Maksova maksimala

nedjelja, 12.08.2007.

Ima neko prokletstvo

U čovjeku je dosta toga zbrkano u posljednje vrijeme. To posljednje vrijeme neka seže, recimo, unatrag dvadeset godina. Počelo je s raspadom socijalizma, a time i raspadom velikih državnih tvorevina koje su nastale što okupacijom kao SSSR, što slobodnom voljom i dobrom namjerom kao Čehoslovačka ili Jugoslavija. Socijalizam je izdržao svega osamdeset godina. Kapital ga se bojao k'o ovca noža. Sve je činio da ga sruši, i uspio. Nije to, međutim, pobjeda razuma, to je jedna prolazna pobjeda kapitalizma, najdehumanijeg društvenog poretka, koji kad-tad mora pasti. Sigurno prije nove apokalipse, nove kataklizme.
Taj nesretni kapitalizam, a u našem slučaju još više nacionalizam, uništili su ne samo dugo stvarane društvene materijalne vrijednosti, već potpuno uništio i moralne vrijednosti. Ljudska urođena agresivnost iznjedrila je rat, a iskonski primitivizam pljačku svega i svačega. Četničke zastave s mrtvačkim glavama dočekane su ovdje s krunicama oko vrata kako bi se ukazalo na to da ovu domovinu brane vjernici katolici, pa prema tomu oni ne mogu učiniti nikakav zločin, a kamoli ratni. Na stranu s tim da su postepenim napredovanjem na ratnoj sceni krunicu nerijetko zamjenjivali niskom odrezanih ušiju ili poganih jezika, razvila se nakaradna navika da se u ime domovinskog rata može činiti sve kako bi nesigurnost bila što veća, a vrijednost života sve manja. Danas nije ništa bolje nego prije petnaest ili deset godina. Na istoj smo vjetrometini, a ruža vjetrova potpuno neodređena.
Pljačkati, rušiti, paliti s jedne strane; pljačkati, rušiti, paliti s druge strane - ostaje rezultat: jad, bijeda i mržnja. Svaka čast profiterima; oni su rat započeli, oni ga vode i danas. I vole sebe.
Kako je bilo strašno gledati crtu bojišnice s ove strane od 1991. do 1995. godine kada su četničke granate i horde nastupale. Istom mjerom uzvratiše "naši" nakon Oluje. Ako je Oluja bila vojna pobjeda, sve iza nje bio je poraz. Svi smo tada bili jednaki; vodeći političari, policija, bravari, profesori, soboslikari, stomatolozi; svi su pokrivali jedni druge, a stočni fond je nestao, mehanizacija sustavno odvažana, bijela tehnika i instalacija centralnog s namještajem u kamionima ispod cerade, crijep, građa i stolarija u otvorenim kamionima. Trgovina je procvala, bogatstvo je raslo, profit i profiteri su jedino mjerilo moći i statusa.
A sada, protumačite vi meni ovo. Nakon trideset godina građenja Izgradnje u Preradovićevoj 8, u dva dana sve je sravnjeno sa zemljom. I to je učinila Izgradnja sama! U tom kompleksu bilo je barem 50 m3 drvene građe od čega barem trideset kubika zdrave, bilo je dvadesetak velikih trokrilnih zdravih prozora, dvostruko ostakljenih, sigurno dvadesetpet bravarskih ostakljenih otvora, radijatora i tko zna što još. Sve je to skrošeno u jednu amorfnu masu i odveženo na neki deponij, a da se nitko nije sjetio da sve što se može iskoristiti dadu nekom potrebitom.
Sve ono što je naprijed napisano o onom divljanju u ratu i iza njega, uništavanju i pljačkanju, ovdje se ponudilo na taci i nitko da zagrize! Kako to odjednom nismo zainteresirani? Jesmo li mi to doista prokleti ili samo bolesni?
Jedino što je u toj tragediji bilo vedro spontane su riječi jednog strojara, radnika Izgradnje, koji je svojem prijatelju javio u četvrtak: "Dolazim u petak s terena - rušimo upravu." (!?)

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv