Maksova maksimala

nedjelja, 29.10.2006.

Još o pomoru riba

Neki dan je Nikola Visković, profesor na Pravnom fakultetu u Splitu, izjavio: "Gadljivo je živjeti u ovakvoj Hrvatskoj, u .....". Rekao je to povodom sasvim drugih domaćih igrokaza, ali sukus izreke ostaje na snazi na gotovo svim područjima društvenih, političkih, gospodarskih, sportskih i inih djelovanja u toj Lijepoj našoj kako joj znamo tepati držeći ruku na grudnom košu. Tu je ipak lisnica, kraj srca, pa ju treba čuvati.
Da je gadljivo živjeti u ovakvoj Hrvatskoj postalo je jasno i mrežničkim ribama na Sabljacima pa su se odlučile na suicid, po nekim interpretima, ali upućeni upućuju da se radi ipak o svjesnom genocidu tih naših davnih predaka. No, puca ribi škrga što tko misli u čemu je kvaka - u Mrežnici je na vidiku novi pomor. Javili su to Športskom ribolovnom društvu u subotu rano u jutro.
Prošlo je već desetak-petnaest dana kako se desio onaj pomor o kojemu su pisali autori ovih domaćih blogova i pitali da li je što poduzeto u smislu razjašnjenja okolnosti koje su dovele do te nesreće. Skloni smo donositi razne preuranjene zaključke o nebitnim stvarima, ali o bitnim stvarima pomalo šutimo i čekamo što će to vrijeme donesti po obrascu Ivice Račana i njegovog odlučnog - možda.
No, u ŠRD Ogulin njegov predsjednik i krizni stožer društva ne stignu politizirati, već su se uhvatili zakonske procedure i pokušavaju doći do kakvog-takvog rezultata istrage. A kada se uhvatite zakonske procedure, onda ste najebali. Nije to jedna procedura, tu je paralelno deset procedura, pa ako jedna zataji niste učinili ništa.
Evo konkretno mojih skromnih saznanja. Iz ŠRD Ogulin odmah nakon prvog pomora riba u Mrežnici obavijestili su županijsku veterinarsku inspektoricu gospođu Kubelku, inspektoricu zaštite okoliša Jadranku Grbinić u Karlovcu, pomoćnicu ministra poljoprivrede i šumarstva, odjela za ribarstvo Aneru Krznarić, te vodopravnu inspektoricu Dubravku Mušić. Sve odabrane dame bez i trunka spolne diskriminacije. Ali u ŠRD Ogulin nije do subote, tj. jučer, 28. listopada, stigla ni jedna povratna informacija da li se došlo do ikakvih rezultata i da li će se moći spriječiti daljnji genocid naših riba.
A dobili su prave upute kako bi sve to trebalo pripremiti; uzeti jednu mrtvu ribu, jednu koja se izvrnula na leđa, jednu ili dvije koje će se tek izvrnuti, sve to staviti u ledomat iz obližnje birtije i hitro.hr odvesti u neki laboratorij na proučavanje.
I lokalna vlast je također upoznata s ovom temom. Jedan neimenovani predstavik te vlasti na sugestiju da se možda radi o ispuštanju vode u Mrežnicu od strane kupusare u vlasništvu Madiga d.o.o. odgovorio je da Madig ima prečistač za vodu iz kupusare. Ima, ali nije u funkciji, odgovaraju upućeni. Ma nemojte, molim vas, u to se petljati, pa znate koliko Madig zapošljava ljudi! Opa, čujete li vi tu socijalni otkucaj srca za radnika, za građanina, za čovjeka. Svaka čast. Bolje da pokrepaju ribe u rasolu, nego ljudi bez njega.
A zapravo jebe se komu za ljude. Briga se odnosi samo na jednog čovjeka koji nije u stanju ni prečistač osposobiti, a njegovi ljudi, njegovi zaposleni, rade po šesnaest sati za sramotnu plaću, a čujemo da baš i nije redovita.
Budimo nadalje sigurni da do rezultata svih onih nabrojenih institucija koji se također brinu o ljudskoj populaciji, ali i o ribljoj, neće doći, ili će doći s takvim zakašnjenjem da će sve biti uzaludno. A sva ta ispitivanja koštaju ŠRD koje, izgleda, jedino brine o ribljem fondu.

nedjelja, 22.10.2006.

Voda i u ušima

Imam nešto stečeno prirođenjem što mi kazuje da suvremenoj vlasti voda lagano stiže do ušiju bez obzira na povećenje cijene, pa ako još netko malo zatalasa - eto belaja. Ovo "prirođenje" stavljeno je namjerno jer je taj termin službeno objašnjenje zašto neki prognanik, prebjeg ili pripuz iz Bosne i Hercegovine (uglavnom) može lako dobiti hrvatsku domovnicu, a neki rođeni u Hrvatskoj ne! Tako, recimo, neki Ivić Rojs koji je rođen u Hercegovini "prirođenjem" dobiva hrvatsku domovnicu. Kako se to i službeno obavlja molim vas nemojte pitati obične smrtnike. Pitajte MUP.
No, to ne znači da neću objasniti predosjećaj koji me vodi prema uvodnoj misli. Sjećate se onoga imenovanoga "ff"-a koji se jako ljuti na kritike vlasti; što lokalne, što regionalne, što državne. I baza se pjeni, dakle.
Nastavimo dalje. Dogradonačelnik Karlovca Damir Jelić kažnjava novinara Vladu Dražića što je ovaj rekao da je u prošlom sistemu nešto štimalo bolje nego u ovom sustavu. To je slično kontrarevoluciji, molim vas. Ogulinski novinari su po tomu pod konstantnom kaznom ako pogledate njihove plaće.
Gledajte televiziju, recimo. Sve češće se pojavljuju emisije koje na glas otkrivaju pustopašne štetočine koje su pljačkale državu, svoj narod i dijasporu, a sve pod egidom državotvorstva i Velikih Hrvata. Onaj Predrag Raos sa svojom upitnom ravnotežom donedavna je mogao biti samo gost Željku Malnaru, a danas ipak izkazuje glas dobrog dijela naroda i na HRT-u po pitanju naših heroja generala što lutaju po svijetu na naš teret i štetu, a Vladimir Faber završio je istragu o zločinima u Osjeku.
Prozvani su, i nadalje se prozivaju, glavni krivci gospodarske katastrofe koji kao nemaju blage kako puniti proračun ako ne prodaju svoju dragu zemlju za koju su krv prolijevali neki drugi klinci. Uzalud su prolijevali; sada se doista zna. Pošteni ljudi napuštaju HDZ-ov pokret što je vidljivo i na Hrvatskom radiju. Dosadašnji tvrdi HDZ-ov simpatizer Ante Bekić četvrtkom u zoru u svoju otvorenu emisiju poziva eminentne goste koji bez grižnje savjesti upozoravaju da nijedna dogma nije narodu donijela blagostanje; radilo se o crkvi, komunizmu ili kapitalizmu. A rekli su i ovo: godine 1945. većina je razvlastila manjinu, a 1991. manjina je razvlastila većinu!
Za kapitalizam smatram da je najnehumaniji društveno-gospodarski sustav, a Bekićevi profesori produbljuju tu ocjenu s naglaskom da je temeljni princip imanja - prisvajanje tuđeg rada i sredstava, a prisvajanje može rezultirati samo nasiljem. Upravo takvim metodama učimo djecu u školi i svjesno stvaramo nasilnike. Zato su ubojstva, pljačke i mučenja svakodnevne pojave na svim razinama. Ali i pravosuđe proviruje glavu. Stidljivo, malo po malo, ali sve češće i to autonomno, čini mi se.
A slušajte najnoviji biser. Premijer je u Americi dogovorio prodaju HEP-a, JANAF-a i Omišlja. Za HEP će dobiti samo pola novca, a drugom polovicom sanirat će Enron(?!) Živi bili pa vidjeli.
Sjetih se sada onoga Nostradamusa koji je proricao svakojakve apokalipse s namjerom da se na vrijeme mogu promijeniti okolnosti koje će onemogućiti te katastrofe. Nisam Nostradamus, ali mi se čini da treba reagirati kao kod Bechtela, Liburnije, Sunčanog Hvara, Dubrovačkih hotela.

nedjelja, 15.10.2006.

Ladanjska opozicija

Ako se ovim blogovima pokrene dio građana (pa makar i ruralnih) cilj promjenama je bliži. Pa i vlasti je jasno da do njih mora doći, samo; niti im se hoće prići tom zadatku, niti imaju snage - što objektivne, što subjektivne.
No, ove naše blogerske snage manjega su značaja od političke moći parlamentarnih zastupnika na svim razinama vlasti: od lokalne preko regionalne do državne. Praksa je pokazala da je vlast to bolja što je oporba snažnija i kvalitetnija. U našoj gradskoj vlasti oporba se svela na Dubravku i treba joj, stoga, moralna podrška. Nikako ne bi bilo dobro da se demoralizira, osim ako joj je stalo do materijalne satisfakcije pa da ju stave u nekoliko nadzornih i upravnih odbora jer ju za direktoricu ROG-a sigurno neće odabrati. Ipak je tu potrebna podobna osoba.
Ne znam koliko se sijećate kako je pred pet godina bivši gradonačelnik kupio sve oporbenjake; HSLS-ovka je kooptirana u nadzorni odbor Bolnice, HSS-ovac za ravnatelja Doma zdravlja, DC-ovac za direktora bajkovite "zelene tržnice" u izgradnji, a SDP-ovac u nadzorni odbor Vodovoda i kanalizacije. Dio tih "honoraraca" i danas igraju svoje kolo.
Kada je pukao jedan takav brak (ženik je bio Banana) raspušteniku je proradila savjest pa je održao konferenciju za tisak s temama koje itekako zanimaju nas obične smrtnike, i našu egzistenciju u prvom planu. Pa ako je ta savjest i u funkciji predizborne kampanje, ili revanšizma, - neka je! Bolje ikako nego nikako.
Ne bih se složio s nekim razmišljanjima da Dubravka i Banana čine oporbu iz bračnih razloga, sklon sam ih ocijeniti da jedan dio političkog djelovanja ipak pripada privrženosti svojim biračima, odnosno građanima Ogulina i Ogulinu kao njihovu zavičaju.
Naime, prošla su vremena socijalne države, prošla su vremena kada je entuzijazam i volonterizam bio nadređen voluntarizmu, mada je voluntarizma i tada bilo, ali ovaj današnji je nenadmašiv. Radilo se o politici, kulturi, gospodarstvu, svejedno je. A kako na temelju te filozofije moram do cilja dogurati prije ostalih, moram se ogrepsti o kriminal.
No, računi će se kad-tad morati svesti. Pravna država mora profunkcionirati. Političarima se neće dogoditi ništa, ali lopovima hoće. Morat će imovinske kartice usporediti s primanjima, a oporba mi morala ubrzati taj proces. Naravno, ukoliko i ona nema putra na glavi ili je još uvijek na ladanju. Ove "ladanjske opozicije" sjetio se jučer i Slobodan Šnajder pa sam tu sintagmu stavio u naslov i za ovu našu, ogulinsku. Zato vraćanje s ladanja ove oporbe u Ogulinu treba pozdraviti, dati joj podršku, ali ju i umnožiti s kvalitetom. Kvalitetna oporba kao i vlast traže kompetentne osobe. Nađimo ih i ustoličimo na izborima, nemamo gdje drugdje. Izbori će doći vrlo brzo.

nedjelja, 08.10.2006.

Spomenik prvom predsjedniku

Ova je tema još uvijek vrlo nezahvalna, ali može biti i uzaludna ako se s njom zakasni. Još nam je uvijek u svježem sjećanju knjiga žalosti otvorena povodom smrti Franje Tuđmana pred sedam godina u velikoj dvorani Gradske vijećnice u koju su veliki štovatelji njegova lika i djela, ali još više oni koji su se radi vlastita probitka nalazili, i nalaze se, uz jasle, ispisivali nekrologe, hvalospjeve i žal za ocem nacije, pravne države i društva u galopirajućem pohodu prema općem blagostanju. Uspio sam tada u toj knjizi, za koju se zalažem da bude pristupačna javnosti, pročitati jedan komentar za koji mislim da je rekao sve o Franji Tuđmanu: "Treba ga zapamtiti kao prvog predsjednika Republike Hrvatske", zapisao je taj posjetitelj i potpisao se punim imenom i prezimenom.
U svezi novoga svjetlećeg sustava, nasuprot i glede mračnoga sistema, znao je misliti pokojnik, moramo društveno vlasništvo pretvoriti u državno, a onda privatizirati, dati, državotvorcima iz naših redova. Proleterska klasa koja je stvorila ogromno društveno bogatstvo nestaje u novom sustavu, sustavu najamnih radnika i tajkuna u pejorativnom smislu. (Tajkuni su, da se prisjetimo, u pravom smislu riječi bogatuni na temelju svojih sposobnosti, a ne podobnosti).
Kako se polako, ali sigurno, ispravlja pogled i dojam na lik i djelo prvoga predsjednika, tako neke sile kojima odgovara pučka zabluda pokušava vratiti stare dojmove na način da se tom prvom predsjedniku podignu spomenici u što većem broju. Tako i gradonačelnik naše metropole, koja više i nije dostupna običnom smrtniku, ničim izazvan, uporno gura izvedbu spomenika u njoj. Da li je on europski orijentiran nije važno ni njemu ni meni, ali njemu je važno da dobije političke poene. Pa bilo od koga, ni to mu nije važno. Ali promatračima EU ne izmiče pozornosti ta nastojanja oko čovjeka dvojbene prošlosti, dvojbene ličnosti, upitne humanosti i bolesnih ambicija. Njegova Hercegbosna glasom pade, zaključuje Slobodan Šnajder, pa odoše naši novci uzalud. I tamo progledaše gospodine Hebranže. Uzalud ste blatili socijaldemokrate u Mostaru i Širokom Brijegu.
Osjećam da je ovaj sustav u pogledu ljudskih sloboda puno gori od prošloga i ljudi se ne ufaju puno proturječiti i iznositi mišljenja koja ne odgovaraju vlasti, a ona uporno podgrijava strah i nesigurnost po svim porama ljudskoga življenja. Zato je i šutnja o stvaranju kulta prvoga predsjednika i trošenju novca na razne spomenike očekivana, a ta šutnja, posebno intelektualaca, konstanta je naše prošlosti, ali i sadašnjosti. Ona se očituje i na stranicama ovih blogova ukoliko sadržaj zadire u osjetljive teme.
Na kraju; nisam za spomenik prvom predsjedniku dok povjesničari s potrebnim odmakom ne donesu meritorni sud o njegovom liku i djelu, dok se ne donese sud o najvećoj pljački hrvatskoga puka po pitanju pretvorbe pod vlašću toga predsjednika, njegova uloga u Bosni i Hercegovini, dok se ne donese sud o paleži, miniranju i pljački naselja s pravoslavnim stanovništvom. Ovo posljednje sramota je ljudska i nacionalna, ovo nije domoljubno ni rodoljubno, a moralne i materijalne posljedice snose i oni koji su se protiv toga na vrijeme borili. I ti zločini bili su blagoslovljeni od državotvoraca, i za to je znao sam vrh državni. Na čelu s predsjednikom.

ponedjeljak, 02.10.2006.

Da li je to mito ili milodar ?

Čudni su ti puti gospodnji. Naša se Crkva toliko zagrijala za pastoralni život svojih vjernika nedjeljom dopodne da je potpuno iz vida ispustila da tim ljudima u pastoralnom smislu ona ne nudi baš ništa. Prizivlje ih nedjeljom u crkvu, a ne na posao, pa ih i ona razdvaja od obitelji ne dajući im mogućnost barem nade za zaradom, ali svakako s troškovima. Ako ništa deblje, ono barem za lemozinu.
Dobro je što je iz Ogulina otišao Gargamel koji je na živce išao i onim licemjerima koji su tobože žalili što nas napušta. Sada se ipak lakše diše pa su se i neki odbjegli mladi vjernici vratili u crkvu slušati blagi glas novoga župnika koji je zamijenio prodorne krikove kritike svoga prethodnika upućene svakom vjerniku.
Nisam baš siguran u svijetlu povijest katoličke crkve, kako je znao kazati naš bivši župnik, jer ako spomenemo samo križarski rat, čiji je pandan islamski džihad, već je dovoljno da se postavi pitanje grijeha struktura, ali i oda duboko poštovanje pokojnom papi Pavlu Ivanu II koji je civilizacijski izrazio kajanje za te grijehe i zatražio oprost, što nije svojstveno ovom novom papi.
No, ne misle tako ni naši biskupi koji su se devedesetih prošloga stoljeća našli pozvani prigrliti kapitalizam u svoj njegovoj punini u dijelu povrata nekretnina i maksime da se svaki rad treba naplatiti. Naročito njihov. Tako si pored te obvezne lemozine koju ubire predsjednik Mjesnog odbora Lomost morate posebno platiti primanje svakog kršćanskog sakramenta, pa i posljednju pomast, i ukop naravno.
Ako se, pak, renovira crkva vjernici daju samodoprinos, ako treba podići novu crkvu domaćinstvo daje "desetinu", za novi auto župniku nešto manje, blagoslov kuća nagrađuje se bijelom kuvertom u mnogim župama s točno određenom minimalnom sumom, a netko im mora uplaćivati i u mirovinski fond.
Pored svega toga nejasno je ipak kamo idu oni novci koje kum pri krštenju, bermi, vjenčanju, daje svećeniku u sakristiji, daleko od očiju svjedoka. Nebi li se ta nagrada mogla nazvati i nekako drugačije?
Kada tako nešto prakticiraju liječnici u Rijeci nabiju im lisice na ruke, a kada to čini svećenik on kao daje neki oprost u ime boga. Liječniku su to pripisali kao mito, a svećeniku kao milodar. Ma gdje je tu bilo kakva razlika, ljudi moji.
Ah, odoh predaleko. A ovo sam htio reći. Kada se crkva već tako zalaže za nerad nedjeljom (sada joj, vidim, pomaže i sindikat) zašto se ne zalaže da se tim radnicima pošteno vrednuje njihov rad i da se plati, a zašto ni glasa ni krika nije bilo početkom devedesetih kada je vlast opljačkala toga radnika onom pretvorbom i privatizacijom. Zašto nije pod okrilje primila svakog branitelja koji je u rat otišao s radnog mjesta, a vratio se na ledinu. Da su se tada tako zdušno zalagali za svoje nemoćne vjernike kojima su činjene nepravde danas bi im radnici DIP-a, Izgradnje, Ventilatora, Sintala i ostalih tvrtki uzvratili zahvalnošću u punoj crkvi. Zašto se zalagala samo za one pokvarene profitere koji su lizali oltar i indulgencijom dobivali oprost. Imali su odakle plaćati, je l' da?

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv