Karaktera Wyatta Earpa koji je, prvo pošten, a onda, hrabar i razborit kročio kroz Divlji zapad, istog takvog karaktera i Nešo je tabanao kroz Istok povijesne stvarnosti. Zato je tako hrabro, iza busije, (kombija) dočekao s isturenim biciklom Mad Maxa, što je Maxa spasilo od šoka. Da mu je najprije vidio facu sigurno bi pokleknuo od straha. Morate priznati da Nešo nije po ljepoti sličan Wyattu Earpu, Nešo je ružan. Ružniji od njega sigurno je Toma Zdravković, što aludira na onu emisiju jugoslavenske televizije „Mali noćni razgovori“ koju su vodili nenadmašni Šiljak, Zmazek i Silobrčić o izboru mistera ružnoće. No dobro, Nešo se na taj izbor nije prijavio, ali ne možemo svi biti lijepi.
Svi smo mi po prirodi tašti; netko više, netko manje. Nešo je vrlo tašt, kao da je političar ili barem don Anđelko Kaćunko. A taština je za mene ponos bez pokrića. Osjetio je da sam nedavno iskreno rekao da je premazan svim mašćima. Za tu izjavu moramo ući u kontekst u kojemu je izrečena. Bila je to pohvala blogerima koji se potpisuju imenom i prezimenom, a šalju poruke koje im mogu štetiti, ne ugledu, već egzistenciji (svojoj ili nekog iz obitelji). Zato sam posebno naglasio Željka Blaškovića i Nešu. Nisam ih uspoređivao po ostalim kriterijima, nego sam ih samo tu razdvojio. Željko srlja suhim argumentima, a Nešo to napiše iz nečijeg tuđeg razmišljanja, stavi pod navodnike i mirna Bosna.
Njemu su uši natrljali njegovi učenici kao što je današnji župan, njemu je plaću umanjio fikus koji se zove gradonačelnik, on sam, Nešo, je morao štititi direktora Bjelolasice Paškvalina, on je morao paziti i na sebe. Čim je malo popustio dobio je po brku. Zato je danas premazan svim mašćima i zna kako će što uvaliti u svoj blog, biti aktualan, a bezazlen. Takva mast je terapijska. To mnogi ne znamo, a ne zna ni Željko Blašković.
Ne, nikako se ne ljutim na Našine primjedbe. On, kada nije opasno i kad je opušten piše puno bolje, toplije i iskrenije, i kad bi se netko naljutio na bilo čije mišljenje, onda je to sputavanje slobode za koju se „bori“ čak i Crkva. A ljutnjom sigurno ne bih promijenio ničije mišljenje.
Dajem podršku Željku Blaškoviću, dajem podršku Neši, ali neka se čuvaju. Nešu čak izazivam da me kritizira. Bolje on, no Fran kojoj je životni orijentir - Kranjčevka!
U šest i pol godina kako je napisan prvi post ovoga bloga, 6. siječnja 2013. godine izostao je. Nije je stoga što sam na kraju puta kako je rekao jedan komentator, jer kraj nečijeg puta ne određuje ni komentator, ni bog, ne određuje ni vrag. Tko će prije na kraj….?
Zato mi je Nešo sa svojim postom od 11. siječnja 2013. omogućio da nadoknadim taj post. Evo, tu je.
Post je objavljen 16.01.2013. u 11:36 sati.