Maksova maksimala

nedjelja, 24.09.2006.

Kamo to, ljudi, ide Ogulin

Crne slutnje o opstojnosti grada i Grada Ogulina nisu nikakvo copranje, one su više reality show od samoga Biga Brothera koji, kažu, biva presjek hrvatske društvene realne scene, scene u smislu ekonomske, fizičke i mentalne snage sveukupnog pučanstva. Nije li Big Brother krasan primjer na kojoj razini i s kojim sadržajem hrvatsko društvo stvara i gleda televizijske emisije i na koji se način prostituira kako bi zaradilo za lagodan život u moru dokolice.
Ogromna dokolica čeka uskoro i pučanstvo Ogulina i njegove okolice kada na račun stignu sve one protubiračke radnje koje su izvodili članovi gradske vlasti i koje provode i dalje. U starom političkom sistemu alibi za nerazvijenost ogulinskog kraja bio je prometna odvojenost od ostalih dijelova države, mada je Ogulin tada imao DIP, HOC, Ventilator, Sintal, Izgradnju, PKS, Mrežnicu, Medicinski centar. Sve društvene ustanove; socijalne, mirovinske, vatrogasne, odgojne, represivne, inspekcijske i ine, bile su općinske - pod ingerencijom Općinskog izvršnoga vijeća i Općinske skupštine.
Koji će alibi poslužiti ovoj političkoj generaciji kojoj je bogomdan izlazak iz prometne izoliranosti izgradnjom autoceste preko same kralježnice ogulinske udoline, uz već postojeće željezničke pruge od Zagreba za Rijeku i Split. U međuvremenu su uništili i opljačkali sve spomenute proizvodne kapacitete, a ustanove prepustili županijskom ili državnom aparatu. Slab će im alibi biti da su protunarodni zakoni imali utjecaja na ekonomski pad Ogulina, jer zakoni nisu upućivali da se umjesto ulaganja u gospodarstvo novci poreznih obveznika, domaćih i Bechtela, troše na nekvalitetno uljepšavanje grada i, što je još gore, na izgradnju teniske dvorane, kupnju stadionskog kompleksa pod sumnjivim okolnostima, te trošenju velikog novca za projekte skijališta Kranjčevke i zatvorenog bazena.
A pročitali ste sigurno tu na "Uskim stazama" kako napreduje jedina naša perspektivna točka - Poslovna zona pod ravnateljstvom "privrednika" koji je na natječaju za to radno mjesto zatajio da se nad njim provodi nekakav istražni postupak poradi sumnjivih radnji u dosadašnjem poslovanju.

Ovaj je uvod bio dugačak radi sljedeće bojazni; Ogulin će naprosto nestati. Ako nemate mogućnosti gospodarskog razvitka što će vam i ustanove, osim staračkih domova i gerijatrije, naravno. To ćemo smjestiti u Opću bolnicu. Socijalno i mirovinsko bit će u Karlovcu ili Rijeci, porezne uprave će nestati jer neće biti obveznika, policiji su oduzeli svu moć i dostojanstvo pa ih ni ne treba, a najnovija bojazan pojavila se nedavno. Moguće je da se ukine i ispostava državne uprave i odseli u Karlovac. Možete li zamisliti da ćete za svaku lokacijsku i građevinsku dozvolu, za svaki uvid u prostorni plan, za prijavu gradilišta, upute o gradnji, registraciju poduzeća i obrta, dozvolu za rad i niz drugih potreba morati putovati u Karlovac, u grad sasvim suprotnog mentaliteta od Ogulina. Ako to želimo, - ne talasajmo. Uvijek ćemo imati nekakvu vlast kakvu zaslužujemo. Ona za svoje birače neće učiniti ništa da to spriječi. A može. I morala bi.

nedjelja, 17.09.2006.

Borba svijesti i savjesti

Čitajući nedavno neki list umirovljenika naišao sam na crticu županijskog vijećnika i umirovljenika Ivana Matijašića. U malo riječi toliko je nahvalio stanje u Ogulinu da se stječe dojam da želi biti zastupnik na višoj razini od županijske. Dobro, neće tako daleko, daleko bilo, ali to ne smeta da se malo uvlači. Zlu ne trebalo.
Da je stanje u Ogulinu tako blistavo zaslužan je samo jedan čovjek - njegov bivši gradonačelnik. Naravno da ni bez ideologije njegove stranke ne bi bilo to što jest. A kako jest - zna se. Zaboravili ste tu sintagmu, je li? Sram vas bilo.

Ovaj blog, međutim, komentar je na "Priopćenje za javnost" oglašen na www.radio-ogulin.hr pa je uputno pročitati ga prije ovoga bloga radi lakšega razumijevanja. Samo priopćenje za javnost objavljeno na stranicama "radio minus ogulin" bolje da je ostalo u tajnosti.

Naravno da je pluralizam uspostavljen upravo zbog različitog poimanja života po svim njegovim porama. Zato i mišljenje ova tri gospodina, kako se sami nazivaju čak i u potpisu, treba respektirati. Pod svojom kapom svatko se može smatrati gospodinom, drugom ili kako mu već drago.
Dosta respektabilno djeluje to priopćenje jer se poziva na Republiku Hrvatsku, Karlovačku županiju i Grad Ogulin. Kako su trojica "političara" priopćenju dala klasu 382 -01/06-01/6 za koju nemam saznanja da li se odnosi na željeznički promet ili na javno informiranje, sigurno je da se urbroj 2133/02 odnosi na Grad Ogulin, što znači da je to službeni stav Grada. To malo čudi jer sam siguran da je gradska vlast vrlo senzibilna na neke trivijalne šale na njen račun, a ovaj je pamflet dao sliku te vlasti puno negativniju i lošiju, ali zato nadasve objektivniju od "paušalnih ocjena zaposlenika ROG-a".
Imajući u vidu da su obnašatelji gradske vlasti "... pokazali visoku svijest u političkoj brizi kao jedinom putu koji vodi boljitku ..." mislim da je to promašaj. Jer njih trojica ne mogu biti objektivni, a još manje kompetentni, da vrednuju veličinu svoje svijesti, ali da su napisali da su radili po svojoj savjesti, to bi bilo u redu. Jer svijest i savjest su po formi slični, ali po sadržaju ne.
Tvrdeći da se ROG oteo kontroli zdravog razuma ova gospoda govore da su zaposleni u ROG-u retardirani po pitanju razuma pa bi to kao jedini "kompetentni" morali i dokazati. Inače, evo posla za Općinsko državno odvjetništvo. Sami su se prijavili.
Gospoda su, nadalje, svjesna (opet) da u borbi dobra i zla pobjeđuje; nitko drugi doli - nužnost (!?)
A šlag naravno dolazi na kraju. U zadnjem odlomku priopćenja ovi gospodini nas mole da oprostimo onima koji čine zlo; jer ako je nenamjerno - nisu krivi, a ako je namjerno - dostojni su žaljenja ! E, pa i ja vama opraštam na isti način uz napomenu: otiđite se pomoliti Bogu (nije nužno u crkvi) da vam prosvjetli svijest i savjest jer u borbi svijesti i savjesti pobjeđuje - vaša pokvarenost.
Čuvajte si urudžbene brojeve i pečate za nove pothvate, još ste mladi.

nedjelja, 10.09.2006.

Smjena u Stanoprivredi ?

Uskoro bi se trebala izvršiti nova konstelacija snaga u trgovačkom društvu Stambeno-komunalno gospodarstvo d.o.o. Ogulin. To društvo s ograničenom odgovornošću sažima u sebi potencijal za rješavanje pitanja u stambenoj domeni (što god to znači), pa pitanja čistoće i izgleda grada i Grada, te uređenja groblja i pogrebnih usluga. Naravno da je tu i zelena tržnica, zločin nad funkcionalnošću, arhitekturom i prostorom uopće. Jedina svjetla točka je njen direktor koji i tako svojim mentalnim kapacitetima nadilazi to ruglo. To što u svom naslovu Stambeno ima i ono "d.o.o." znači da je to čedo jedinice lokalne samouprave pa odluke toga trgovačkog društva ne može donositi direktor, već Skupština od jednog jedinog čovjeka; gradonačelnika koji ima diskrecijsko pravo donesti bilo kakvu odluku. Dobro ste pročitali - Skupština se sastoji od jednog jedinio čovjeka !!! Pored toga firmu kontrolira i Upravni i Nadzorni odbor. Čudo jedno kako je to sve pod kontrolom, a što puno toga ne štima; otom-potom.

Hoćete konkretno? Evo.
Kontejneri za smeće kod višestambenih kuća nikada nisu stavljeni na isto mjesto kako ih uredno stanari stavljaju, već se samo razbacaju kako ispadne. Oko kontejnera se ne očiste otpadci; namjerno bačeni ili slučajno - svejedno je.
Kao upravitelj višestambenih zgrada (bilo prinudni ili ugovorni) poduzeće je u nekom drugom svijetu. Od pričuve uzima ogromnu sumu od 30 %, a za uzvrat ne daje ništa. Tragično je da stanari ili njihovi povjerenici u predstavnika upravitelja, a to su samo direktor i njegov tehnički pomoćnik, nemaju baš ni trunke povjerenja, jer nastali problem nikada neće riješiti na vrijeme. A prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakonu o gradnji i Uredbi o održavanju zgrada upravitelj mora organizirati izvršenje nužnih i hitnih zahvata ako je prinudni, a pored ovih i svih planiranih radova ako je vezan ugovorom. Plan radova i godišnji završni račun mora dostaviti svakom vlasniku stana. Ništa od toga upravitelj ne izvršava čime čini kazneno djelo za koje još nije odgovarao jer je pod zaštitom vlasnika firme i njegove Skupštine od jednog čovjeka.
Moram li vam posebno spmenuti groblje i sam ukop kao posljednji ispraćaj najdražih članova nečije obitelji ili nama dragih ljudi. Od pijeteta prema preminuloj osobi od strane poduzeća nema ni slova, računajući urednost mrtvačnice, pratnju do rake i sam ukop bez potrebnog broja ljudi koji su za to debelo plaćeni. Ako je, nedajbože, kišno vrijeme teško da ćete se moći približiti raki od blata i nepokošena korova.
Pišem ovo radi saznanja da se dosadašnji direktor ponovno kandidira za to mjesto, a to znači naredne četiri godine nerada i anarhije u tom poduzeću, to znači da će se nastaviti patnje po korisnicima usluga toga poduzeća; po pitanju stanovanja, čistoće, pogrebnih usluga i groblja u cjelini.
Volio bih kada bi korisnici usluga toga poduzeća dali na ovom mjestu svoje viđenje koje bi mogli predstaviti vlasniku poduzeća i možda spriječiti veću štetu. Ili možda moja saznanja nisu dovoljno jaka za ovakve poteze. Bila bi šteta da se apstinencijom od otpora produžava nezadovoljstvo mnogih ljudi.

nedjelja, 03.09.2006.

Što bi Ogulin da nema Zagoraca

Jedan meni dobro poznati profesor zemljopisa uvijek je pored redovnih radnih obveza bio okupiran fakultativnim izazovima koji su graničili s njegovom strukom, ali ju i debelo zahvaćali. Kada je kao fotoamater slikao živu prirodu sa svim njenim oblinama i rumenilom, subjekte sam mu nalazio ja, a on je uvijek u pozadini namještao najljepše reljefne obrise. Škrapa, jezero, rijeka, brdo, planina. Sve iz okolice Ogulina, da ne kažem Zagorja, odakle vuče korjenje po majčinoj i očevoj crti. On je vazda bio i ostao zaljubljen u reljef, a ja u Zagorke.
Nekoliko godina ranije Vinko se s Krtine otisnuo također na PMF, završio matematiku, ali se nije vraćao u Zagorje ili Ogulin. No, zavičaj nije zaboravio. Upravo nedavno pred nekoliko godina rukovođen blagodatima elektroničkih medija osmislio je prve stranice grada Ogulina na internetu, što je predstavljalo revolucionarni potez za jedan skromni gradić od stručnjaka iz još skromnijeg Zagorja.
I danas se mogu izvrtiti stranice interneta o gradu Ogulinu, i danas te stranice tretiraju Zagorci; profesori i njihovi sinovi.
Ako ovim vrijednim ljudima treba priznati ogroman doprinos ogulinskom kraju po pitanju prosvjete, slične stvari treba priznati ocu i sinu akademski obrazovanim slikarima loze Pulića, koji su prisutni duhom i tijelom svakoj iole ozbiljnijoj kulturnoj manifestaciji, i što se radije zadržavaju u Zagorju ili Ogulinu, nego u Zagrebu. Poetične dosjetke začinjene erotikom svakako su poželjne u svakom društvu na svim razinama.
Ako Ogulinsko Zagorje nije iznjedrilo nekog Teslu ili Radmana, mada je i to, uostalom, samo stvar vremena, Zagorje u kontinuitetu izbacuje političke veličine. Teško da bi Ogulin došao do grana na kojima danas sjede Ogulinci da poslije cerovničkog predsjednika ogulinske Skupštine nije za gradonačelnika došao Ivan od Kol'ća, a onda Ivan od Ribar'ća. Ti inženjeri, čak i diplomirani, nisu imali sreće da se redovnom školskom procedurom educiraju u struci, ali su to (što daje posebnu težinu) nadoknadili radinošću, upornošću i inteligencijom u večernjim i noćnim školama.
Kako je bilo lijepo gledati zagorskog gradonačelnika Ogulina kako s visoka, s onoga novog Đulinog mosta, gleda kanjon Dobre, kako je lijepo bilo slušati one divne riječi koje je taj Ivan predao Ivanu od Ribar'ća prilikom polaganja temeljnog kamena na mrežničkom mostu u Sabljacima. Možete si misliti što će reći Zagorci o svom korjenju kada za 500 ili 600 godina budu rekonstruirali upornjake toga mosta i pronađu to pismo. Bit će ponosni na svoj rod narednih 500 godina.
Vodovodna nova mreža, kanalizacija, prometnice, rasvjeta grada, sve je to učinjeno za mandata ove dvojice načelnika, posebno ovoga potonjeg. Čak mi pada na pamet da je i autoput prošao tuda kuda jest zahvaljujući politici ogulinskog HDZ-a i njena čelnika kako bi Bechtel bio registriran baš u Ogulinu, a njegovi neimari nastanili u sirotinjske kuće kao poticaj za novu gradnju, kao što je Pankretić davao poticaj seljacima za šećernu repu, med i mlijeko.
Nema potrebe više nabrajati koliko je Zagorje dalo i građevinskih radnika i obrtnika negdašnjoj Izgradnji, kada će i one prethodne zasjeniti jedan, rekao bih, izrod zagorskog korjenja. To je iscjedak, okrajak, jedne nadasve plemenite zagorske loze. Radi se, naime, o onom "građaninu" koji je svašta toga napisao u OG listu, a uglavnom blatio sve dobro u našem gradu pišući za Karlovački list. I on se deklarirao kao Zagorac, od oca mu i majke naslijeđanih gena, ali bi mu tu deklaraciju svakako trebalo poništiti.
Može li taj čovjek opravdati sve one zle misli i riječi na račun ovakvih ljudi kao što su bili, i sada još jesu, naši političari, koji su uspjeli promijeniti i svoj svjetonazor samo zato što je to išlo u korist Ogulina i, Zagorja dakako.

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv