Maksova maksimala

nedjelja, 05.07.2009.

LJUBAV I ZLOĆA

Čovjek se može roditi u svakojakom ideološkom okruženju; po vjerskom, ateističkom i nacionalnom kriteriju. Sve te ideologije imaju zajedničku crtu: Ne čini drugomu ono što ne želiš da drugi učini tebi. Nije li to humano, nije li to čisto ljudski, nije li to dovoljno da svi ljudi budu sretni. E sad, ovi romantičari su krenuli i dalje pa bi željeli da se svi ljudi i vole, ili evolutivnim razvojem, da svi ljudi vole mene, a ja koga hoću. Ja sam zavolio sebe i tu je bio početak jedne, sasvim sigurno, doživotne ljubavi. Toj nikada nitko neće nauditi. Sve druge ljubavi traju kraće ili duže vrijeme.
Uhvatimo li se mi vjere (bilo koje) i pratimo li njenu dogmu, trebali bi prihvatiti da smo namjerno stvoreni od Boga na njegovu sliku i priliku, da u životu treba tražiti samo Boga i da ćrmo biti stretni, a ako slijedimo, recimo, velikog mislioca, književnika i filozofa Jeana Paula Sartrea moramo prihvatiti njegovu maksimu: „Ja sam osuđen da budem slobodan“ i da tako slobodan tražim sebe čitav život. Po njemu, rođeni smo slučajno, a sebe i svoju egzistenciju naći ćemo sami.
Što znači ova dogma, a što Sartreov egzistencijalizam teško je baš potpuno shvatiti no, i jedan i drugi svjetonazor tumači da je čovjek društveno biće i da treba živjeti u zajednici. A to znači da se trebamo voljeti, da se trebamo pomagati i da čovjek u svakom pogledu mora biti u centru zbivanja.
Nacionalizam, potaknut od pokvarenih ljudi, ruši ideale bilo koje ideologije i naglašava; ubij Srbina, ubij cigana, ubij baliju, Kineza također. Što znači da će na svijetu sutra umjesto Kineza, sami živjeti upravo - Hrvati.
No, da ne bude baš tako idilično pobrinuo se dio svijeta, tamo devedesetih prošloga stoljeće, pače i prošloga milenija, pa smo si priuštili srušiti jedan socijalistički sistem i uveli kapitalistički sustav. Taj je sustav uspio ujediniti i teiste i ateiste, pa se za šaku škuda, kuna, eura ili dolara može naći zakonski osiromašenih, obespravljenih i mrtvih, ako baš hoćete. Gazi se preko živih i mrtvih, samo da se dođe do cilja, do šake kapitala. Ljubav prema Bogu, prema čovjeku, prema društvu, zamjenjena je ljubavlju prema kapitalu kojim je opčinjena i sama Crkva. Ona zapravo pokazuje kako se na legalan način, s Božjim blagoslovom može manipulirati s pukom i obogatiti do savršenstva. A u isto vrijeme cinički kritizirati političare i tajkune i govoriti o grijehu struktura.
I Crkva, kao i svi premijeri, župani i gradonačelnici tvrde da služe narodu, da se odriču svoje privatnosti, kako bi zadovoljili potrebe svojih birača i ostalih pučana. Svoju retoriku doveli su do demagoškog savršenstva, kao što je to dokazao Ivo Sanader, ali tek kada je shvatio da nije sposoban ovo društvo pripremiti za Europsku uniju. Nije sposoban boriti se protiv korupcije jer je sam korumpiran, a iz Europe su mu poručili da ne može u Uniju dok ne dokaže svoje bogatstvo i satove, a onda i bogatstvo kompletne svoje Vlade. Nije prepreka ulaska u Europu Gotovina, ZERP, Slovenija, već premijer i njegovi ministri.
U lokalnim razmjerima za političku retoriku nije neophodno biti orator, biti govornik, tu se i loša kvaliteta naplaćuje debelim novcem jer, mi to tako hoćemo. Mi i tako ne tražimo kvalitetu, ali ni poštenje. Nama odgovaraju demagozi koji se znaju hvaliti i rugati svojim građanima lažući da su se pretegnuli u borbi za njihovo blagostanje. O ljubavi prema svomu gradu i ljudima nema dokaza, a stihijsko prekapanje ulica, uništenje bogatstva kao što je bio gradski park, uzaludno ulaganje u poduzetničku zonu, samo su dokazi nemoći i bahatosti vladajućih struktura i njihovih grijehova.
Sav napor naših vlastodržaca svodi se na onu ljubav s početka napisa, o ljubavi prema sebi, o doživotnoj ljubavi. Svi potezi koji se povlače u ovom gradu u službi su vlasti, a nikako u službi građana. To je velika zloća te vlasti.
Građani žele raditi i ugodno živjeti, njima treba radna mjesta, treba im sigurnost da će moći raditi, da će radom moći zaraditi i odgajati djecu, treba im sigurnost na ulici, u prometu, u bolnici, u školi, na igralištu. Treba im bajkovit grad u kojemu će raditi i treća smjena, a nezaposlenost ostati samo za neradnike. A ne treba im Struga koja sliči Harlemu, fekalije u podrumima i dvorištima, ulice po kojima ne mogu ići pješice zbog lokava ili parkiranih automobila.

<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv