Maksova maksimala

nedjelja, 27.08.2006.

Državni praznik i zastava

Zbog one "odsutnosti smisla", koju je nedavno spomenuo Zoran Ferić u jednom tjedniku, državna i lokalna vlast ne stignu svoje birače animirati da saznaju koji se praznik ili blagdan slavi na koji dan, a kamo li da organiziraju neku kulturnu ili sportsku manifestaciju koja bi jamačno zagrijala maštu građana da barem zapitaju što se to, zaboga, događa u gradu. Nedavno, uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti bili smo svjedoci razmetanja s nacionalnim zastavama, što badava, što uz neku "akcijsku" cijenu, a što je pretpostavljalo i stavljanje na stijeg uoči praznika. U svakoj uljuđenoj državi i državi koja se doživljava kao domovina u onom emotivnom, domoljubnom smislu to se samo po sebi razumije, ali u državi koja je skrojena samo za nas državotvorce, čak ni ti državotvorci nemaju potrebe poštivati njene praznike i blagdane. Uočili smo preko raznih anketa da doista jako malo ljudi zna koliko imamo praznika, a još manje kako se zovu i kada se slave.
Kako možemo razaznati da se nešto događa kada stalno gledamo one zdrapane i blatne zastave po pročeljima kuća gdje im, u većini slučajeva, i nije mjesto, a na blagdan se ne stave ni ondje gdje moraju biti. Dostojanstvo domovine ne čuva se nekim novoosnovanim udrugama za isisavanje sredstava iz državnog i lokalnog proračuna, već u srcima svih građana stvaranjem atmosfere o značenju neke obljetnice, a simboli državnosti ne smiju biti izvrgnuti nemaru. Uostalom, postoji i poseban zakon o grbu i zastavi.
U ovom gradu briga oko toga povjerena je gradskom poduzeću "Stanbeno i komunalno gospodarstvo" d.o.o. na čelu s njegovim direktorom, a uz direktorovo prebivalište u Vijencu Ive Marinkovića na onom jedinom naherenom jarbolu nikada nije bilo hrvatske zastave od 1992. godine. Taj vijenac s 200 stanova i prema tomu oko 700 stanovnika s prebivalištem, te oko pedesetak što zaposlenih, što gostiju i potrošača u trgovinama, ustanovama i ugostiteljstvu nisu zavrijedili da im se istakne državna zastava na njene praznike ili blagdane, kako kada. Jedina radnja oko toga bila je srezivanje dva jarbola jer su kao višak predstavljali opasnost po novouspostavljeni političko-gospodarski sustav. Taj preostali jarbol upravo je izvrstan simbol toga sustava. U političkom smislu bez sadržaja, u gospodarskom zahrđao i naheren! Ako je direktor Stambenoga to htio istaći - uspio je.

nedjelja, 20.08.2006.

Prostorni plan uređenja

Malo tko u Gradu Ogulinu, kao jedinici lokalne samouprave, zna i vodi brigu o tomu da je 9. ožujka 2005. godine na snagu stupio Prostorni plan uređenja (PPU) Grada Ogulina. To znači za područja; Ogulina s okolicom, Zagorja, obiju Dubrava, Ponikava, Jasenka, Drežnice. Manja naselja sam izostavio jer ih ukupno ima dvadeset i četiri prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina. PPU je jedan dokument uređenja prostora koji ima snagu zakona, a zakone, naravno, moramo poštivati kao što ga poštivaju i sami zakonodavci, ministrice i ministri, narodni zastupnici, gradonačelnici i gradski vijećnici. Barem što se tiče sukoba interesa, mita i korupcije.

Zakon o prostornom uređenju i Zakon o gradnji govore da se nijedan zahvat u prostoru ne može izvoditi bez dozvole koja će respektirati i PPU Grada Ogulina na njegovom području, dakako. Za područja drugih gradova i općina vrijede njihovi PPU-ovi. Mada statistike pokazuju da sve više ljudi traži nekakvu dozvolu za gradnju (osim visoko pozicioniranih političara i tajkuna) još uvijek mnogi, naročito iz ruralnih područja, za takve zakonske odredbe saznaju kada ga prvi susjed ili rođak prokaže kod građevinskog inspektora. Tada u čudu prisustvuje zapisniku što ga građevinski inspektor sačini, a potom ga pošalje da pokuša ishoditi bilo kakvu dozvolu kod tijela graditeljstva, a pride i prijavu sucu za prekršaje i, možda je čudno, Općinskom držanom odvjetniku! Kada prebrodi ta tri stresa, dočeka ga sljedeći, šokantni - njegova parcela na kojoj je počeo graditi (bilo kakvu građevinu) nalazi se izvan granica građevinskog područja i ne može dobiti dozvolu! Kako to da mu je parcela izvan zone, a prije dvije godine bila je u zoni? To zna po tome što je prilikom kupovine porez na promet platio na cijenu za građevno zemljište. Srozavanje vrijednosti te parcele kao privatnog vlasništva nitko mu neće namiriti, ali - i po zakonu i Ustavu na to ima pravo.

Ako, dakle, ne znamo da je novi PPU donešen pred godinu dana, onda još manje znamo da je prema zakonskoj proceduri prijedlog plana bio na javnoj raspravi u Gradskoj vijećenici pred oko dvije godine. Oni malobrojni koji su bili pri izvoru informacija pokušali su, kažu, animirati pučanstvo, a neki stručniji građani pokušali su čak staviti i primjedbe na PPU, ali je sve bilo uzalud. Javne i prigodne rasprave samo su paravan i alibi projektantima i naručiteljima plana kako bi zadovoljili zakonske odredbe koje reguliraju to područje, a oni projektiraju kako im odgovara, jer je cijena takvih planova fantastična, a nekvaliteta izrade rezultira izmjenama i dopunama koje se opet debelo plaćaju. Projektanti nadalje namjerno ostavljaju nedorečen PPU kako bi dobili prostor za ubrzanu izradu planova višega reda (urbanistički, detaljni).

Sva ta kapitalistička rabota intelektualne kaste dolazi zbog "odsutnosti smisla" u ovom našem društvu (kako je tu sintagmu osmislio Zoran Ferić u jednoj svojoj kolumni), jer je jedini cilj toga društva profit bez skrupula, naravno i bez posljedica. Da će se to odraziti na sljedećim izborima, puka je sprdačina.

Ako netko bude čitao ovaj blog i bude zainteresiran za konkretne drastične štete koje je taj plan nanio biračima i poreznim obveznicima, koji su ga platili, potrudit ću se dočarati vam to. Drastične štete nastale su zbog toga što vlasnici ili pučani, nazovimo ih tako, nisu bili pravovaljano obaviješteni o promjeni namjene njegove parcele. Grad Ogulin to je učinio putem Radio Ogulina i oglasne ploče u Vijećnici, ali mnogi ljudi nisu to mogli čuti ni vidjeti iz objektivnih razloga.

MAKS

nedjelja, 13.08.2006.

Biometeorološka prognoza

Sigurno ste bili u prilici ili neprilici razmisliti i zaključiti da su dnevne biometeorološke prognoze koje nam serviraju urednici radio i TV emisija nešto najgluplje što nam se moglo dogoditi nakon niza revolucija kao što su bile Jogurt ili Balvan, recimo.
Pa kome još treba znati da mu danas neće biti dobro? A to nam uporno poručuju te bioprognoze. One nikad ne kažu da će vam biti dobro, već samo loše ili manje loše. I sada ste vi u neprilici ako vam je slučajno dobro (u zdravstvenom smislu), a bioprognoza kazuje upravo suprotno! I, što ćete sad? Otići svom liječniku, stajati u redu nekoliko sati, a kada dođete slučajno na red iznesete svojoj liječnici da s vama nešto nije u redu. "Na što se tužite?", pita vas liječnica, našto vi odgovarate da je upravo u tome problem. Vama je dobro, a već treći puta slušate na radiju da vam mora biti loše!
Nakon poprilične zbunjoze, što bi rekao Robi K. iz III.a, zajedno sa svojom liječnicom zaključite da je sve to maslo Andrije Hebranga, onoga bivšeg ministra zdravstva, čitaj zla, a danas predsjednika nekakvog povjerenstva za reformaciju tog istog zdravstva. Ta spodoba u ljudskom liku toliko je zla nanio ovoj multietničkoj populaciji širom Hrvatske da će ga pamtiti i treća naša generacija.
Sva ova sprdnja, ali i tragedije odraslih i novorođenih, u ogulinskoj bolnici, KBC-u Rijeka, u Svetom Duhu ili Petrovoj u Zagrebu, sve su to posljedice dehumanizacije društva, a posebno najosjetljivijeg dijela - zdravstva, čiji je začetnik i slijednik opet taj Andrija Hebrang.
Upravo bih se trebao spremiti na pregled prostate jer svi liječnici tvrde da je problem prostate normalna stvar u tim godinama (?!). Pa kako nešto bolesno može biti normalno? Može, kaže Hebrang i sva njegova nomenklatura koja nas uvjerava da je normalno poslije operacije slijepog crijeva prsnuće čira na želucu, ili u najmanju ruku prsnuće aorte s amputacijom noge; jedne, dvije.
Zato odustajem od pregleda s uvjerenjem da mi je, ako je suđeno, bolje umrijeti u hrpi, jer je prostata tu negdje u međunožju pa su noge sasvim pristupačne. Kako bi to bilo da sam samo s jednom nogom u grobu. Ljudi bi mogli misliti da sam tu i tamo.
Ovaj crni cinizam oko našega zdravstva nisam izmislio ja, izmislio ga je Hebrang koji i sam u svoje zdravstvo ima povjerenja toliko da je svoju prostatu izložio nekoj austrijskoj klinici, a slijepo crijevo izvadio negdje u Americi. Taj nam Hebrang svojom bioprognozom želi dodatno povećati strah, pored nesposobne policije, pravosuđa, gospodarstva i nezaposlenosti, ili još gore zaposlenosti s ponižavajućom plaćom za 12-satno radno vrijeme. Ovoj političkoj garnituri jako je važno da svoj puk drži u neizvjesnosti i strahu kako bi mogli zaboraviti na ono najvažnije; da nam je život po standardu, po moralu i čednosti, na apsolutnoj nuli.
Završit ću crno kako sam i počeo. Neka mi oprosti i sam Hebrang. Pročitao sam na internetu pred godinu-dvije u komentarima na neku anketu o zdravstvu sljedeće: Ako je Andriji Hebrangu starijem bilo suđeno umrijeti zašto to nije učinjeno prije nego je napravio ovoga.

nedjelja, 06.08.2006.

Slušajmo radio Ogulin

Sjećate se, možda, kako je naš gradonačelnik davne 1997. godine (ako se ne varam) na svojem poglavarstvu izdao proglas da se za godinu dana Ogulin ima plinoficirati(?!). Tada su neka dva nadobudna građana, svaki za sebe, pisali u OG listu koji je još zračio nezavisnošću i demokratskim načelima, da ti plinovi koje pušta gradonačelnik u promet za iduću godinu dana, nemaju pokrića. Tko je tada bio u pravu neka procjeni Iluminator, a može i Spektator. Gradonačelnik tada doista nije bio ničim izazvan, osim pretjeranim ambicijama, ali je to ipak bio početak uspona.
Danas, neposredno kako je Radio Ogulin raskrinkao i prozvao izvjesno povjerenstvo na najvišoj mogućoj razini u vezi održavanja na životu HOC-a Bjelolasice, postajemo biti svjedoci emisije "Hvalospjevi" na ROG-u.
Potrebno je naglasiti da je ROG pomogao isprovocirati to povjerenstvo da se ipak pokrene (kao i Hrvatska, uostalom) i da je narodni zastupnik tomu kumovao (kao što mu je i obveza). No teško je prožvakati kako je to povjernstvo sigurno da su Ogulinke i Ogulinci ovce koje će popušiti praznu slamu s te fantomske sjednice, ili kako se već zove, kako su osigurana sredstva od 100 milijuna kuna koja će se realizirati do početka ove zimske sezone. I sve su to dokučili za sat vremena na Bjelolasici, a dvije godine nisu se ni poznavali.
Neposredno nakon toga emitirana je prva emisija iz serije "Hvalospjevi" gdje smo saznali da je narodni zastupnik zapravo iskrvario dok je sve to organizirao,a da sredstva od 100 milijuna samo što nije donio u gaćama. Nahvalio se sâm, nahvalio ga voditelj emisije, nahvališe se uzajamno, i ?
Uslijedila je nova emisija iz te iste serije, gdje su se sredstva malo ohladila, ali su napori pojačani, radi se na projektima, detaljnom planu uređenja prostora, ishođenju raznih dozvola, ali realizacija tek slijedi u neko dogledno vrijeme. (Ali ako to odluči samo jedan čovjek, a nikakvo povjerenstvo ili narodni zastupnik). No, to nije smetalo voditelju emisije i narodnom zastupniku da se ponovno ishvale. Vrhunac svega (ukoliko cijela emisija nije vrhunac) kada je uvlakač emisije spomenuo polemike narodnog zastupnika i Nenada Stazića (sic). Sjetio sam se tada susreta Rojsa i jednog akademika fizičara iz Ruđera Boškovića na Saboru u prošlom sazivu. Sličan je to odnos. Bahatosti i cinizma nakad dosta.
Orgazam je uslijedio kada je zastupnik rekao kako se za jedno obećano janje može kupiti i veći dio SDP-a, a ne samo Stazić, jer je to tako jeftina stranka za razliku od HDZ-a. To kaže čovjek koji je do posljednjeg daha bio u Savezu komunista, koji je bio njegov posljednji sekretar u osnovnoj ćeliji i koji se preobrazio, eto, u pravi čas za dobrobit Ogulina i čitave Hravatske.
Žao mi je samo što se nije preobrazio puno ranije, ali ako i jest, nije mogao napustiti Savez komunista jer u to vrijeme su izvanpartijci bili pooštrili kriterije za prelazak.

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv