Maksova maksimala

nedjelja, 26.02.2012.

KAKO SRUŠITI HE LEŠĆE?

Postao bih vjernik kada bi mi Svevišnji uslišio molitve da iz Hrvatskog sabora iščeznu; Dujomir Marasović, Braco i Seka te izdanak loze Tuđman. Slušajući neki dan Marasovića kako u besvjesnom stanju uzima riječ u sabornici i govori laude svom dubokom umu, spontano mi pade na moj um da je za njega Nevenka Bečić intelektualka, da ne dodam, i veća vjernica koja poznaje sve božje zapovijedi posebno onu; Čuvaj se – čuvat ću te.
Vjerojatno je o intelektualnoj nadmoći Brace i Seke razmišljala i presjednica HDZ-a kada je njih dvoje na izbornu listu stavila ispred Marasovića, kao predsjednika gradskog HDZ-a Splita.
Toliko o svijesti i besvijesti. A kako će tek splitski trio razgovarati kada im podmetnu temu HE Lešće i Pelješki most?
Dokle je otišao cinizam Ive Sanadera i njegovo zajebavanje s izgradnjom pelješkog mosta. Briga njega bilo za taj most. On nije debil da bi mislio kako je to isplativo, već je debilima smatrao članove svoje stranke, a posebno hrvatske glasače. Jadranka Kosor još uvijek misli da će tom glupošću dobiti neke političke poene pa na Saboru spominje gradnju toga zdanja. Pomoći će joj i onaj Jure Radić, suvlasnik IGH, onaj koji je 1992. projektirao autoput za Split i Dubrovnik preko Bosne i Hercegovine. Zamislite vi taj mentalni sklop, a sada se ne može svladati 10 km ceste kroz Neum. I nije ga sram. Pelješki most dugačak je oko 2.400 m s najvećim rasponom od 568 m, širinom 21 m i visine iznad mora oko 55 m. Položen je na vjetrometini, u slabo nosivo tlo pa će temelji stupova biti duboki i do 100 m u terenu, a prema ponudi će koštati oko 2 milijarde kuna. No projektant Jure Radić misli da bi mogao koštati i do 5 miljardi (bez prilaznih cesta). Dakle ta bi investicija mogla koštati i do milijardu eura! A mi uništavamo Željezaru Sisak, Kamensko, MTČ, Dalmatinku, Dalmacija vino. Jugoturbinu, Jugoplastiku, Prvomajsku, Plivu i ostalu nekadašnju hrvatsku industriju već smo uništili ili prodali. Koliko do sada koštaju troškovi pelješkog mosta oko projektiranja i ispitivanja tla – vrag će ga znati.
U zadnje vrijeme, pak, na ovim našim prostorima nameće se pitanje HE Lešće kao nepremostivi problem koji bi trebao završiti; ni manje, ni više – nego rušenjem brane i dovođenje rijeke Dobre u prvobitno stanje!?
Karlovačka Zelena akcija s Jagodom Munić, Eko Pan s Denisom Frančiškovićem, i udruga za zaštitu okoliša, podigli su veliku prašinu oko HE Lešće koja narušava dosadašnji eko sustav i uzvodno i nizvodno od brane akumulacijskog jezera. Naročito nizvodno zbog velikih iznenadnih vodnih valova koji uništavaju obalu, turizam, floru i faunu. Traže odgovornost povjerenstva koje je prihvatilo studiju zaštite okoliša izrađene još 1986. godine!?
Šteta je samo što se nisu pojačali s ogulinskim ekostručnjakom Zlatkom Cindrićem, predsjednikom EDO-a (Eko Društvo Ogulin) koji nije dozvolio nikakav industrijski razvitak u Ogulinu kako se ne bi narušio ekosustav. Omanuo je jedino kod ekocida nad gradskim parkom.
Ekološka šteta nizvodno od brane u Trošmariji je već sada evidentna, a mogla bi postati i katastrofalna ukoliko se ne pristupi sanaciji. A kako smo mogli izgraditi kompleks hidrocentrale siguran sam da se može naći i rješenje za umanjenje ekoštete. Vjerojatno to nije izgradnja nasipa uz Dobru kako predlaže direktor HE Gojak pod čijom je ingerencijom i HE Lešće, a nije ni izgradnja nove nizvodne manje elektrane koja će kompenzirati vodne valove (!?) kako predlaže pročelnik Prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša izvjesni Maradin. Mišljenje toga Maradina, kao arhitekta, ima težinu perja, jer taj čovjek od sebe ne vidi ni hidrocentralu ni vodni val. Čak mislim da mu je i ime Narcis.
Međutim, svaki zahvat u prostoru izaziva narušavanje ekosustava. Narušava prirodu; režim vodnih, kopnenih i zračnih tokova. Narušava ravnotežu flore i faune staništa koje je zahvaćeno tehničkim, tehnološkim, ekonomskim i političkim zahvatom u prirodu. Ali bez takvih zahvata, posebno energetskog predznaka, nije zamislivo ni funkcioniranje društva. Pa ne možemo mi uvoziti struju, plin, naftu, ne graditi odlagališta otpada (opasnog i neopasnog) i svu ostalu infrastrukturu, a živjeti od ekološkog zraka, pitke vode, mora i Bjelolasice. Zašto elektrane može graditi cijeli svijet, ali mi ne?
Sada, ako malo šire pročitamo, saznat ćemo da se svaki zahvat u prostoru radi zbog političkog ili građevinskog lobija u prvom redu. Saznat ćemo da su gubici na elektromreži u Hrvatskoj oko 23,5% (u Europi 7-8 %) te da bi popraci mreže koštali puno manje od 100 milijuna kuna, a da bi dobili više od 98 GWh koliko godišnje proizvodi HE Lešće!
I sada, ako baš moramo srušiti HE Lešće, izgradimo pelješki most!

nedjelja, 19.02.2012.

HUMANITARNOST I HUMANOST DRUŠTVA

Nitko nije napisao ni slova o humanitarnom koncertu održanom u petak 10. veljače na Sabljacima, niti o prigodnom koncertu uz Valentinovo u subotu u sportskoj dvorani! Naknadno jest o ovom koncertu napisano na službenim stranicama Grada Ogulina, ali svakako je značajnije bilo napisati, odmah drugi dan, da je Mladen Pavković predstavio svoju novu knjigu; „General pukovnik Ante Gotovina“. Predstavljanje u Ogulinu organizirala je Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Ogulina, Grada heroja po sudu toga istog Pavkovića. Možda nam Mladen Pavković udjeli još koju herojsku titulu jer je on jedini kompetentan da to procjeni ispred Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke! Tako smo saznali da je uvodnu riječ o samom autoru i njegovim mnogobrojnim novinarskim i publicističkim radovima održao general Petar Marković Bif, predsjednik ogulinskog UHBDR-a (generala HV kako je predstavljen na Blajburgu 2009. godine u dokumentarnom filmu „Sretna zemlja“, producenta Federalne TV BiH u režiji Gorana Devića. Film je prikazan i na HTV1 pred nekih mjesec dana i u njemu je upravo značajan dio ogulinske operative pri izradi pozornice u Blajburgu, gdje je spomenuti Bif od strane snimatelja Studija proglašen generalom.)
No, isto u petak, 10. veljače, održan je humanitarni koncert na Sabljacima „Kod Ive“ za Maju, kao pomoć pri terapiji jednoj mladoj djevojci iz Tounja stradaloj u prometnoj nesreći. Organizaciju ove priredbe preuzelo je Društvo „Naša djeca“ Josipdol uz „blagoslov“ ZAMP-a (to je neka zaštita autorskih muzičkih prava). Svirali i pjevali su sastavi iz Like, Otočca ili Kompolja, ne znam točno, i Slavonije, iz Đakova, a priključio im se i naš Valentin s Pešćenice, znate onaj s harmonikom s kojom se, čini mi se, i rodio. Navršio je Valentin devet godina i svirao je pjevajući sa svojim Ličanima iz profesionalnog banda kao da se znaju svih devet godina. Mene je zagolicala i njegova skromna izjava na pitanje voditeljice; da li cure „padaju“ na njegovu harmoniku i pijev ?, a ona je, izjava, lakonski tek iz drugoga pokušaja glasila: DA!
Zašto opet moram pohvaliti samo Radio Ogulin koji se jedini udostojio ugostiti voditeljice toga programa i sastave koji su se odazvali humanitarnom porivu savijesti, jest iz razloga što smatram da je ROG obilnim dijelom zaslužan za veliki odaziv Ogulinaca na koncert. On je, naime, ugostio ovo društvo istoga dana uoči koncerta. Očekivao sam da će se netko od medija prošli tjedan sjetiti napisati koju riječ o tom događaju, ali sam se prevario. Ja sigurno nisam kompetentan ocijeniti ovakve koncerte po kvaliteti sladoglasja (to vam je po starom hrvatskom, a možda i po novom; muzika, glazba), ali znam da sam se zajedno s većinom posjetitelja zadržao do 3,30 sati, a onda nema razloga sumnjati u ukupan uspjeh. Tom uspjehu zahvalila se i sama Maja svojom skromnom izjavom na mikrofon, da joj ovakav odaziv humanitarnosti i ovakvo pozitivno ozračje daje pravo da vjeruje u ljude, ali i u svoje konačno ozdravljenje.
Ne bih želio pokvariti taj ukupni pozitivi naboj te večeri, ali ću samo uzgred spomenuti da jedna socijalna država ne smije dozvoliti da se o stradalim i hendikepiranim ljudima brinu nevladine udruge koje nemaju sredstava, a ne tijela sustava kojima je to zadatak. Ne samo deklarativan. Pa evo, ja Maji od srca želim da što prije ozdravi i da ne prestane vjerovati u ljude. Ima ih sigurno još uvijek.
Dan iza, u subotu 11. veljače, dočekao nas je još jedan koncert. Ovaj je već tradicionalni, održava se svake godine (jedna je preskočena iz objektivnih razloga) uz dan zaljubljenih – Valentinovo - pod 'radnim' naslovom „Oj ljubavi, moja nevjero“! Malo je neobičan naslov, kontroverzan, ali samo ako se gleda površinski. Jer, priznati se mora da se i nevjera čini samo iz ljubavi. Kreator scene i nositelj sadržaja imao je to u vidu. I organizator je ovdje tradicionalan; KUD Sveti Juraj Zagorje pa nekako ispada da su Zagorci uporni u ljubavi. Ili je to samo zaljubljenost kao jedna prolazna faza. Zaštitni znak zagorskog Valentinova je svakako njihova voditeljica konferanse.
Doista sam ove godine bio spriječen promatrati ovaj program pa sam i za to u nedjelju, ponedjeljak i utorak uzalud tražio neku informaciju u OG medijima. Tek sam u srijedu uletio u službene stranice Grada Ogulina s informacijama o održanom koncertu i, gledajući Studijeve fotografije požalio što to sve nisam uspio pratiti uživo. Šteta, jer svaki doživljaj, ma koliko bio tradicionalan, ima detalje koji se više ne daju, ili ne žele, ponoviti! No, prema objavljenim fotografijama dade se zaključiti da je i taj koncert unio pozitivne vibracije u ovo napeto društvo i dalo nadu da se život može živjeti u ljubavi i da mu se treba veseliti. Jer, tko se ne veseli životu, ni ne zaslužuje ga, kaže jedna životna maksima.
ROG je, opet, i humanitarni koncert Ivana Zaka u Remixu 16. veljače za malu Tinu popratio na vrijeme i s voljom odmah drugi dan.

nedjelja, 12.02.2012.

GRUNTOVNICE I NJIHOVE SAMOVOLJE

Radio Sljeme je osjetio da mnogi ljudi ne mogu srediti stanje u zemljišnoj knjizi u neko normalno vrijeme, već se razne uknjižbe provode mjesecima i godinama. Zato su nedavno pozvali u dopodnevnim satima voditeljicu zemljišnoknjižnog odjela (gruntovnice) Općinskog suda u Sesvetama. Nisam mogao pažljivo pratiti cijelu emisiju pa nisam siguran da li se voditeljica zove Kondić ili Konđić, ali to i nije važno koliko saznanje da ta gospođa nije praktički odgovorila ni na jedno konkretno pitanje slušatelja Radio Sljemena, već je odgovornost prebacivala na zakone u graditeljstvu, zakone o vlasništvu pa i na zakone o katastru i zemljišnim knjigama, a poentirala je da i ona osobno ima sličnih problema s rješenjem jednog njenog predmeta.
A pitanja su se odnosila na neograničeno vrijeme rješavanja zahtjeva stranaka za uknjižbe promjene vlasništva, parcelacijâ, etažiranja i dr., uz permanentno traženje dodatnih isprava tijekom tog vječnog procesa. Šuma zakona, pravilnika, uredbi i uputa koji prate ne samo gruntovnicu, već i sva druga upravna tijela donijela su zbrku i nerazumijevanje kod primjene posebnih zakona u bilo kojem tijelu, a posebno stoga što terminologija za istu stvar nije usklađena. U graditeljstvu postoje pojmovi stambene, poslovne i stambeno-poslovne zgrade. Za ovo potonje u katastru i gruntovnici stoji da se takva građevina naziva zgrada mješovite namjene! Tako na izdanu lokacijsku dozvolu za stambeno-poslovnu građevinu, na glavni projekt za istu građevinu izdana je građevinska dozvola ili potvrda glavnog projekta i na kraju i uporabna dozvola koja pokriva sve ove do sada spomenute isprave na stambeno-poslovnu građevinu. Pravno i ne smije biti drugačije!
Za ucrtavanje gotove zgrade u katastarski operat pored građevne i uporabne dozvole ovlašteni geodet mora upisivati umjesto stambeno-poslovne građevine – zgrada mješovite namjene, ili se neće provesti. S takvim krivim terminom u odnosu na građevnu i uporabnu dozvolu katastar šalje i gruntovnici na uknjižbu. Gruntovnica, međutim, traži od stranke da dostavi od tijela graditeljstva potvrdu da je na kat. čestici izvedena građevina prema građevnoj dozvoli po članku xx zakona, da je izdana uporabna dozvola po članku yy zakona i da se kao takva može uknjižiti po članku zz zakona Kada stranka dostavi i tu potvrdu gruntovnici dočeka ju novi šok. U potvrdi tijela graditeljstva piše da se radi o stambeno-poslovnoj građevini, kako jedino i može pisati, jer se pod tim naslovom vode sve dosadašnje dozvole, gruntovnica vraća spis i traži da se upiše da je građevina mješovite namjene Sljedeći predmet je etažiranje stambene zgrade na kojoj je dograđena dva mansardna stana radi eliminiranja ravnog krova koji već duže vrijeme procuruje. Dosadašnji stanovi imaju vlasnike koji su ih otkupili po zakonu za otkup stana sa stanarskim pravom. Ti su stanovi upisani u knjigu položenih ugovora sa svojim podulošcima, ali je zemljište upisano (još uvijek) kao društveno vlasništvo, za korist HE Gojaka, recimo. HEP d.o.o. daje izjavu da se odriče izvanknjižnog vlasništva. U katastru se čestica vodi kao općenarodna imovina (ONI) u posjedu Grada Ogulina koji se odriče posjedništva. U izradi parcelacije ustanovljeno je da je pet od šest stanova upisano na pogrešnoj čestici prema novoj izmjeri, a jedini ispravni stan upisan je prema staroj izmjeri. Sve je to gruntovnica uredno pogriješila. Investitor i vlasnik dva nova mansardna stana po uputi gruntovnice na svoj trošak je proveo ispravak u knjizi položenih ugovora (zbog greške gruntovnice), a društveno vlasništve preveo na HEP d.o.o. Zagreb u čijem je sastavu HE Gojak. Sve po uputama voditeljice gruntovnice.
Kada se s novim stanjem zatražila provedba etažiranja, gruntovnica traži novu izjavu HEP-Proizvodnje d.o.o. da se odriče vlasništva, ali ovi ne mare za izjavu. Zahtjev za uknjižbu biva odbijen. Predmet se rješava oko dvije godine! U Ogulinu postoje dvije izmjere; stara gruntovna i nova katastarska koje naravno ne mogu biti usklađene do neke treće izmjere u nedogledno vrijeme.
Pročitao sam negdje da je Robert Mugabe u Zimbabveu na slični nemar u gruntovnici reagirao ovako: pozvao je resornog ministra i naredio mu da svim nepismenim voditeljima gruntovnicâ podijeli otkaze i zaposli sposobne ljude. Naravno da je u svim ministarstvima uspostavio i zakonodavstvo čiji članci koji povezuju jedan predmet po više zakona, nisu u koliziji ni po formi ni po sadržaju.

nedjelja, 05.02.2012.

HRVATSKA JE IPAK BOLESNI KONSTRUKT

Sasvim je degutantno što se u zadnje vrijeme češće vraćamo u prošlost i veličamo samoupravni socijalizam, a aktualni društvenopolitički sustav znamo nazvati divlji, neljudski pa čak i HDZ-ovski. Samoupravni socijalizam je prošlost, sada imamo sustav kojega smo dragovoljno odabrali. Nismo s njim zadovoljni danas, ali se trebamo okrenuti budućnosti. A budućnost je u samoupravnom socijalizmu! Teško je to priznati jer priznajemo i grešku da smo tražili kruha nad pogačom. Zato je i došlo do razmišljanja ljudi koji su prošli oba sustava:
U komunizmu nije bilo slobode izbora, ljudi su se bojali Partije.
U kapitalizmu postoji sloboda i mnogo više izbora. Ne moraš se bojati samo partije, možeš se bojati i za svoje radno mjesto, za svoju plaću, hoće li se rata kredita povećati, kako ćeš otplaćivati kredit ako se razboliš, hoćeš li moći platiti liječenje, možeš li si priuštiti školovanje. Dakle imaš puno više izbora - za strah.
A dolaskom kapitalizma došla je i sloboda. Kapitalist kaže: konačno ste slobodni! Evo uzmite radne knjižice i slobodni ste!
U komunizmu se radilo malo, a radnike su zvali herojima rada, u kapitalizmu se radi puno, a zovu te neradnikom, lijenčinom, parazitom. Ako si htio dobar posao ili stan, nisi smio reći da si Hrvat, u kapitalizmu možeš govoriti što god hoćeš, ionako nećeš dobiti ni dobar posao ni stan. U komunizmu je bilo besplatno obrazovanje i zdravstvo, sigurno radno mjesto, ali isto tako i male plaće te loši i nekvalitetni proizvodi koji su se brzo kvarili. U kapitalizmu uz male plaće te loše proizvode koji se brzo kvare, nema ni besplatnog obrazovanja i zdravstva, ni sigurnih radnih mjesta. U komunizmu su radnici dobivali viškove, u kapitalizmu višak su - radnici.
Poslije zadnjih parlamentarnih izbora birači su odglasali da krenemo molo ulijevo. Pao je HDZ! Sada smo se riješili korupcije, mita, kupovanja diploma. Moralnu komponentu digli smo na najvišu moguću razinu. Evo, predsjednik Josipović već je zasjeo na tron. A sada Kukuriku koalicija. Narod je oprostio što je u izborima sudjelovao Radimir Čačić kojemu ni onda, a ni danas nije mjesto u vladi iz dva razloga; udesa i bahatosti. Narod je zaboravio da je Kukuriku htio prošvercati za zastupnika u Saboru novog gradonačelnika Varaždina koji se dan pred izbore ogriješio o prekršajni zakon RH, ali narod neće zaboraviti amoralnost jednog Damira Kajina, vječnog narodnog zastupnika koji se jest zaletio s kandidaturom za predsjednika države, ali se nije smio zaletiti da ne ispadne „mona“ i penzionirati se na jedan dan po starom zakonu o povlaštenim mirovinama. Ipak on ne bi smio biti Šeks, Barišić, Biškupić, Čehok, Friščić, Hebrang, Jarnjak, Ana Lovrin, Marina Matulović Dropulić, Pankretić, Radin, Rošin, Vučić i drugi.
Najnoviji eksces s Ferenčakom iz HNS-a, na prijedlog Čačića, da zauzme mjesto u Nadzornom odboru JANAFA, graniči sa zajebavanjem biračke baze, ali i sa zdravom pameću. Čovjeka koji je osuđen na godinu dana za kriminalno djelo (bez obzira što nije pravomoćno) treba izbaciti iz stranke, a ne ga staviti da takav nadzire jednu stratešku granu gospodarstva. A zašto Vi gospođo Pusić to ne osuđujete?
Možda su najniže emocije pogodovale da se dva provjerena pravednika nađu na stramputici traženja puta za moralni put, ali su to pogodili u najbolnijem trenutku sadašnjosti. Radi se o sadašnjem i bivšem predsjedniku Republike Hrvatske koji, kao da su se našli na Dolcu i na takvoj razini jedan drugomu poslali poruke što onaj drugi treba činiti. Strašno za narod koji se ponadao da je došlo vrijeme vraćanja povjerenja u ljude, političare i moral.
Kada se ovomu pribroji i stupidni (što bi rekao Kajin) nastup direktora Kluba Adritic d.o.o. koji spašava HOC Bjelolasicu, Prevolšeka, i neozbiljni nastup nekog projektanta Ivšića, da će se na mjestu požarišta restorana HOC-a podići novi hotel s izvjesnim brojem kreveta, prođe vas jeza od neozbiljnosti i sprdnje s narodom Ogulina, Jasenka i radnicima Bjelolasice. Sprdnju s HOC-om Bjelolasice nastavlja Vlada Republike Hrvatske, Agencija za upravljanje državnom imovinom, „spasitelj“ HOC-a Klub Adriatic d.o.o, župan karlovački, gradonačelnik ogulinski i izvanserijski novi direktor samoga HOC-a. HOC kao da je uklet!?
Sumirajući ovo, ako se to da sumirati, zbrajajući ovo, ako se to dade zbrajati, prisjećam se Igora Mandića, vertikale ljudske moralnosti, pa ću parafrazirati njegovo mišljenje o Hrvatskoj; da je Hrvatska konstrukt, da je to jedan biznis projekt šovinističkih elita kojih se boji svaka vlast i, dodajem, da je zbog toga Hrvatska jedan jako bolesni konstrukt.

<	veljača, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv