Maksova maksimala

nedjelja, 25.03.2012.

SELJAČKA BUNA NAKON 439 GODINA

Najgore što vam se može dogoditi je da sanjate kako ste budni! Meni to možda i nije bilo tako tragično koliko je bilo kobno za one poljoprivrednike koji se bave uzgojem muznih krava ili mliječnih, a pratili su seljačku bunu ili sudjelovali u njoj veljače mjeseca ove godine. Njima zapravo i nije bilo jasno da li sanjaju ili je to java. U svakom su slučaju najebali. Evo tako sam i ja jednoga dana sanjao da sam se probudio na farmi jednoga svog prijatelja u sjeniku na šajeru. Probudio me je tulenje njegova bika koje je odavalo nekakav erotski prizvuk. Bik je u posebnoj prostoriji do muznih krava, ali profinjen njegov njuh prepoznaje erotske signale krave koja povađa. Farmer, naravno ne može nanjušiti takvu kravu da bi pozvao veterinara da ju oplodi pa pušta bika u odvojenu prostoriju za krave kojih je oko šezdeset u dva reda (uz dvadeset teladi ženskoga roda) pa bik prošeće sa stražnje strane krava i nepogrešivo detektira upravo onu koja povađa. Nakon umjetne oplodnje farmer obavezno pripušta kravu biku (rasnom, naravno) kako bi ova izvršila preljub u prirodnom okruženju i s prirodnim partnerom. Nisam imao priliku prisustvovati samom činu, ali farmer tvrdi da je bik toliko verziran da mu ne treba pomagati, a krava, kaže on, ima takav sjaj u očima kao žena pri snošaju u vrijeme ovulacije! Otkada je nabavio bika, farmer uvjerava, da krave imaju mir prilikom trudnoće! Pri umjetnoj oplodnji krava ima tužne oči kao da će pobaciti. Oduvijek sam bio protiv bilo kakve umjetne oplodnje jer je to sigurno protiv prirodnog interesa životinje i tu bi Društvo za zaštitu životinja imalo što raditi.
Sljedeći segment moje budnosti u snu bila je spoznaja da farmer ima oko 80 grla krava u tri kategorije; muzne krave koje dnevno daju 1.000 litara mlijeka, steone krave oplođene po maločas opisana dva kriterija i, mlade junice koje tek sazrijevaju. Mlijeko svaki drugi dan odvaža otkupljivač mlijeka. Da bi održao kvalitetu i kvantitetu mlijeka krave moraju biti mužene dva puta dnevno i moraju imati određeni standard. Za održavanje kondicije i standarda farmer sa suprugom boravi u staji od 5,00 do 10,00 sati ujutro i od 17,00 do 20,00 popodne.
U zakupu ima na području triju općina oko 80 hektara oranica na kojima sije pšenicu, ječam, kukuruz i sadi krumpir, a s livada kosi travu i djetelinu u većoj količini nego mu je potrebno za blago. Sve to obavlja, uglavnom, sa svojom mehanizacijom. Mada je htio graditi farmu izvan naselja, nijedan mu prostorni plan uređenja to nije dozvolio jer se mora odmaknuti od granice građevinske zone toliko da ne može smjestiti sve potrebne zgrade. Zato je kupio gotovu farmu s kreditom koji mu prema ugovoru otplaćuje otkupljivač mlijeka, ali i vezao da svu potrebnu hranu u zrnu i brašnu kupuje preko njega, bez obzira što mu dio hrane nije povoljne kvalitete pa ju mora mijenjati u domaćim trgovinama.
Pred godinu dana kupio je preko prekupca 25 muznih krava iz Njemačke. Dvanaest krava mu je uginulo. Kada je tražio odštetu od posrednika i njemačke firme, iz Njemačke su javili da će namiriti troškova kada im veterinar dostavi dokumentaciju bolesti i način liječenja. Veterinar je odbio dati očitovanje jer se bojao platiti štetu ne znajući da li je uopće dijagnosticirao bolest!? Farmer je popušio i - odšutio.
Kada se u veljači pojavio prosvjed mljekara našemu je farmeru otkupljivač obustavio odvoz mlijeka, ali ga upozorio telefonom da se ne petlja u prosvjed jer bi mogao imati neželjene posljedice. Kako je farmer usko vezan s otkupljivačem, prestrašio se i –odšutio.
Dnevne novine „24 sata“ objavile su članak o našem farmeru s fotografijom na kojoj jedan čovjek toči susjedima mlijeko iz spremnika i tako protestira protiv vladine politike i pojeftinjenja mlijeka u otkupu, odmah je bio upozoren od svojega otkupljivača. Nijedan novinar nije bio kod njega, a na fotografiji nije bio on! Toliko o našem novinarstvu. usput. Kada sam ga nagovarao da tuži novinara koji je to izmislio, farmer mi je rekao da se boji i – odšutio!
U razgovoru s njim saznao sam da je htio kupiti dvadesetak krava u zapadnoj Slavoniji. Otišao ih je vidjeti i shvatio da su na rubu života. Bile su kost i koža. Ta farma pod kontrolom je našega boksača Željka Mavrovića koji se trudi proizvesti zdravu hranu. Evo što se radi s kravama; prijavi se stado krava i na njihov broj dobiva se u jeftin zakup velika površina poljoprivrednog zemljišta. Na to zemljište u svrhu proizvodnje hrane dobiva se poticaj. Zemljište zaraste u drač, krave pocrkaju, a korisnik poticaja kupuje nekretnine i pokretnine. Nitko ih ne kontrolira!?
Zato je Vlada u pravu da poticaje treba davati samo provjerenim proizvođačima, ali nije u pravu kada ne želi razgovarati s prosvjednicima, već preko medija postavljaju uvjete. I s pravom se postavlja pitanje zašto su se prosvjednici tako naglo povukli?
Tu su ministar i premijer dreku dali pljusku.

nedjelja, 18.03.2012.

BEATIFIKACIJA OGULINSKE VLASTI

Za beatifikaciju blago preminulog kardinala Franje Kuharića potrebno je pronaći dokaz da je učinio barem jedno čudo?! Sada su na potezu vjernici koji će pokušati svjedočiti za nekakvo takvo čudo kada već nije dovoljno čudo što je desetak godina surađivao s Franjom Tuđmanom?
Ako Vatikan ne bude zadovoljan pruženim dokazima u vezi kardinala Kuharića moglo bi se za beatifikaciju kardinalu Bozaniću predložiti cijelu garnituru ogulinskih političara. Oni su napravili čudo što su birani u vlast kontinuitetom punih dvadeset godina, a upropaštavali Ogulin. Ma ne samo jedno čudo, oni su činili čudesa; od prekapanja ulica za svaki podzemni kabel posebno (nakon svakog asfaltiranja), oni su u centru grada izradili fasade starih kuća koje su otpadale odmah drugu godinu, izgradili su jedinstvenu tenisku dvoranu sa središnjim stupom, ali bez gledališta, utopili su tridesetak milijuna kuna u tzv. poduzetničku zonu u kojoj ni jedan poduzetnik nije napravio ni jednu zgradu i nije zaposlen ni jedan radnik, ako izuzmemo direktora te zone, njegove pobočnice i pobočnika. Nisu za čudo napravili zaštitu od poplava rijeke Dobre, ali su učinili čudo od gradskog parka – izvršili ekocid jednog od najljepših parkova malih gradova i još uvijek se hvale kako je to u redu! Napravili su novi „park“ u kojega su posadili rasvjetna tijela i po kojemu se ne smije hodati!? Upravo sada počima sezona gradonačelnika koji s večera uživa u tom parku s cigaretom u ustima i bacanju opušaka, a nekoliko kerovođa sa svojim psima gnoje natopljenu travu.
Oni, ne samo da stvaraju čuda, oni se čudno i ponašaju. Oni tvrde da HOC Bjelolasica nije njihov, već državni problem, oni ne brinu što je HOC nestao na požarištu centralnog objekta, što nema potrebnih atesta za korištenje žičare već dvije godine.
Nije li čudo da ova vlast već dvadeset godina ima podršku većine građana članova i simpatizera HDZ-a, ova vlast ima podršku i HSS-a, HSP-a, ali i sigurnu potporu SDSS-a i SNS-a. Dobro, ovo SNS sa vam podvalio. Od toga članstva na području Grada Ogulina jedino je njen predsjednik, i to na razini Hrvatske!
Od svih tih čudesa koje stvara ogulinska vlast (nisu ni druge imuna na ta čudesa) ne mogu se izuzeti ni njihovi strateški potezi po pitanju prostornih planova. Upravo vam guraju na um sumnje kako su prostorni, urbanistički i detaljni planovi Grada i njegovih dijelova namješteni projektantima urbanistima, da bi imali kontinuirani posao u Ogulinu. Na zadnjoj sjednici Gradskoga vijeća mogli ste čuti da je već donesena odluka Grada da se ide na treću izmjenu Detaljnog urbanističkog plana HOC-a Bjelolasice u Jasenku radi izgorenog centralnog objekta. Umjesto takve građevine koja može biti obnovljena bez izmjene plana i nove građevne dozvole, Detaljni urbanistički plan predviđa gradnju nekakvog hotela, a postojeći krevetni kapaciteti nisu iskorišteni. Očito se radi o privatnoj inicijativi na račun olimpijskog centra.
Na zadnjoj sjednici Gradskoga vijeća mogli ste uočiti da je izglasana odluka da se pristupi izradi urbanističkog plana uređenja naselja Jasenak! Zamislite ovo; nakon izgorenog centralnog objekta, nakon prisilnog moratorija skijanja na Bjelolasici, totalne apstinencije gradnje i prometa nekretnina u Jasenku, Grad Ogulin ide na izradu UPU-a za Jasenak (to je plan višeg reda od Prostornog) i DPU-a za HOC!? Nije li to čudo ljudskog mentalnog sklopa, čudo dovoljno za beatifikaciju vlasti još za života njenih glavodržitelja.
Čuda su se na sjednici Vijeća događala i dalje. Izvještaj o rezultatima Poduzetničke zone trajao vječno, k'o korizma, srećom uz smetnje na ROG-u, ali su to svi skrušeno slušali osim čelnika SDP-a. Taj izvještaj trebao je biti najkraća točka dnevnog reda Sjednice. Trebala je glasiti: „Poštovani vijećnici, ja, direktor Poslovne zone, po ovoj točki izjavljujem; nemam što za reći i dajem neopozivu ostavku. Poslovna zona promašen je projekt vlasti Grada Ogulina i mene, naravno.“
A aktualni sat koji nije održan od rujna prošle godine bio je šlag na torti. Gradonačelnik i njegovi zamjenici ne znaju imena desetak sportskih trenera s određenim nagradama, ne znaju da se u kanjonu Dobre pale tone autoguma, ne znaju tko pušta fekalije u Đulu, ne znaju tko to gradi po Ogulinu, ali gradonačelnik umije lagati da je natječaj za pet radnih mjesta u novoj, ne narodnoj, već gradskoj, knjižnici odrađen od kompetentnih osoba i, kako je uvjet za diplomiranog knjižničara da ne smije imati radnog iskustva, već da mora biti vježbenik, napredak u stvaranju zdravog društva.
Za ugašene svjećice na torti pobrinula se oporba. Šef SDP-a koji je avanzirao u egzistencijalnom smislu zahvaljujući novoj vlasti, napustio je sjednicu prije aktualnog sata, a nakon toga trebala je kompletna oporba napustiti sjednicu da sruše kvorum kako se ne bi mogle donijeti neke loše odluke u nastavku. Naravno, nezavisni vijećnici opstruiraju takav dogovor jer na to imaju pravo, a kvorum je opstao!
A glavnoj oporbenoj stranci ostaje otvoreno pitanje; kako ćete srušiti vlast, kada niste u stanju srušiti jedan krhki kvorum?

nedjelja, 11.03.2012.

BITI SRETAN JE STVAR IZBORA, A NE SUDBINE

Ako bi muškarac mrzio ženski rod to je siguran znak da treba pohoditi liječnika! Ako ne bi ulazili u pedofilske probleme koji su danas pretjerano potencirani, onda svaka punoljetna ženska osoba je lijepa onoliko koliko je sretna. Znači; sretna osoba ne može biti ružna, a nikako ako je žena.
A biti sretan nije stvar sudbine, to je stvar izbora! Prenosim vam jednu maksimu koju je izrekao Dalai Lama koji je „isprovociran“ pitanjem koja je vjera najbolja izjavio staloženo da je to ona vjera koja te najviše približava Bogu. To je ona koja te čini boljom osobom.
To ga je za jednim okruglim stolom zapitao jedan katolički svećenik i ostao iznenađen, ali i posramljen, po njegovom osobnom priznanju. Veliki Dalai Lama nije preferirao svoju vjeru, već onu koja te čini boljom osobom. A bolja osoba može biti i vjernik i agnostik i ateist ako živi po obrascu da neme veće vjere od istine!
Neće mi zamjeriti veliki Dalai Lama što se koristim njegovim mislima u tjednu kojega smo posvetili, ili kojega smo htjeli posvetiti ženi koja je kroz čitavu povijest čovječanstva bila ponižavana i „građanka“ drugoga reda. U povijesti se išlo tako daleko da je i vlastita supruga mogla stupiti u intimne odnose s mužem samo onda kada je to bilo po volji muža. On je mogao konzumirati usluge i drugih žena, ali njegova ne!? Zato je prostitucija i nazvana najstarijim zanatom na svijetu i za taj zanat su krive žene, a nikako muškarci.
Ne znam kako u drugim vjerama, ali u katoličkoj je i samo križanje „U ime oca, sina i duha svetoga“ izostavljena žena. Žena koja je devet mjeseci nosila i sretno rodila bogočovjeka. Zato kroz dvadeset stoljeća moderne povijesti nije čudno da je sazorio pokret žena koje su nosile teret radnog vremena i teret brige o obitelji. Moglo bi se reći da je dobar dio ženskoga roda vodio dvostruki život; jedan egzistencijalni i drugi obiteljski. I svi su morali biti zadovoljni.
Naročito žene; njih je tješila crkva svojim uvjeravanjem da su one stvorene za rađanje i odgajanje djece ne odlučujući ni o čemu drugom. Mogle su i raditi u tekstilnoj industriji i poljoprivredi ako im je muž poginuo u rudniku ugljena, bakra ili zlata, ali su radile za crkavicu nedostojnu žene, a kamo li i njene djece.
I tako kroz stoljeća vjerske i svjetovne zatucanosti žena je ipak dolazila k sebi. Tako joj je Nikola Tesla rasvijetlio put, Graham Bell uspostavio trač vezu i širila se ideja da bi i žena mogla raspolagati ne samo svojim tijelom, već i svojim duhom za razliku od Duha svetoga. Sazrijevala je ideja o njenoj ravnopravnosti s tim muškim dijelom čovječanstva. Zahvaljujući intelektu i hrabrosti Clare Zetkin i Rose Luxemburg ženski međunarodni pokret došao je do ozbiljnih rezultata i 1909. godine proglasile su 8. mart – međunarodnim Danom žena!!!
Nisu samo Clara Zetkin i Rosa Luxemburg bile heroine u povijesti, kod nas se pojavila Ankica Lepej i Vesna Balenović nudeći istinu u zamjenu za korupciju, ali su stradale od tadašnje vlasti i nikada neće biti rehabilitirane. Takva je sudbina heroina, uvijek ostaju nezaštićene. Barem ovdje kod nas. Ali kod nas su na površinu isplivale i one kojima se baš ne možemo ponositi. Bivša premijerka nije smjela ni zalutati u politiku, a druga za koju sam ja glasao na predsjedničkim izborima pred dvije godine, današnja ministrica vanjskih poslova, toliko je pred mjesec dana upropastila svoj imidž da joj nikada više ne bih dao svoj glas, ma koliko on vrijedio. S reputacijom osobe nacionalne savjesti koja je jedina na glas u Saboru rekla kako je naša vojska ratovala u Bosni i Hercegovini, prodala se za jednog Ferenčaka rekavši za tog lopova da i nije ništa nemoralno birati ga za predsjednika NO u JANAF-u! Nisko. No, nemojte misliti da ih promatram po istom kriteriju ljudskosti, samo nikako neću dati svoj glas ni jednoj.
No, u svakom slučaju, s malim zakašnjenjem, čestitam svim ženama 8. mart - svjetski Dan žena!

nedjelja, 04.03.2012.

DRŽAVA KOJA NE NAPLAĆUJE POREZE!

Ova je država u proteklih dvadeset godina donijela mali milijun zakona i mnogi od njih su trajali od nekoliko dana pa do nekoliko godina, već prema potrebi vladajuće oligarhije. A zamislite, Zakon o općem upravnom postupku donešen je 27. ožujka 2009. godine! Do tada se radilo po zakonu donešenom još u ono mračno doba socijalizma jer taj zakon nije priječio da se ova Lijepa naša pljačka po ukusu Velikih Hrvata i ostalih domoljuba. Svi oni pametni zakoni iz mračnog doba zamijenjeni su jer nisu dozvoljavali da poslodavac podijeli plaću, a da se ne uplate svi doprinosi, da se u gruntovnici ne može uknjižiti ako se na kupljenu nekretninu ne plati porez na promet, da stranka ne može dobiti građevnu dozvolu ako ne plati prenamjenu zemljišta, da ne može otvoriti novu firmu ako ne plati dugovanja postojeće.
Uostalom, nijedna država na svijetu ne podnosi praksu da poslodavac kupuje nekretnine ili pokretnine, a ne plaće radnika, a ni slučajno da ne plati razrezani porez. Nigdje u svijetu, osim u Hrvatskoj. I zato danas čitamo da je u 2010. godini neplaćeno 14 milijardi kuna poreza i doprinosa, u 2011. neplaćeno je 17 milijardi kuna, a onda pročitate da ta suma iznosi 43 milijarde kuna. Pa to je strašno! I to je u kapitalističkoj državi. Sada ispada parodoksalna definicija jednog filozofa da je kapitalizam društvo kapitala uma, a ne financijskog kapitala. Tko će u našem slučaju definirati hrvatski kapitalizam?
I sada se dešava apsurd; Vlada Republike Hrvatske mora srezati proračun za tekuću godinu za nekih 9 milijardi kuna kako bi ostala u EU žrvnju, ali ne pronalazi mogućnosti pa proračun smanjuje za nekih 4 milijarde, a ostaje nenaplaćeno 43 milijarde Nije samo u pitanju državni proračun. U pitanju su i proračuni jedinica lokalnih samouprava, pa i Grada Ogulina zbog neplaćanja poreza, doprinosa i naknada. Tako jedina tvornica parketa na području Ogulina u funkciji već nekoliko godina, otvorena je javno, uz prisustvo gradonačelnika i ostale političko-gospodarske elite Županije, a ni danas nema građevnu ni uporabnu dozvolu, nije plaćen komunalni doprinos i ne plaća komunalnu naknadu! Sve to ide u proračun Grada Ogulina i sve je to bilo na javnoj raspravi Gradskoga vijeća. Nitko se ne usuđuje prisiliti investitora da postupi po zakonskim obvezama; ni država, ni jedinica lokalne samouprave. Grad Ogulin ima preokupacije oko izrade financijske konstrukcije na izgradnji skijališta Kranjčevke jer je HOC Bjelolasica pri izdisaju ako ga u zadnji čas ne spasi predsjednik Srpske narodne stranke u Hrvatskoj. Kada smo već svi prepustili skijanje Slovencima i ostalim europskim skijalištima, predsjednik je bacio čarobnu iskru nade da uz pomoć nove vlasti iznjedri Feniksa iz pepla zgarišta Olimpijskog centra.
Nije samo tvornica parketa bila na tepati Gradskoga vijeća. Još neki tajkuni u Ogulinu kupuju nekretnine i pokretnine, a ne plaćaju porez, dobivaju poticaje za proizvodnju hrane bez pokrića, i još mnogi ne plaćaju komunalne naknade.
Tako možemo, recimo, i naći odgovor zašto poduzeća od javnog interesa, ili poduzeća s javnim ovlastima, povećavaju cijene svojih proizvoda i usluga. Valja imati na umu da su gubitci na elektro i vodovodnoj mreži na našem području, i u Hrvatskoj općenito, daleko veći nego je to uobičejeno u našoj okolici pa pored neplaćanja naknada i same potrošnje, pored krađe struje i vode koja djelomično ide mimo brojila, nema drugog izbora no povećati cijenu.
Neplaćanje poreza, doprinosa i naknada najvećim dijelom je Hrvatsku dovelo do njene najveće gospodarske krize, a korupcija do moralne.

P.S. Možda je onaj komentator iz prošloga posta u pravu kada je konstatirao da mi ponestaje ideja, a možda je u Ogulinu sve pod kontrolom kao i natječaj za radna mjesta u Gradskoj knjižnici pa se nema što za reći.
Ja ću se opravdati na jedan neskroman način i obznaniti vam da je ovaj post tristoti po redu na ovom blogu. Naporno je bilo pročitati sve, a još napornije napisati ih. Pa, eto, recimo da je to jedan od razloga za prigovor.

<	ožujak, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv