Maksova maksimala

nedjelja, 26.07.2009.

BLA, BLA, BLA, SISTEM

Svaka vlast voli da ju se hvali. Nijedna ne voli kada se kritički o njoj piše u negativnom smislu. Nije to proizašlo iz vlasti kao vlasti, već iz ljudi koji vlast obnašaju. Znači čovjek je taj koji ne voli da ga se kudi pa ako i nije u vlasti. No, ako bilo tko sudjeluje u toj nesretnij vlsti ili, ako čovjek djeluje u javnom mediju bilo koje vrste, mora biti svjestan da će ga se i hvaliti, ali češće kuditi. Ako to nije u stanju izdržati neka se kani ćorava posla.
To je kratak odgovor na prvi komentar prošloga posta na ovom blogu koji je glasio upravo kao i današnji naslov: bla, bla, bla, ... Ja sigurno nisam taj post napisao u toj namjeri, već da animiram našu savjest, svijest i mentalni sklop, da onoga koji nije pročitao knjigu Tihi zov Australije nagovorim da ju pročita i da razmisli o svom i našem ponašanju. A onoga koji ju je pročitao da podsjetim kako bi se trebao ponašati. Nisam htio poručiti da se ja upravo tako ponašam, ali da mislim da bih se trebao tako ponašati – mislim.
No, ako je taj post ispao „bla, bla, bla“ on ipak nije nikomu naštetio. Čitalac je potrošio pet minuta vremena uzalud, ako nije shvatio poruku i – to je sve. Ali post je aludirao na one koji već dvadeset godina djeluju s „bla, bla, bla“ i napreduju bez ikakvoga rizika. I u prošlom sustavu, onom mračnom, bilo je takvih pojava, ali su ipak odgovarali svojim pretpostavljenima. Ovi današnji ne odgovaraju nikomu.
Da je ovakav post odaslao župan, bilo bi više komentara kako je to napisao pošten čovjek koji misli o društvu, koji svojim sugrađanima šalje pozitivne vibracije. Sjećate se kada je današnji župan izjavio negdje 1997. da sljedeće godine dolazi plin u Ogulin, nitko mu nije rekao da je iluzionist doli dva vaša građana koji su rekli da on pušta plinove, a mi udišemo.
Na temelju takvih izjava o Ogulinu, Bjelolasici, Zoni, Behtelu, on je svakih izbora avanzirao i došao do župana. Hej, do župana. A počeo je karijeru sasvim slučajno, kao brucoš na nekom mostarskom učilištu, da bi u bla, bla, bla stilu (i podobnosti naravno) došao do diplomiranog inženjera, ravnatelja ŽUC-a, predsjednika svih mogućih ćelija HDZ-a, narodnog zastupnika i do - župana. Njegova obitelj ne da mu da dalje napreduje, jer želi da konačno i ona ima neke koristi od njega, a ne samo narod.
Kada smo već kod župana, uzdanice HDZ-a Karlovačke županije, šteta bi bilo ne spomenuti da je on kao donedavni ravnatelj ŽUC-a naredio da se dio županijske ceste Ogulin-Zagorje, od Kaševara do birtije Jezero u Ribarićima, ima proširiti na određenu širinu zahvaćajući privatne parcele. Kada je izvođač radova zatvorio cestu i počeo s otkopom većina vlasnika je zabranila kopanje po njihovu zemljištu! Razlog po izjavama vlasnika je; da nitko s njima nije dogovarao takav zahvat!? Nadzorni inženjer rekao je šefu gradilišta da kopa samo tamo gdje mu vlasnici dozvoljavaju! Ovakvoj bahatosti HDZ-ove vlasti nema presedana. Ni za ovakve slučajeva kršenja ljudskih prava vlasništva neće biti nikakvih posljedica. Na kraju će svi ti vlasnici zbog nekakvog straha koji se usadio u ljude, prihvatiti ovakve postupke. Ako već i nisu.
Bla, bla, bla Vlada nekadašnjeg premijera koji je napustio svoj narod i preselio na jahtu, drži vlast, gotovo u kontinuitetu, dvadeset godina i dovela Hrvatsku na rub propasti, još uvijek vlada i ruši dostojanstvo svojih građana. I opet bez posljedica. Hoćemo li i to zaboraviti do sljedećih izbora? Nitko neće odgovarati ni za željezničku nesreću kod Kaštela u petak, jer - neodgovornost je naša konstanta.
Kada sam već krenuo u odgovor na komentare svakako bih htio odgovoriti onom komentatoru koji mi je u postu od 5. srpnja zamjerio što sam napisao o uzaludnom ulaganju u Poduzetničku zonu. Spočitava mi da ne volim ovaj grad, kao, nisam za taj projekt. Stojim i dalje iza te konstatacije, jer sve što je uloženo u tu Zonu nema doista nikakve koristi. I neće je biti dok upravljanje tom zonom ne preuzmu mladi stručnjaci bez tutorstva političara. A možete li se prisjetiti tko je to sve bio ravnatelj (ili direktor) te uzaludne Zone? Uzaludni ljudi postavljeni po političkom pedigreu.
Sve ovo što činimo u Hrvatskoj i u Ogulinu rezultat je kaotičnog stanja ovoga društva vođenog nekompetentnim i korumpiranim ljudima opterećenim jednim ili većinom glavnih grijeha; ohološću, lakomošću, zavišću, lijenošću.

nedjelja, 19.07.2009.

TREBAMO UČITI OD ABORIDŽINA

Ljudska znatiželja, pohlepa i lijenost najveći su generatori pronalazaka novih svjetova, raznih pronalazaka nove tehnike i tehnologije. Sve u svrhu gomilanja kapitala i lagodnog života, ali ne pravedno i ravnomjerno, već po zakonu sile i moći. A zakon sile podrazumijeva oružjem podjarmiti siromašne i nerazvijene. To znači ratom uspostavljati političko-ekonomske sustave vrijednosti kako bi se što više kapitala slilo onima koji ga već imaju po tkozna kojim kriterijima.
Teško da ćete u svijetu naći neki pokušaj uspostave pravednoga sustava. Krenuo je s takvom ideologijom pred dvije tisuća godina Isus Krist, ali su ga razapeli Rimljani uz pomoć farizeja iz redova njegova vlastita naroda, a navodno ga je izdao Juda, jedan od njegovih učenika, za šaku tadašnjih škuda. (Judine škude i danas su vrlo cijenjene, posebno u Hrvatskoj). Drugi pokušaj uspostave pravednog sustava započeo je Karl Marx. On je za razliku od Isusova nauka protežirao revoluciju, a krv nikada nije garantirala veći uspjeh na duže staze. Zato je za sada pao i komunizam jer se pravedna ideologija našla u krivim rukama i glavama, a smetao je kapitalu. I Crkva bi pala da se nije na vrijeme obogatila i stekla ogroman kapital kojim brani svoj poredak. Kapitalisti su svoj kapital barem stvarali na proizvodnji materijalnih dobara, znači nešto su stvarali, ali Crkva ga je stekla mlateći praznu slamu.
Čovjek mora u nešto vjerovati, makar u pravednost, i zašto se vjernik ne bi molio Bogu, i vjerovao u njega bez plaćanja osmine, desetine ili lemozine Crkvi i njenim farizejima. Ljudi mogu slijediti kršćanstvo, islam, budizam, ateizam i slagati se u potpunosti ako su pošteni. Ako su ljudi.
Kristofor Kolumbo otisnuo se u Indiju da bi zalutao po tim oceanima i otkrio Novi svijet kojega će gotovani kasnije nazvati Amerikom. Otkrio je Ameriku, kažu zlobnici, samo zato što je bio neženja i slobodan, pa se mogao udaljiti od kuće i na par godina, a ne samo na sat-dva kao mi oženjeni. Kada su kasniji konkvistadori u ime katoličke Crkve izvršili genocid nad domaćim stanovništvom današnje Srednje Amerike zbog silnog zlata kojeg su posjedovali, kada su ih slijedili razni zgubidani, avanturisti i kriminalci iz uljuđene Europe širom današnje Sjeverne Amerike, činili su isto. Izvršili su genocid nad Indijancima. Nimalo ne poštivajući njihovu civilizaciju koja je osnovana na jedinstvu čovjeka i prirode, na ravnoteži biljnog i životinjskoga svijeta. Čitava kugla zemaljska mogla bi biti u ravnoteži da pohlepa nije izmislila kapitalizam.
Na drugom kraju svijeta pronašli smo Australiju, a njihove starosjedioce nazvali smo Aboridžinima. Imao sam sreću pročitati o tim inteligentnim ljudima knjigu Tihi zov Australije koju je napisala izvjesna Marlo Morgan i preporučam ju svim ljudima dobre volje (imate ju u Gradskoj knjižnici). I njih su europski probisvijeti svrstali u primitivne i ograničene ljude niže vrste, nažalost i danas ih tako smatraju, ali kad pročitate ovu knjigu mijenjate mišljenje. Od Aboridžina trebamo učiti kako se živi s prirodom. Stari Aboridžini nisu nikako mogli biti u kontaktu s američkim Indijancima, ali su im načela jedinstva prirode i čovjeka ista. Čak su i monoteisti, vjeruju u Jednost kao i kršćani, ali su potpuno iskreni i zbog toga, tvrde oni, mogu se služiti telepatijom i komunicirati na velikoj udaljenosti, a hrane se isključivo ekološki. Vi mutanti, kako zovu „civilizirane“ ljude, preko telefona lažete jadan drugomu i ne dogovorite ništa iskreno, a hranite se otrovima i vršite imisiju smrada u prirodu da vas zbog toga napadaju zvijeri. Slavite svoje rođendane kao da ste vi zaslužni za njih, a ne slavite kada uspješno završite neku od životnih škola, jer diplome kupujete (naročito prometne) ne svladavši vještine. Novac trošite na kupovanje raznih ukrasa od plemenitog metala ili umjetnog materijala, na partiju se pokažete s masu dragulja i dragulje sutra pohranite u sef uz veliku ležarinu, dok se mi okitimo cvijećem i pohranimo u svoju memoriju osjećaj ugode što ju je cvijeće u kosi mlade djevojke izazvalo na okolinu.
U trci za kapitalom uništavate prirodu, napuštate i čovjeka i Boga, uništavate stare civilizacije. Uništit ćete i svoju. A sve to činite u ime demokracije. Demokraciju možete naučiti od nas, u našem društvu svaki čovjek ima svoju vrijednost i svoje mjesto, u našem društvu svaki čovjek ima dostojanstvo.

nedjelja, 12.07.2009.

SVEMIRSKA ENERGIJA U HRVATSKOJ

Možda je najveći prorok u ljudskoj povijesti bio francuski liječnik i iscjelitelj Nostradamus koji je djelovao početkom 16. stoljeća u vrijeme mračnoga razdoblja Crkve koja je inkvizicijom zatirala sve napredne misli koje su dolazile izvan crkvene nadležnosti. To je, kažu, bio uzrok što je Nostradamus svoje proročansko djelo pisao u zagonetkama, jer bi u protivnom pao kao žrtva inkvizicije, spaljen na lomači. Suvremena medicina dokazuje da se smrt spaljivanjem doživljava pri potpunoj svijesti, znači pod nepodnošljivim mukama koje mogu trajati kraće ili duže vrijeme što ovisi o postignutoj temperaturi.
Ovo što slijedi nisam namjeravao spomenuti, ali mi se nametnulo samo od sebe. Radi se o spaljivanju naših vatrogasaca na Kornatu i zavjerom šutnje oko toga događaja samo zato što krivca treba tražiti u politički zaštićenim ljudima našega nazovi društva. Zavjera zapravo i nije šutnja, koliko skretanje s puta koji bi mogao dovesti do prave istine o toj strašnoj tragediji.
Skretanje s puta istine u Hrvatskoj započelo je erom Franje Tuđmana i njegovom opsjenom o vlastitoj veličini, o veličini koju treba zaštititi po bilo koju cijenu. Zato se okružio poltronima i licemjerima koji su bili zaštićeni što zakonom, što bezakonjem. Ti su se farizeji sačuvali do danas i nesmetano djeluju.
No, da se vratimo Nostradamusu. On je ta svoja proročanstva, ona pogubna po svijet i civilizaciju, pisao u nekim „kvatrinama“ (ma što to značilo) toliko zagonetno da se dugo nije moglo odgonetnuti. To su mogli učiniti samo odabrani ljudi skloni ezoteriji i koji su prošli inicijaciju. Drugim riječima; koji mogu zaviriti s druge strane sebe – izvantjelesno.
Da ih je pisao razgovjetno ne bi ih dovršio ili se ne bi sačuvali do danas. Ili bi Nostradamusa progutala inkvizicija, ili bi se ljudi preplašili i uništili taj materijal. Proročanstva sežu do današnjih dana, a najznačajnije je to što ih je pisao radi upozorenja čovječanstvu dajući do znanja da se kastrofe mogu izbjeći ako se na njih preventivno djeluje. Zato su se neke njegove prognoze obistinila, ali najveće su se kataklizme za sada izbjegle, no ne znači da je svijet spašen. Katastrofe su se izbjegle jer se u svijetu pojavi pravi čovjek u pravo vrijeme koji ima viziju. Vizija ne mora biti od Boga kako bi rekli religiozni ljudi, ali postoje neke sile u svemiru koje djeluju na neke ljude, a to priznaju i agnostici, pa i ateisti. U negativnom i pozitivnom smislu možemo spomenuti političare: Hitlera, Mussolinija, Pavelića, Lenjina, Churchilla, Roosevelta, Tita, De Gaullea, Brandta. Filozofe, književnike, slikare, kipare, da ne spominjemo; oni su mijenjali ljudsku svijest i djeluju na njenu evoluciju, ali ne mogu direktno spriječiti katastrofu.
Nedavno je na televiziji, u emisiji Na rubu znanosti, gostovala jedna žena, ateistkinja, koja je oboljela od neke stresne deformacije (bila je menadžerica) i liječnici su ju otpisali. Slučajno je bila s prijateljicom na nekim predavanjima u Klubu Brune Gröninga (to je bio neki isjelitelj koji je prerano umro i ostavio u nasljeđe neiskorištenu bioenergiju) i nakon izvjesnoga vremena potpuno ozdravila! I dalje je ostala ateistkinja, ali vjeruje u neku svemirsku energiju koja joj je pomogla ozdraviti.
E, upravo je na našem tlu, u Hrvatkoj, u ovoj trusnoj balkanskoj močvari, neka pozitivna svemirska sila počela djelovati nedavno, kako bi pomogla spriječiti katastrofu koja prijeti hrvatskom puku. Bez obzira što se ta svemirska energija uselila u tijela Hebranga, Šeksa, Rončevića ili Friščića, ušla je u zadnji čas. Još koji dan i Hrvatska bi bila u stečaju i uskoro bankrotirala. Bankrotirala bi financijski, a moralno je bankrotirala još 1991. godine. Neka vizionarska ruka ugradila je tu energiju baš u ove ljude da iznutra sruše svoga despota nagriženog korupcijom i mitom, uništene savjesti i pun straha za svoj ego. Tako je pao Sanader od ruku koje su ga i postavile.
Ne moramo plakati za njim, ne moramo mu zamjeriti što je pobjegao, jer mnogi su naši heroji bježali i još uvijek bježe. Zašto bi Sanader bio iznimka. On je Hrvatsku doveo na rub ponora i ne može ju on odatle izvući. Neće vjerojatno ni ova Vlada, ali se kolo počelo odmatati. Ima još snage u hrvatskom biću, ima i sposobnih, samo im treba dati šansu. HDZ je svoju prokockao. Na potezu je narod.

nedjelja, 05.07.2009.

LJUBAV I ZLOĆA

Čovjek se može roditi u svakojakom ideološkom okruženju; po vjerskom, ateističkom i nacionalnom kriteriju. Sve te ideologije imaju zajedničku crtu: Ne čini drugomu ono što ne želiš da drugi učini tebi. Nije li to humano, nije li to čisto ljudski, nije li to dovoljno da svi ljudi budu sretni. E sad, ovi romantičari su krenuli i dalje pa bi željeli da se svi ljudi i vole, ili evolutivnim razvojem, da svi ljudi vole mene, a ja koga hoću. Ja sam zavolio sebe i tu je bio početak jedne, sasvim sigurno, doživotne ljubavi. Toj nikada nitko neće nauditi. Sve druge ljubavi traju kraće ili duže vrijeme.
Uhvatimo li se mi vjere (bilo koje) i pratimo li njenu dogmu, trebali bi prihvatiti da smo namjerno stvoreni od Boga na njegovu sliku i priliku, da u životu treba tražiti samo Boga i da ćrmo biti stretni, a ako slijedimo, recimo, velikog mislioca, književnika i filozofa Jeana Paula Sartrea moramo prihvatiti njegovu maksimu: „Ja sam osuđen da budem slobodan“ i da tako slobodan tražim sebe čitav život. Po njemu, rođeni smo slučajno, a sebe i svoju egzistenciju naći ćemo sami.
Što znači ova dogma, a što Sartreov egzistencijalizam teško je baš potpuno shvatiti no, i jedan i drugi svjetonazor tumači da je čovjek društveno biće i da treba živjeti u zajednici. A to znači da se trebamo voljeti, da se trebamo pomagati i da čovjek u svakom pogledu mora biti u centru zbivanja.
Nacionalizam, potaknut od pokvarenih ljudi, ruši ideale bilo koje ideologije i naglašava; ubij Srbina, ubij cigana, ubij baliju, Kineza također. Što znači da će na svijetu sutra umjesto Kineza, sami živjeti upravo - Hrvati.
No, da ne bude baš tako idilično pobrinuo se dio svijeta, tamo devedesetih prošloga stoljeće, pače i prošloga milenija, pa smo si priuštili srušiti jedan socijalistički sistem i uveli kapitalistički sustav. Taj je sustav uspio ujediniti i teiste i ateiste, pa se za šaku škuda, kuna, eura ili dolara može naći zakonski osiromašenih, obespravljenih i mrtvih, ako baš hoćete. Gazi se preko živih i mrtvih, samo da se dođe do cilja, do šake kapitala. Ljubav prema Bogu, prema čovjeku, prema društvu, zamjenjena je ljubavlju prema kapitalu kojim je opčinjena i sama Crkva. Ona zapravo pokazuje kako se na legalan način, s Božjim blagoslovom može manipulirati s pukom i obogatiti do savršenstva. A u isto vrijeme cinički kritizirati političare i tajkune i govoriti o grijehu struktura.
I Crkva, kao i svi premijeri, župani i gradonačelnici tvrde da služe narodu, da se odriču svoje privatnosti, kako bi zadovoljili potrebe svojih birača i ostalih pučana. Svoju retoriku doveli su do demagoškog savršenstva, kao što je to dokazao Ivo Sanader, ali tek kada je shvatio da nije sposoban ovo društvo pripremiti za Europsku uniju. Nije sposoban boriti se protiv korupcije jer je sam korumpiran, a iz Europe su mu poručili da ne može u Uniju dok ne dokaže svoje bogatstvo i satove, a onda i bogatstvo kompletne svoje Vlade. Nije prepreka ulaska u Europu Gotovina, ZERP, Slovenija, već premijer i njegovi ministri.
U lokalnim razmjerima za političku retoriku nije neophodno biti orator, biti govornik, tu se i loša kvaliteta naplaćuje debelim novcem jer, mi to tako hoćemo. Mi i tako ne tražimo kvalitetu, ali ni poštenje. Nama odgovaraju demagozi koji se znaju hvaliti i rugati svojim građanima lažući da su se pretegnuli u borbi za njihovo blagostanje. O ljubavi prema svomu gradu i ljudima nema dokaza, a stihijsko prekapanje ulica, uništenje bogatstva kao što je bio gradski park, uzaludno ulaganje u poduzetničku zonu, samo su dokazi nemoći i bahatosti vladajućih struktura i njihovih grijehova.
Sav napor naših vlastodržaca svodi se na onu ljubav s početka napisa, o ljubavi prema sebi, o doživotnoj ljubavi. Svi potezi koji se povlače u ovom gradu u službi su vlasti, a nikako u službi građana. To je velika zloća te vlasti.
Građani žele raditi i ugodno živjeti, njima treba radna mjesta, treba im sigurnost da će moći raditi, da će radom moći zaraditi i odgajati djecu, treba im sigurnost na ulici, u prometu, u bolnici, u školi, na igralištu. Treba im bajkovit grad u kojemu će raditi i treća smjena, a nezaposlenost ostati samo za neradnike. A ne treba im Struga koja sliči Harlemu, fekalije u podrumima i dvorištima, ulice po kojima ne mogu ići pješice zbog lokava ili parkiranih automobila.

<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv