Maksova maksimala

nedjelja, 01.01.2012.

S OPTIMIZMOM NA BJELOLASICU

Ah, teško mi je pratiti pisce i novinare koji pišu na jednoj višoj razini i puno puta ih ne razumijem. Tada svakako pomislim da bih trebao malo više čitati i naučiti nešto više, ili se prepustiti štivu u Areni ili nekoj žutoj štampi. Zamislite kada mi Slobodan Šnajder spomene što je to rekao Ionesco, ili Nietzsche. Tada shvatim da je novinarska profesija neusporedivo teža i pokvarenija od sudačke, recimo. Iako, radili vi jednu ili drugu profesiju, ne možete biti normalan čovjek. Evo, recimo; uzmite vi Slavka Lozinu ili Branka Milanovića, kao suce. Uzmite vi Milana Vukovića, Smiljka Sokola i Vicu Vukojevića kao vrhunske suce Vrhovnog suda. I sada ove, netom spomenute, usporedite s novinarima Predragom Lucićem, Viktorom Ivančićem, Igorom Lasićem, ili nedajbože, s Dragom Hedlom! Jedni, drugi i treći vrše svoju profesionalnu dužnost na, za njih, najsavjesniji način. I najprofesionalniji. Nama promatračima; jednima su po volji, drugima nisu. Koja je to institucija koja će objektivno ocijeniti njihov, ili bilo čiji rad, i gdje je granica istine koju svi želimo čuti od njih, pa bili oni suci, „vrhovni“ suci ili novinari!? I koji je to institut koji će odrediti sa sigurnošću gdje je granica lijepog ponašanja, prekršaja, a gdje vaga kaznenog djela?
A sve ovo meditiranje navrlo je zbog komentiranja na ovom blogu i nerazumijevanja što je to „pjesnik htio reći“. Ako netko mene ne može razumijeti neka odustane čitati te pamflete. Nitko ga ne sili. Neka čita „Pošla koka na pazar“ ili nešto slično. I; nije važno tko piše, već što piše!
Ovaj uvod bio je, što je još važnije, i zbog HOC-a Bjelolasice, izgradnje restorana i kuhinje ispod nekog šatora s početkom unatrag 40 dana od Nove godine na zgarištu nekadašnjeg restorana. Od siječnja ove godine, kada je restoran izgorio, pa do studenoga, nitko od lobista i zaljubljenika u HOC nije nježnikom mrdnuo; ni direktor HOC-a d.o.o., ni direktor Ustanove HOC, ni Agencija za upravljanje državnom imovinom, da ne govorimo o predsjedniku NO, UO, ministarstava; financija, sporta i kulture, Vlade, Olimpijskog odbora i još kojekoga koji su trebali razriješiti problem Hrvatskog olimpijskog centra.
Najzad se pronašla državna firma Club Adriatic d.o.o. koja se specijalizirala spašavati posrnula poduzeća, koja je naučila kako dizati potenciju mrtvom magarcu i odjednom ima novaca za plaće radnika, za božićnicu čak, za izradu projekata i radova koji će iz pepela dići HOC i dočekati Novu godinu ispod stijena šatora, pripremiti dječje klizalište i sanjkalište Tintilinić. Još će i Jaques Houdek na Staru godinu otpjevati djeci novogodišnju pjesmicu točno u podne kako bi ih za dana preveo u 2012. godinu isto onako kako se žedne prevodi preko vode. Sve je to lijepo i potrebno, da ne kažem potrebito, našemu narodu, posebno djeci, ali ostaje otvoreno pitanje zašto se od toga naroda uvijek nešto skriva, zašto se mulja. Zar taj narod nije zaslužio da mu se kaže da je netko usr'o motku, da smo potrošili lovu za izgradnju ceste, dvorane, staza, toplinske stanice, kako mi to umijemo, da smo nekako spiskali novac od osiguranja izgorene zgrade ugledavši se na bivšeg premijera, bivšu Vladu i sve bivše ministre.
Tko je to potegnuo čarobnim štapićem i pronašao direktora Cluba Adriatic d.o.o. mr.sc. Ivicu Prevolšeka koji se isti tren zaljubio u tu gorsku ljepoticu, njene obline i podnožje. Četrdeset dana je, kaže ovaj stručnjak, premalo da se osposobi glavna žičara i slalomska staza, da se osigura voda i topovi za zasnježivanje, ali će to za drugu sezonu biti pripremljeno prije roka. U ljeti, ako zatreba.
Odakle toliki optimizam na obrazima direktora Cluba Adriatic d.o.o. i direktora HOC-a Bjelolasice d.o.o., odakle toliki optimizam u njihovom rječniku kao da je Djed Mraz istresao stotinu vreća novaca došavši furgonom. Taj optimizam treba svakako podijeliti s domaćim življem u Vrelu i Jasenku, podijeliti s radnicima Bjelolasice i sa svim građanima ogulinske jedinice lokalne samouprave. To će biti zarazni optimizam koji će zahvatiti cijelu Hrvatsku, to će biti epidemija optimizma. Pandemija, čak!
Ovo možda djeluje sarkastično, ali nakon dvadeset godina propadanja društva u neku vrstu anemije, frustracije, ovaj je narod zaslužio stres nakon kojega će okrenuti ploču i zasvirati veselice, a one pogrebne tišine ostaviti samo za nuždu. Bjelolasica će sa svojim otvaranjem programa na Staru godinu na dječjem igralištu Tintilinić u Vrelu otvoriti i novu stranicu olimpijskog centra. Stranicu optimizma i to na simboličan način – s mladima na kojima svijet ostaje!
Ako je vjerovati da s mladošću na Bjelolasici otvaramo novu stranicu hrvatske budućnosti za očekivati je uskoro i nogometnu reprezentaciju na pripremama u HOC-u, reprezentaciju u kojoj neće biti mjesta za Markoviće, Srebriće, Pavloviće, Mamiće i ostale sumnjivce koji su hrvatski nogomet doveli na sramne grane po kvaliteti i korupciji. Ako moramo slušati njihov primitivizam kako su svi oni ljudi koji se bore protiv ovakvoga stanja u našem nogometu i društvu u cjelini, elementarne nepogode, onda svakako moramo prihvatiti da su oni - mentalne nepogode ovoga društva.
No, ostajmo pri onom optimizmu i kliknimo: SRETNIJA NAM NOVA 2012. GODINA<!

<	siječanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv