Maksova maksimala

nedjelja, 26.02.2012.

KAKO SRUŠITI HE LEŠĆE?

Postao bih vjernik kada bi mi Svevišnji uslišio molitve da iz Hrvatskog sabora iščeznu; Dujomir Marasović, Braco i Seka te izdanak loze Tuđman. Slušajući neki dan Marasovića kako u besvjesnom stanju uzima riječ u sabornici i govori laude svom dubokom umu, spontano mi pade na moj um da je za njega Nevenka Bečić intelektualka, da ne dodam, i veća vjernica koja poznaje sve božje zapovijedi posebno onu; Čuvaj se – čuvat ću te.
Vjerojatno je o intelektualnoj nadmoći Brace i Seke razmišljala i presjednica HDZ-a kada je njih dvoje na izbornu listu stavila ispred Marasovića, kao predsjednika gradskog HDZ-a Splita.
Toliko o svijesti i besvijesti. A kako će tek splitski trio razgovarati kada im podmetnu temu HE Lešće i Pelješki most?
Dokle je otišao cinizam Ive Sanadera i njegovo zajebavanje s izgradnjom pelješkog mosta. Briga njega bilo za taj most. On nije debil da bi mislio kako je to isplativo, već je debilima smatrao članove svoje stranke, a posebno hrvatske glasače. Jadranka Kosor još uvijek misli da će tom glupošću dobiti neke političke poene pa na Saboru spominje gradnju toga zdanja. Pomoći će joj i onaj Jure Radić, suvlasnik IGH, onaj koji je 1992. projektirao autoput za Split i Dubrovnik preko Bosne i Hercegovine. Zamislite vi taj mentalni sklop, a sada se ne može svladati 10 km ceste kroz Neum. I nije ga sram. Pelješki most dugačak je oko 2.400 m s najvećim rasponom od 568 m, širinom 21 m i visine iznad mora oko 55 m. Položen je na vjetrometini, u slabo nosivo tlo pa će temelji stupova biti duboki i do 100 m u terenu, a prema ponudi će koštati oko 2 milijarde kuna. No projektant Jure Radić misli da bi mogao koštati i do 5 miljardi (bez prilaznih cesta). Dakle ta bi investicija mogla koštati i do milijardu eura! A mi uništavamo Željezaru Sisak, Kamensko, MTČ, Dalmatinku, Dalmacija vino. Jugoturbinu, Jugoplastiku, Prvomajsku, Plivu i ostalu nekadašnju hrvatsku industriju već smo uništili ili prodali. Koliko do sada koštaju troškovi pelješkog mosta oko projektiranja i ispitivanja tla – vrag će ga znati.
U zadnje vrijeme, pak, na ovim našim prostorima nameće se pitanje HE Lešće kao nepremostivi problem koji bi trebao završiti; ni manje, ni više – nego rušenjem brane i dovođenje rijeke Dobre u prvobitno stanje!?
Karlovačka Zelena akcija s Jagodom Munić, Eko Pan s Denisom Frančiškovićem, i udruga za zaštitu okoliša, podigli su veliku prašinu oko HE Lešće koja narušava dosadašnji eko sustav i uzvodno i nizvodno od brane akumulacijskog jezera. Naročito nizvodno zbog velikih iznenadnih vodnih valova koji uništavaju obalu, turizam, floru i faunu. Traže odgovornost povjerenstva koje je prihvatilo studiju zaštite okoliša izrađene još 1986. godine!?
Šteta je samo što se nisu pojačali s ogulinskim ekostručnjakom Zlatkom Cindrićem, predsjednikom EDO-a (Eko Društvo Ogulin) koji nije dozvolio nikakav industrijski razvitak u Ogulinu kako se ne bi narušio ekosustav. Omanuo je jedino kod ekocida nad gradskim parkom.
Ekološka šteta nizvodno od brane u Trošmariji je već sada evidentna, a mogla bi postati i katastrofalna ukoliko se ne pristupi sanaciji. A kako smo mogli izgraditi kompleks hidrocentrale siguran sam da se može naći i rješenje za umanjenje ekoštete. Vjerojatno to nije izgradnja nasipa uz Dobru kako predlaže direktor HE Gojak pod čijom je ingerencijom i HE Lešće, a nije ni izgradnja nove nizvodne manje elektrane koja će kompenzirati vodne valove (!?) kako predlaže pročelnik Prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša izvjesni Maradin. Mišljenje toga Maradina, kao arhitekta, ima težinu perja, jer taj čovjek od sebe ne vidi ni hidrocentralu ni vodni val. Čak mislim da mu je i ime Narcis.
Međutim, svaki zahvat u prostoru izaziva narušavanje ekosustava. Narušava prirodu; režim vodnih, kopnenih i zračnih tokova. Narušava ravnotežu flore i faune staništa koje je zahvaćeno tehničkim, tehnološkim, ekonomskim i političkim zahvatom u prirodu. Ali bez takvih zahvata, posebno energetskog predznaka, nije zamislivo ni funkcioniranje društva. Pa ne možemo mi uvoziti struju, plin, naftu, ne graditi odlagališta otpada (opasnog i neopasnog) i svu ostalu infrastrukturu, a živjeti od ekološkog zraka, pitke vode, mora i Bjelolasice. Zašto elektrane može graditi cijeli svijet, ali mi ne?
Sada, ako malo šire pročitamo, saznat ćemo da se svaki zahvat u prostoru radi zbog političkog ili građevinskog lobija u prvom redu. Saznat ćemo da su gubici na elektromreži u Hrvatskoj oko 23,5% (u Europi 7-8 %) te da bi popraci mreže koštali puno manje od 100 milijuna kuna, a da bi dobili više od 98 GWh koliko godišnje proizvodi HE Lešće!
I sada, ako baš moramo srušiti HE Lešće, izgradimo pelješki most!

<	veljača, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv