Maksova maksimala

nedjelja, 06.11.2011.

HUMANISTI I ANTIKOMUNISTI

Svatko naravno u svojoj slobodi može davati poduke drugima, može isti događaj interpretirati na svoj način, na način kako je taj događaj doživio. Na primjer; robovlasnički poredak odgovarao je robovlasniku, ali se to nije moglo reći i za robove. Postoji jedna maksima koja glasi; Ako vidiš roba da spava, nemoj ga buditi, možda sanja o slobodi! Premda ti isti robovi kada su postali slobodni, nisu znali što bi sa sobom! Sve je u životu relativno. Nadalje, za čovjeka koji želi živjeti od svoga rada pogoduje socijalizam ili komunizam, a za onoga koji bi živio od tuđega rada odgovara kapitalizam. Molim vas, ovdje treba gledati na ideologiju i slobodu prometa individualne misli, nikako o jednoumlju bilo koje vrste. Jer bi to onda bila tiranija.
Evo, razmišljam slobodno o humanistima našega društva kao što su don Ivan Grubišić, fra Marijan Jurčević, Predrag Matvejević, kao što su bili Ivan Supek ili Vlado Gotovac. I nitko od njih nije, niti je bio, antikomunist po uvjerenju, jer humanist naprosto ne može biti antikomunist. Dokaz ovoj mojoj tezi je i sam Isus Krist kojega nitko ne može odbaciti; ili kao povijesnu ličnost, ili kao religijski subjekt. I on bijaše komunist.
Smatram, stoga, da ni Vlado Gotovac nije bio antikomunist, bez obzira što je stradao u komunističkom sistemu, ali ne zaboravimo da je stradao i u ovom suvremenom. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća bio je u zatvoru po nalogu komunističke partije, a 1997. godine pokušao ga je u Puli čak ubiti pripadnik elitne Tuđmanove gardijske jedinice. To bijaše nakon što je Tuđman proglasio slobodnu pluralističku Republiku Hrvatsku! Za slobodnu Hrvatsku se slobodom misli borio i Vlado Gotovac misleći da ona može biti i u zajednici sa susjedima, može biti i socijalistička, ali da to društvo bude pluralističko, da živi harmonično, a ne monolitno!
Gotovac je napisao posljednji uvodnik u Hrvatskom tjedniku 10. prosinca 1971. koji nikada nije objavljen, a dio je glasio ovako: „Jedini grijeh što ga u sebi možemo otkriti, to je Hrvatska! Jer samo ona ne pokriva na svakom mjestu iste interese. Sve drugo – od slobode do samoupravljanja i napretka socijalizma svi jednako prihvaćamo; ako jednako vjerujemo svačijim riječima! Bez Hrvatske i nije bilo nesporazuma! Iz odnosa prema njoj počinje svaka naša zabluda u svim optužbama izrečenima protiv nas.
Tako su mjeseci i mjeseci zlobe prema nama i krivotvorenje naših stajališta postali napokon uvjerljiviji i djelotvorniji od svih naših izjava, od svih naših dokaza: Naš rad doživio je političku osudu s najvišeg mjesta naše federativne zajednice. A mi se na drugi način ne znamo zauzimati za one programe koje smatramo novošću i napretkom za cijelo naše društvo i za našu domovinu: slobodu i pravdu samoupravnog socijalizma. Zato smo podnijeli ostavku izdavaču našeg lista.“
Gotovac nije rušio socijalizam, on je stvarao slobodno društvo. On je bio protiv jednoumlja Titove partije isto toliko kao i protiv Tuđmanova jednoumlja. Tuđman, kao i svi drugi autokrati, nije podnosio boljega od sebe, a nikako onoga koji je svoj intelekt koristio u funkciji naroda, a ne u privatne svrhe. Zato se Gotovac morao odreći politike u koju je greškom upao, a nakon njegove smrti Predrag Matvejević, naš književnik i humanist, između ostaloga spomenuo je za Gotovca i ovo; „Nakon pobjede opozicije, kojoj je dao vlastiti doprinos, odlučio je da se povuče, već prije nego što je naišla bolest. Gajio je simpatiju prema Mesiću, nepovjerenje prema Račanu, prezir prema Budiši. Među prvima je rekao, još za predsjednikova života, da je Franjo Tuđman "kič", ne samo politički. Ljutio se na generale i popove koji poistovjećuju Hrvatsku s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Gnušao se onih koji "sramote Hrvatsku pred svijetom" slaveći Pavelića i ustaštvo. Čudio se, gotovo naivno, kako je malo poštenih ljudi među nama.“
Vlado Gotovac bio je pjesnik i filozof, njegova strast bila je sloboda, za nju je živio. Bio je i nacionalist, ne onaj „fundamentalni“, jer je napisao da „nestajanje nacije ima smisla samo kao put Savršenom, dakle kao evolucija Vrijednosti. Taj put mora biti jasan i pun zanosa. Šovinizam i nasilje, agresivnost i osvajanje njegova je suprotnost...“ A na početku svoga djela „Zvjezdana kuga“ napisanog u zatvoru 1972. izvadio je, između ostalih, misli Fridricha Nitzschea i Lava Trockoga. Toliko o antikomunizmu velikog humanista Vlade Gotovca.
U prošlom postu na ovom blogu nije bilo mjesta niti jednom od ovih humanista, a na koga se odnosio naslov, nije teško zaključiti. No, i to kako komu. Ni poljski intelektualac Adam Michnik nije bez veze iznio tu maksimu da su od komunista gori samo antikomunisti.

<	studeni, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv