Maksova maksimala

nedjelja, 16.10.2011.

ŽIVOT NA RUBU, ILI JOŠ NIŽE

Zna Radio Ogulin bljesnuti kad hoće. Kada se ohrabri. Nije ovoga puta bio hrabar Zlatko Piškur, jer on nema što izgubiti. Zlatko Piškur je zahvaljujući ovoj državnoj vlasti, županijskoj vlasti sa županom s Ribarćov, gradonačelniku Ogulina iz Lomosta, dugotrajnom presjedniku NO HOC-a Bjelolasice i direktorima trgovačkog društva HOC d.o.o. i ustanove HOC Bjelolasica, već izgubio sve. „Mislio sam da će me prije zadesiti smrt nego ovakav život“, izjavio je Zlatko u susretu s novinarima ROG-a početkom ovoga mjeseca, listopada 2011. godine.
Zlatko Piškur je jedan od 140 radnika i službenika Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica u Jasenku (u daljnjem tekstu HOC) koji je ostao bez egzistencije u socijalnoj državi Hrvatskoj za koju se i on borio na ratištu, ali ne traži nikakve beneficije za to, već traži ustavno pravo na rad! A pravo na rad otela mu je predsjednica Vlade sa svim svojim ministrima i članovima stranke koji su instalirani na odgovorna mjesta u HOC-u, ali potpuno nekompetentni. Oni su samo vojnici partije koji su vrlo uspješno provodili uništavanje HOC-a. HOC je uništen siječnja mjeseca 2011. godine kada je izgorio središnji objekt bez kojega nije moguće funkcioniranje Centra i svi su zaposlenici ostali bez posla (osim oba direktora ničega).
Tri mjeseca je prošlo da 140 radnika nije dobilo plaću, nisu poslani na Biro rada, nemaju pojma što ih čeka. Ni njihovi direktori ne znaju što će biti s njima. Ti ljudi nemaju radničkog savjeta, ili kako se već zove, nemaju zbora radnika, nemaju sindikata, imaju samo – golo ništa. Ne žele dići ruku na sebe, a ne mogu dalje.
U Zlatkovoj kući živi šestero ukućana; supruga i Zlatko, sin i snaha te njihovo dvoje djece. Niti jedan nema nikakvih primanja! Supruga se oporavlja od bolesti, a Zlatko, sin i snaha radili su na Bjelolasici, svaki u svom resoru. Ni drugi sin koji je nedavno završio fakultet nema zaposlenja. Vjerojatno nije u HDZ-u.
Nakon požara u centralnoj zgradi (radi nemara kojega je u čitavoj državi ustanovila HDZ-ova vlast) župan Karlovačke županije i dugogodišnji predsjednik Nadzornog odbora HOC-a besramno je u mediju izjavio da bi HOC propao i da nije bilo požara!? Htio je reći da je požar bio priželjkivan jer su njime oprali tobožnju savjest kako obično raznim malverzacijama pri rekonstrukciji gradskih ulica peru novac poreznih obveznika. Nikomu od rušitelja HOC-a koji je za grad Ogulin mogao biti glavni pokretač gospodarstva (ugostiteljstvo, turizam, uslužna djelatnost, mala privreda), za Karlovačku županiju i Republiku Hrvatsku smanjenje troškova priprema vrhunskih sportaša, nije se, niti će se, išta dogoditi.
Ali, dok se gradonačelnik hvali koliko su ulica prerovali, kolike su promašene novce ubili u Poduzetničku zonu, Zlatku Piškuru je stigao račun za struju, dok je župan sa svojom elitom boravio u Americi kod Hrvatske bratske zajednice, Zlatku je netko u poštanski sandučić ubacio račun za vodu i komunalnu naknadu, dok je premijerka pjevala s Kolonijom rodoljubne pjesme, Zlatko je dobio opomenu da nije podmirio ratu kredita. Kada je Jadranka Kosor vršila predizbornu smotru u Zadru udarajući „pet“ sa svojim poltronima i smijala se „k'o luda na brašno“, Zlatku je došao unuk iz škole rekavši da mu se raspala lijeva tenisica. Rekao je još da mu se „šuleri“ malo rugaju kako ima pokrpane hlače, a ne rasparane namjerno kako je to sada red. Premijerka radosno kliče da se njoj ne mogu upaliti prepone radeći ovako naporno na ubacivanju kamenja u rovove uzaludnih investicija, a Zlato obilazi prijatelje da mu dadu nešto posla na crno kako bi mogao suprugi platiti „besplatne“ recepte da se brže oporavi od te nesretne bolesti.
Zlatko je premlad da ode u mirovinu, a prestar da ga netko zaposli. On se diže ujutro u znoju ne znajući hoće li mu danas isključiti struju ili vodu, o podnevu njegova obitelj pojede „ćoravi gulaš“, za večeru čaj s kruhom, a umjesto dječje vriske u dvorištu čuje se uvjeravanje roditelja, djeda i bake da se malo strpe s potrebama dok ne dođu bolja vremena.
Kada je Zlatko novinarki ROG-a kroz suze i plač promucao da pomognu djeci, a on će se već snaći, i najtvrđem srcu pukla je neka kapilara, stegnulo se grlo ili je suza bila na oku. Da ga je toga trena mogla čuti premijerka, njegova poslodavka i vlasnica Bjelolasice, plešući drmeš na nekoj predizbornoj farsi, veselo bi mu dobacila neka ne brine ako odglasa za HDZ! A dotle će ona sa svojom neuvjerljivom svitom u predizbornoj kampanji nemilice trošiti i Zlatkove novce koje je on uložio radeći savjesno u HOC-u Bjelolasica d.o.o.


P.S.
Radio Ogulin je u dobroj namjeri predložio da se obitelji Piškur pomogne uplatom novca preko nekog žiro računa. Ja bih sigurno mogao pomoći toj obitelji s nekom jednokratnom uplatom, ali što s ostalih 139 radnika koji su ostali bez plaće. Tko će njima pomoći? Zato sam odlučio ne pomoći nikomu dok premijerka Jadranka Kosor razbacuje novac s kojim se mogao obnoviti HOC Bjelolasica, a radnici bi svojim radom na obnovljenom Centru zaradili svoje plaće. Još bi im to povratilo ljudsko dostojanstvo kojega im je oduzela poslodavka.

<	listopad, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv