post. Evo, tu je.

nedjelja, 13.01.2013.

GREŠKE U HODU PLANA 21

Dosjetila se vlast da kažnjava, ne samo verbalni delikt (to je više hrvatski), nego i pisani (da ne kažem pismeni) pa će sada po blogovima i kolumnama loviti ove komentatore koji vrijeđaju dostojanstvo vladajućih i uvredljivih. Prvi od blogera, odnosno kolumnista ponudio se sâm Viktor Ivančić. Za ono što je on napisao za Tončija Vrdoljaka, to je stvarno za zatvor, za samicu čak. Ako radniku ne dopuštamo da živi dostojanstveno, neka se dostojanstvenost omogući crvenoj peronospori i pripadnicima crne kuge! Ako je to istina malo se stidim ove vlasti.
Ova je vlast imala sve moguće predispozicije da zasjedne u Banske dvore s pripremljenim zakonima i strategijom za oporavak države. Četiri godine su znali da će preuzeti vlast jer se narodu, nadam se, zauvijek zgadio HDZ. Kukuriku koalicija nije iskoristila tu priliku jer su bili lijeni pripremiti se i za vlast. Da su donesli najstrože zakone za sutrašnji oporavak standarda i gospodarstva nitko im ne bi prigovorio. Ali uz jedan uvjet; moraju nastupati pošteno i moralno! To bogatstvo čovjeka, koje je jedino uz govor i smijeh podareno čovjeku, HDZ je dokinuo svojim sustavom vrijednosti. On je svu ljudsku izvitoperenost svrstao u svoj sustav, kao polaznicu blagostanja. Za svoje birače.
I što radi Kukuriku koalicija; smanjuje plaće, povećava nezaposlenost, smanjuje nelikvidnost (što je najvažnije), ali pada na moralu. To je narodu nasušna potreba. Objesili su si o vrat Radimira Čačića, nabacali HNS-ove ministre bez kompetencija (čak je i Vesna Pusić pala na moralnom planu), smjenili su Zlatka Komadinu, Vladimira Ferdeljija, Mirelu Holy, ali su ostavili nekompetentne, bahate i pomalo nemoralne HNS-ove ministre (po broju ih ima kao da su oni vodeća stranka) i na nemoralu Čačića nisu počeli nikakvu investiciju, nikakvo ulaganje ni domaće, ni inozemno. Kako će to gospodarstvo napredovati ako nemamo proizvodnje. To što se u ogulinskoj poduzetničkoj zoni napreduje, to je sve! A mi uporno hoćemo izgraditi „Plomin C“ mimo prostornog plana Istarske županije i općine Plomin, ali nećemo zatvoriti ventile nafte za Bosanski Brod, nego trujemo svoj narod kako rafinerija Bosanskog Broda ne bi imala zastoj! Kao da taj narod nije već zatrovan? Tako smo činili i u ratu kada smo prodavali naftu četnicima da mogu tući po nama.
A nakon preuzimanja vlasti pred godinu dana mislili smo da će konačno proraditi HOC Bjelolasica koja je s optimizmom izgrađena za onoga mraka, kako bi rekao Franjo Tuđman, pa smo ju valjda zato spržili i uništili. Zamislite i naivaca Vrbovščana koji već sedam godina gaje nadu da će i njihova Bijela Kosa doći na red da pomogne turizmom naći bolju budućnost. Mi to, dragi Vrbovščani čekamo dvadeset i dvije godine. Kako smo popušili tih dvadeset godina idemo sada na Kranjčevku u Ogulin. Osvojit ćemo taj teren. Makar za scateboard (dasku na kotačima)!
I kada se vratimo na standard i moral nakon svih mogućih rezanja plaća i dodataka državnoj upravi, prosvjeti, medicinarima i policiji, sjetili smo se da moramo podići plaće direktorima Agencija kojih ima kao pljeve, naravno beskorisne. Za kompost, možda. Doista zastrašujuće, ponižavajuće i nedostojanstveno sjetiti se uopće toga. Nadam se da je neki lapsus.
No dobro; nije da ova vlast nije učinila baš ništa dobroga, da nije ispunila baš ni jedno obećanje iz svojega Plana 21. Imao sam povjerenje da će uspjeti riješiti nelikvidnost, posebno kada je u pitanju Slavko Linić. Uvodi gadan režim, ali je sve popularniji!
Nadalje ministar Jovanović predložio je zakon kojega je ponudio u Planu 21. Pod točkom 7. Plana piše između ostaloga: „… među ostalim, obuhvaća i seksualni odgoj, obrazovanje o spolno prenosivim bolestima, o štetnosti alkoholizma i droga te o nasilju u društvu i među mladima… „. Nitko tada nije reagirao. Crkva je još vjerovala da će pobijediti HDZ i da Plan 21 nema težinu. No, desilo se što se desilo, Crkva se digla na noge, vjernici šute. Zašto Crkva nije reagirala na pedofiliju u svojim redovima i kako to da nisu svojemu kleru naredili da budu heteroseksualci, a ne homoseksualci? Kod njih ima jednih i drugih. Zašto ih ne kastriraju, kad su pod celibatom, to danas nije teško, a nije ni bolno! I časne sestre imaju problema s tim, zar ne? Pometite ispred svog dvorišta, a onda idite dalje.
I zamislite tko to od klera ponovno zatupljuje narod, odnosno sije mržnju u redove svojih vjernika; kardinal Bozanić, biskupi: Mrzljak, Pozaić, Ivas, Barišić, Bogović i samo još fali naš Gargamel iz Otočca. Sretna je okolnost da se preko bloga javlja don Anđelko Kaćunko iz Kompolja. Slobodno pročitajte njegov zadnji blog kako biste shvatili mentalni sklop jednog intelektualca. Ovi Ličani stvarno nemaju sreću s popovima. A biskup Pozaić je vlast prijavio kao nacističku tvorevinu izabranu demokratskim metodama. Vjerujem da takvog primitivca nema potrebe privesti na informativni razgovor, kada on to ne razumije. Možda ga odvesti u bolnicu?

<	siječanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv